Kako sam nekoliko puta izgorela do temelja

Tatjana Momčilović RSS / 18.12.2008. u 13:02

Ukoliko sedite uvaljeni u svoju fotelju/stolicu na poslu odmah da vam kazem - sve je u najboljem redu sa Vama. Citate moj tekst bez srpskih karaktera, jer kucam sa racunara iz skole koji stoji ispred mene dok profesor prica nesto - sto me skroz ne zanima. Ipak - vestinu da vas nesto ne zanima i da mozete da ovladate situacijom, ucimo sa godinama.

Moj prvi veliki, pravi posao bio je PR u Bel Pagettu. Ako se secate one firme koje je bila preteca mobilnih telefona-tada smo svi imali pejdzere. Naravno da sam radila od 8-20h svaki dan. To se podrazumevalo. Takodje - naravno da sam dolazila pre svih. Ponekad su sastanci bili zakazivani u 7h. Meni je to bilo OK. Subota, ponekad nedelja - sve u slavu liberalnog kapitalizma, naravno da se podrazumevala.

Onda sam pocela da radim u hotelu Hyatt. Svi zaposleni imali su moj telefon, klijenti takodje, zvali su me non-stop. Subotom sam rado dolazila u kancelariju da zavrsim poslove koje nisam stizala od ponedeljka do petka od 9-22.00h

Nedeljom sam se spremala za ponedeljak. Dodje jedan dan izvesni Vladimir sa kojim sam radila i kaze kako mu je dete opet bolesno i ne moze da radi. Ja se cudim i nemam pojma o cemu covek prica. Kako ne moze da radi, pa nije kijavica Bog zna sta. Dodje opet Vladimir i kaze kako se baka(koja, logicno, cuva dete razbolela) i ne moze da ostane duze od 18h na poslu. Ne bi mi pravo. Valjda babe vole decu -mislim ja, sve u slavu gore pomenutom liberalnom kapitalizmu.

I tako nekoliko godina. Sve je pocinjalo i zavrsavalo se na poslu. Ponekad mislim da ne mogu vise, onda dodje klijent - kaze - hvala, bez Vas ovo ne bi bilo isto i injekcija spasa je tu. Moj tadasnji sef - oseti, valja da posustajem negde oko 22h na koktelu sve smeseci se i stojeci na stulama - samo pridje i kaze " bravo, Tanja, niko ne moze ovo da organizuje kao ti!". Sve je naravno reseno. Pare se u to vreme nisu bas pominjale. Znaci, radis vise manje kao konj ali za nadoknadu ne pitas jer je glupo.

 

Posle nekoliko takvih godina - pocnem polako da shvatam sta znaci goreti i dogoreti. Jednog dana sam zaspala na projekciji fila "Ema" u centru Sava. Spavala sam nadjubljim blazenim snom od silnog umora,pisanih ponuda, stula na kojima sam svaki dan i od svih mogucih jezika koje menjam svakih sat do dva.

U vreme kada sam upoznala svog sadasnjeg muza, radila sam u slavu liberalnog kapitalizma vise manje 12 sati dnevno. Vidim smeta coveku, sto dodjem sa posla i uglavnom spavam. Vidim nije mu jasno sto moram i subotom na posao...I tako moj tadasnji momak - smisli da mi je neophodan odmor. Ja sam mogla samo da uzivam i da ponesem stvari. Skupi se drustvo - spremno za skijanje. Kako je posle nekoliko dana stres sa posla popustio - ja se naprasno razbolim. Toliko sam se silno razbolela da sam imala utisak da se skoro gasim.

Tri nedelje sam lezala u krevetu da bih dosla sebi i povratila snagu za hodanje, jelo ili bilo kakvu aktivnost. U te tri nedelje imala sam utisak da sam skroz izgorela na poslu. Bilo mi je ne zamislivo i da pomislim da idem na posao.

Skoro 6 meseci sam se oporavljala od bolesti. Na isti posao se nisam vratila.

Kad sam nekim dragim ljudima u Beogradu, koji pisu blog bas na ovom mestu, a koji se bave horoskopom rekla da sam ovan/jarac - rekli su mi da samo tako mogu, u stvari, da funkiconisem. Da dam sve odjednom da se ispraznim do apsolutnog kraja pa da se spremim na novi skok.

Cesto razmisljam o Vladimiru koji me je pitao da izadje u 18h jer mu je dete bolesno. Cesto razmisljam o tome posto i sama imam dete. Jednostavno nije trebalo da radim kako sam radila. Nije trebalo nikada da pomislim da zabusava na poslu. Dan danas se stidim svojih misli. Ja sam, ovde od poslodavaca imala puno razumevanje za bolesti, kijeavice, operacije krajnika, zatvoreno obdaniste i skolu.

 

Ovde u Nemackoj, zapravo sam shvatila da moze i drugacije. Naucila sam ili jos uvek ucim da je i sutra novi dan, da je OK pustiti zaposlenog kuci, da je potpuno ok zadrzati se 1 sat na rucku, da je jednostavno odlicno - znati iskulirati.Samo trebaimati gradnicu! Vazi za obe strane.

Ako ste ludi kao ja - niko vas u to ne moze ubediti dok se sami ne uverite. Ako ipak odlucite da razmisle o ovom tekstu - ucite da se opustite. Nemojte davati sve i odmah. Ja sam izgleda covek krajnosti - sve ili nista. Sada ucim da nadjem sredinu, da izbegnem bol praznjenja ili velikog razocarenja.

Zato - samo polako jer sutra je novi dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (59)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Mitrović Srđan Mitrović 13:15 18.12.2008

sutra je novi dan

Covek u belom Covek u belom 14:21 18.12.2008

Re: sutra je novi dan

Opasna trolcina, ali zbog onog "Frankly my dear, I don't give a damn!" apsolutno vredi. Jedna od najboljih recenica u kinematografiji, Clark je ipak legenda :).
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 14:29 18.12.2008

Re: sutra je novi dan

Covek u belom
Opasna trolcina, ali zbog onog "Frankly my dear, I don't give a damn!" apsolutno vredi. Jedna od najboljih recenica u kinematografiji, Clark je ipak legenda :).

u hrvatskom prevodu je bila rečenica tipa: Draga, puca mi prsluk za tebe.
zeks92 zeks92 13:19 18.12.2008

Dobra prica...

... iskreno i poucno ... sa stilom!
djukastofitjuka djukastofitjuka 13:19 18.12.2008

u pravu si 100%

U pravu si 100%.

Medjutim, i posle 10 godina, radim isto tako. Znam da ne treba, znam da nije u redu prema porodici, prema sebi samom, ali i dalje se budim nocu i brinem o nezavrsenim poslovima.

Radim na sebi i nadam se da cu jednog dana uspeti.
ssvetlana92 ssvetlana92 13:32 18.12.2008

Draga moja...

to meni jednostavno, ne može da se desi. Hedonista sam od glave do pete. I kad radim, to je opet neka vrsta uživanja...prosto sam rodjena Takva!
devojcicaaa devojcicaaa 13:55 18.12.2008

Re: Draga moja...

Svaka cast Svetlana, od Vas treba uciti!
ssvetlana92 ssvetlana92 14:07 18.12.2008

Re: Draga moja...

devojcicaaa
Svaka cast Svetlana, od Vas treba uciti!


Hvala, raduje me svako zainteresovan za tu vrstu posla.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:14 18.12.2008

sto nisi pisala ovo pre jedno dve godine?



Ovde u Nemackoj, zapravo sam shvatila da moze i drugacije. Naucila sam ili jos uvek ucim da je i sutra novi dan, da je OK pustiti zaposlenog kuci, da je potpuno ok zadrzati se 1 sat na rucku, da je jednostavno odlicno - znati iskulirati.Samo trebaimati gradnicu! Vazi za obe strane.

da, ali ne i u srbiji, ne u US...ne u mnogim zemljama. nemacka je...tesko je porediti sa bilo kojom drugom zemljom

a to oko gorenja? takva sam i ja: ne spavam, ne ustajem sa comp-a dok ne zavrsim, nema pauza, dajem se do kraja...nekad vredi, nekad ne.
to treba i ja da naucim, da se - opustim.
drug.clan drug.clan 14:15 18.12.2008

Re: sto nisi pisala ovo pre jedno dve godi

BebaOdLonchara


Ovde u Nemackoj, zapravo sam shvatila da moze i drugacije. Naucila sam ili jos uvek ucim da je i sutra novi dan, da je OK pustiti zaposlenog kuci, da je potpuno ok zadrzati se 1 sat na rucku, da je jednostavno odlicno - znati iskulirati.Samo trebaimati gradnicu! Vazi za obe strane.

da, ali ne i u srbiji, ne u US...ne u mnogim zemljama. nemacka je...tesko je porediti sa bilo kojom drugom zemljom

a to oko gorenja? takva sam i ja: ne spavam, ne ustajem sa comp-a dok ne zavrsim, nema pauza, dajem se do kraja...nekad vredi, nekad ne.
to treba i ja da naucim, da se - opustim.


Liberalni kapitalizam ali samo za poslodavce za radnike nema nista liberalno sem produzivanja radnog vremena!
Atomski mrav Atomski mrav 15:20 18.12.2008

Poučno!

Osetio sam ovo na sopstvenoj koži... zato sada kažem da je dobro raditi u stranoj firmi ali samo ako su stranci menadžeri! Najgora je kombinacija - strana firma, naši menadžeri
Još ako se zadesi da si osoba koja ne voli da ostavlja nedovršene poslove, projekte, zadatke... pa još ako radiš to što voliš... izgoriš k'o licna, pre ili kasnije. To što si se razbolela na odmoru, to se i meni dešavalo. Jednostavno, srozaš svoj imunitet na nulu i onda te samo adrenalin još drži. Kad odeš na odmor i kad se oslobodiš stresa, organizam prestane da pumpa adrenalin i onda između tebe i bolesti više ne stoji ništa... Zamisli da odeš na operaciju (pod totalnom anestezijom) u takvom stanju?

Dakle, nijedan posao nije toga vredan...

P.S. Osim Nemačke, i Holandija je OK po pitanju radnog vremena, odnosa prema poslu itd. itd. itd...
gera92 gera92 15:32 18.12.2008

slatka ptica mladosti


Jbt, kad cujem ili procitam ovako nesto uvek se upitam "da li sam ja normalan?".
Kako to da me boli tuki i za liberalni kapitalizam i za liberalne kapitaliste?
Pa mi smo se izrugivali, ne ovakvom nacinu razmisljanja, nego naivnom embrionu istog, o propovednicima kulta da i ne govorim...

A onda kazem sebi: ispunio si svoj decacki san - nisi postao covek koga bi se stideo... i zaspim snom pravednika.
aguero aguero 16:22 18.12.2008

zavrsen posao - osnovno merilo!

Obicno se misli da radnicima treba samo plata,a ne i posao.Odnosno,da nisu bas mnogo vredni na poslu.Medjutim,najcesce nije tako.Mnogo je onih koji vole da rade,koji vole svoj posao,pa i firmu u kojoj rade.Radeci dobro,vrlo cesto se dokazuju i sebi i drugima.Napreduju u karijeri,ali i u licnom zadovoljstvu.
Mislim da bi pogresan zakljucak bio - Radi samo onoliko koliko bas moras.Treba raditi dobro,nekada duze,nekada krace,ali i cuvati sebe,svoje zdravlje pre svega.
Osnov svega je dobra organizacija - i posla u firmi i tebe na poslu.Vrlo cesto ostajao sam predugo na poslu,ali svojom krivicom - zbog slabe organizacije.
Nikada me niko nije terao da radim,a najcesce radio sam mnogo.Bilo je i vremena kada mi se bas i nije radilo.Rezultat je uvek bio - zavrsen posao.
Danas u sali kazem - Ne mogu svi da rade,mora neko i da misli!Sto ce reci da manje preferiram ono prvo,a vise ovo drugo.Ali,to dolazi s godinama (iskustva).
Naravno,i pozicijom u firmi ili nekoj drugoj organizaciji.
ines08 ines08 17:24 18.12.2008

Re: zavrsen posao - osnovno merilo!

aguero
Obicno se misli da radnicima treba samo plata,a ne i posao.Odnosno,da nisu bas mnogo vredni na poslu.Medjutim,najcesce nije tako.Mnogo je onih koji vole da rade,koji vole svoj posao,pa i firmu u kojoj rade.Radeci dobro,vrlo cesto se dokazuju i sebi i drugima.Napreduju u karijeri,ali i u licnom zadovoljstvu.Mislim da bi pogresan zakljucak bio - Radi samo onoliko koliko bas moras.Treba raditi dobro,nekada duze,nekada krace,ali i cuvati sebe,svoje zdravlje pre svega.Osnov svega je dobra organizacija - i posla u firmi i tebe na poslu.Vrlo cesto ostajao sam predugo na poslu,ali svojom krivicom - zbog slabe organizacije.Nikada me niko nije terao da radim,a najcesce radio sam mnogo.Bilo je i vremena kada mi se bas i nije radilo.Rezultat je uvek bio - zavrsen posao.Danas u sali kazem - Ne mogu svi da rade,mora neko i da misli!Sto ce reci da manje preferiram ono prvo,a vise ovo drugo.Ali,to dolazi s godinama (iskustva).Naravno,i pozicijom u firmi ili nekoj drugoj organizaciji.


Uvek treba raditi najbolje što možeš, dati svoj maksimum, ali pri tom dobro proceniti upravo to - svoj maksimum. Ostaviti dovoljno vremena za odmor, porodicu, prijatelje, druženje...

Najvažniji faktor je naravno motivacija, ali ona ne mora uvek da dolazi sa strane, od strane poslodavca. Treba dobro zaviriti u sebe, pronaći lične motivatore koji će vas voditi, i uspeh je zagarontovan (lično zadovoljstvo poslom koji radite je zapravo najveći uspeh). A dobra organizacija će pomoći da ne "sagorite" na poslu...

Ja to nešto malo iz svog ličnog iskustva...
zima62 zima62 16:27 18.12.2008

goreti - izgoreti?

Draga Tatjana, divan tekst. Za naravoucenije onima koji zele. U zemlji Srbiji je sve vise ljudi koji iz ovih ili onih sebi znanih razloga i verovatne zabrinutosti za svoju egzistenciju dobrovoljno pristaju da izgore na poslu. To postaje kao model ponasanja- po principu ako ti neces ima ko hoce i moze.
A kada covek izgori lako mu se nadje zamena tu na tom poslu ali nikako mu se ne nadje zamena u porodici i najblizem okruzenju.
Sve cesce slusam price zena koje u strahu od neizvesnosti, a zbog godina/uzrasta pristaju da borave na poslu od jutra do sutra, da decu neko drugi a najcesce niko pazi, hrani i voli. Strah je nesto cemu je tesko naci lek.
Znam i mladje koji misle da je to model kome treba da teze zaboravljajuci pri tome na sebe, na svoj mali privatni zivot, na male ili malo vece radosti koje zivot nosi.
Poruka koju dajete je svakako za paznju. Nadam se da ce je poneko usvojiti.
Jos jednom preporuka.
dunja73 dunja73 16:36 18.12.2008

moj sef svaba

Tanja,ja bih o ovoj temi mogla roman da napisem,potpuno te razumam,ja sam 90 -ih radila u Srbiji ,i kad sam dosla u Nemacku ,,konkretno za ljudske odnose na poslu mislim,, na svom radnom mestu sam imala utisak da je to san ,i cekam samo trenutak kad cu se probuditi..

Moj prvi posao u BRD je bio u konditoraju gde se iskljucivo prave torte i praline,sve domace,, Firma je porodicna,imala 7 svojih filijala i tada je imala kad sam ja pocinjala 100 god tradicije,vodili su je muz i zena sa cerkom . Ja zivim u Bavarskoj gde iskljucivo zive Svabe,i prica se strogo Svapski,nekako ovde visoko nemacki dodje ko´ ausländerisch,govori ga ko mora i stranci .Ja sam sa sefovima na poslu naucila Svapski i to tako dobro ,,necu da se hvalim,,ali bolje nego sto Nemci iz nekih drugih delova Nemacke mogu,na posao sam dolazila kad sam ja htela ,morala sam samo kratko pre da se javim unapred ,godisnji sam uzimala kad sam god pozelela,,sto sad vise nije slucaj u BRD,,plata je bila po dogovoru i uvek koja kinta ,,baksisa,, a najlepse na poslu je bila harmonija ,kolegijalnost,sefica je nasa isla od radnika do radnika i nosila case sekta , predivne poklone nam spremala tza Bozic,Uskrs i rodjendane,sef je za radnike imao gomile gajbi piva i pica po zelji,izlete su nam organizovali jednom godisnje,voznje u cepelinu,voznje brodicem na Bodenskom,i bar jednom mesecno smo isli svi zajedno u najbolje restorane na vecere..
Oko Bozica kad cela Nemacka kljuca od posla,oni su znali to tako dobro da organizuju,tako da gospodin ,,stres,, nije imao sanse sa nama
Sve vreme sam poredila te ljude i ljude kod kojih sam radila u Srbiji ,tu sam i naucila sta znaci u pravom smislu , rec ,,tolerancija,,
Pijani 18-o godisnjak prvi dan po dobijanju vozacke je ranom zorom,dok je moj sef vozio robu ,udario ga svojim autom ,posle duze kome sef je i preminuo.Neka pociva u miru.
Svojim tekstom si me navela da ovo napisem .



mariopan mariopan 18:40 18.12.2008

Re: moj sef svaba


Srecom da si to naucila na vreme. Neko ne nauci za ceo zivot , potrosi se pre vremena i onda samo moze da zali za svojim zivotom , zdravljem i mogucnostima koje je propustio dajuci sve od sebe onima koji to ne znaju da cene. Ako se, pak, desi da natrapa na one koji to cene , onda daje dvaput vise i to sa radoscu i veseljem , to je poenta svega.


Da sam ja to naucila na vreme, a nisam, danas bih jos radila i davala nekome sve najbolje od sebe bez zaljenja,. Ovako mogu samo da zalim sto sam radni vek provela tamo gde se najvece izgaranje na poslu nagradjivalo tapsanjem po ramenu. Kada sam primetila da me sef zloupotrebljava i seta sa posla na posao da hitno zapusim rupe u poslu koje su drugi napravili pitala sam ga sta radi i zasto bas mene salje da obavim sve te poslove. On mi je odogovrio da njemu ne vredi ni da salje druge jer nece to uraditi i da zato mene salje jer zna da cu sve obaviti na najbolji nacin...hmmm...tu stavim prst na celo....

Odavno narusenog zdravlja samo sam mogla da odem u penziju koju su mi lekari vec predlagali a ja (budala) odbijala jer mi je na poslu bilo "lepo" , manijak sam, prizanjem.

Onda mi je bio veliki problem da se naviknem na penziju i da ne moram vise da trcim i brinem, da se opustim i da malo uzivam...to sam ucila korak po korak , bukvalno se odvikavala od zavisnosti.

Pamet u glavu deco, zdravlje nema cenu.
bindu bindu 19:15 18.12.2008

Re: moj sef svaba

zdravlje nema cenu.
.

apsolutna istina:)
Doctor Wu Doctor Wu 20:38 18.12.2008

Ovo

Ovde u Nemackoj, zapravo sam shvatila da moze i drugacije. ..

nije pitanje nikakve opuštenosti i posebne kulture nego čiste snage sindikate. Slična je situacija i u Engleskoj gde, na primer, polupismene tehničare na univerzitetu u Cambridgeu ne možeš puškom naterati da rade duže od 3.5 sata dnevno: njihov radni dan zvanično počinje u 8:30 jutarnjom pauzom za kafu koja traje do 9:00. Prva tura vrlo laganog rada je od 9:00 do 10:30, u 10:30 tea break koji traje do 11:00. Potom polako počinje rad, koji efektivno traje od 11:30 do 12:15. U 12:30 je lunch break koji traje do 14:00. Od 14:00 opet počinje lagano zagrevanje za rad koji traje do 15:30. U 15:30 novi tea break koji traje do 16:00 sharp. U 16:30 nikog nema nigde jer je gotov radni dan. I to na dan kad nemaju health & safety kurseve.

Ovakav odnos prema poslu je moguć u situaciji kada imaš, maltene, zagarantovana radna mesta i kada je jako teško otpustiti lenjog radnika (njega, naravno, zabole za uspešnost onoga čime se bavi jer mu od toga ni iz džepa ni u džep). Pogubnost ovakvog odnosa prema poslu (zamisli da se, na primer, hirurg ili akušer tako ponaša) su uočili davno u Zapadnoj Evropi (to je, uostalom, razlog zašto je Angela sada kancelar i zašto je Sarkozi pobedio u Francuskoj) međutim borba protiv toga nije laka jer ovi bilmezi, zbog svoje brojnosti i organizovanosti, imaju veliku političku moć.

Videćemo da li će ova kriza sa kreditima nešto promeniti u tom smislu.
dunjica dunjica 21:18 18.12.2008

Re: Ovo

Pogubnost ovakvog odnosa prema poslu (zamisli da se, na primer, hirurg ili akušer tako ponaša) su uočili davno u Zapadnoj Evropi (to je, uostalom, razlog zašto je Angela sada kancelar i zašto je Sarkozi pobedio u Francuskoj


Ne razumijem, u kakvoj vezi su nemaran odnos prema poslu i izbor Merkelove za kancelaricu bzw. Sarkozyja za predsjednika?
Doctor Wu Doctor Wu 21:43 18.12.2008

Re: Ovo

dunjica
Ne razumijem, u kakvoj vezi su nemaran odnos prema poslu i izbor Merkelove za kancelaricu bzw. Sarkozyja za predsjednika?

Nije u pitanju nemaran odnos prema poslu nego neefikasnost. Pa oboje su izabrani sa teznjom otrzistarenja i osavremenjivanja Nemacke i Francuske. Obe zemlje vec decenijama furaju visoke stope nezaposlenosti i imaju velike budzetske probleme sa finansiranjem "slobodnih pesnika" koji slabo ili nista ne privredjuju a rado da zive na tudjoj grbaci. Ocekivalo se da ce oboje otvoriti trziste radne snage, ojacati konkurenciju i povecati efikasnost obeju ekonomija (tj motivisati ljude da vise privredjuju).

U zemljama koje jos uvek zavise pretezno od manufakture i gde je radnicka klasa (sledstveno tome i sindikati) brojna i jaka gornje (hoce se reci otvaranje, deregulacija) nije lak zadatak. Utisak je da ga je, makar i delimicno, Angela obavila. Gargamel je, opet za sada, uglavnom prazna puska.
dunja73 dunja73 23:05 18.12.2008

Re: Ovo

probleme sa finansiranjem "slobodnih pesnika"


Ne branim neradnike nikako ,ali u Nemackoj momentalno super kosta 1.10 €,od toga je 0,86 € porez,udati ste muz radi vama se od plate bruto odbija 49 % itd...itd....Znaci ,drzava ima novac,a gospodja Angela sve sto radi ,to je da tera ljude i navodi na nerad.
Guraju onom ko ima da ima jos vise,a ko nema da ima jos manje ... Taj kad se napuni odlazi iz Nemacke gde je pare napravio i seli se za Svicu, iz Svice seje poslove po Istocnoj Evropi i kojekuda,a prodaje opet sve to Nemcima Ali nije ona kriva vec onaj pre nje,upropastili su ,,lepu,, nemacku MARKU ,guraju Istocnoj Evropi u dzep ,,guraju bivsem DDR-u .
Ovde cete od obicnih gradjana onako u kafani i u komsiluku po pitanju rata u Ex Yu cuti uglavnom uvek isto,,oni dole su rat dole svi zajedno napravili ,da bi sa nasim parama ponovo gradili novo,sta smo mi,budale,,
Doctor Wu Doctor Wu 23:32 18.12.2008

Re: Ovo

Taj kad se napuni odlazi iz Nemacke gde je pare napravio i seli se za Svicu, iz Svice seje poslove po Istocnoj Evropi i kojekuda,a prodaje opet sve to Nemcima

Pa u Švajcarsku ljudi idu jer su tamo manji porezi, mnogo manji nego tih 49% u Nemačkoj. A zašto su švajcarski porezi tako mali? Pa zato što je nezaposlenost u Švajcarskoj već decenijama ispod 2%- u Nemačkoj je redovno 5 puta veća. Gde su prinadležnosti za nezaposlene veće, gde očevi ladno odu na jednogodišnja trudnička bolovanja veći su i porezi- te stvari ne padaju s neba.

Ne bih rekao da Angela podstiče takav sistem jer je nedavno zagovarala clampdown na tax havens u koje je ubrojala i Švajcarsku (na šta su Švajceri vrlo nervozno reagovali). Ali, to je jednostavno nešto što je nasledila i što se očekivalo da će promeniti, kad je došla na vlast bila je viđena kao nemačka Maggie. Ali, kao što rekoh, zadatak joj nikako nije lak, a prilike joj ne idu na ruku.
dunjica dunjica 17:48 19.12.2008

Re: Ovo

Ovde cete od obicnih gradjana onako u kafani i u komsiluku po pitanju rata u Ex Yu cuti uglavnom uvek isto,,oni dole su rat dole svi zajedno napravili ,da bi sa nasim parama ponovo gradili novo,sta smo mi,budale,,


Dunja, ja ovo prvi put čujem. A razgovaram s ljudima o toj temi na različitim mjestima i različitih zvanja i položaja u društvu. Čula sam, doduše, ponekad svakakve gluposti, stereotipe, predrasude o Balkanu i njegovim stanovnicima, ali ovo još ne.

Takve izjave sam mnogo češće čula vezano za pomoć Istoku Njemačke, koji je nekada bio DDR.
dunjica dunjica 18:26 19.12.2008

Re: Ovo

porezi, mnogo manji nego tih 49% u Nemačkoj.

Poreske stope u Njemačkoj variraju i svaki zaposleni, ako živi u zajednici sa svojim partnerom, ima mogućnost izbora različitih poreskih stopa. Svatko gleda da izabere najpogodniju kombinaciju, npr. da onaj koji bolje zarađuje plati manji postotak od plaće na porez, a onaj koji zarađuje slabije plati veći postotak.

Najveća poreska stopa je 49% od ukupne zarade, a koju plaćaju samci bez djece.

Ne treba zaboraviti također ni različite poreske olakšice, u čijem korištenju su Nijemci vjerojatno svjetski šampioni ;-)
dunja73 dunja73 19:17 19.12.2008

Re: Ovo

ha,ha slatko sam se nasmejala,ali bas tako ,ja jako puno komuniciram ,i ja sam razmisljala ranije ,a sad mi ima sve to logike i ja da sam oni i j a bih tako razmisljala, mora da se dugo zivi u jednoj stranoj zemlji da bi se upoznao mentalitet ,da se razgovara,a da te sredina prihvati bitna je integracija, stranci i Nemci uglavnom,u 90 % slucajeva ,zive jedni pored drugih ne jedni sa drugima,zato se i ne razumeju,,to je ovde u Nemackoj vecita tema,,jos kad bih ti rekla kako nas zovu ( sve iz bivse Yu),necu nije za blog
dunjica dunjica 19:29 19.12.2008

Re: Ovo

Dunja73,
očigledno mi moja iskustva ne dozvoljavaju da ih sve trpam u isti koš. To ostavljam za nivo Stammtischgespräche, koje radije izbjegavam.
Baš kao što ni Nijemci s kojima sam (bila) u kontaktu ne trpaju sve iz bivše Yu u isti koš.
dunja73 dunja73 19:30 19.12.2008

Re: Ovo

dunjica,sad sam videla,razlika je süd deutschland i gore po pitanju puno stvari
dunja73 dunja73 19:43 19.12.2008

Re: Ovo

Gde ce vam i biti prijatno da vas ,,trpaju,,kako vi kazete,u isti kos , oslusnite malo bolje obican narod ,to je vecina,a vecina bira vlast...a da bi oslusnuli narod valja nekad i stammtischgespräche,a vidim kojim se poslom bavite vi ste integrirani da sa svim profilima mozete ,,trebali bi biti,,
dunjica dunjica 19:46 19.12.2008

Re: Ovo

dunja73
dunjica,sad sam videla,razlika je süd deutschland i gore po pitanju puno stvari

Dunja,
da, razlika ima, iako mislim da su razlike o kojima govorite, baš kao i svuda na svijetu, više na relaciji manje sredine - gradovi. Iz jednostavnog razloga što u većim sredinama ima više različitosti i ljudi imaju više prilike vidjeti da Drugi, Drugačiji nije neminovno onaj koji ih ugrožava, nego i obogaćuje. Mnogo ovisi o uglu gledanja.
dunjica dunjica 19:52 19.12.2008

Re: Ovo

a da bi oslusnuli narod valja nekad i stammtischgespräche


Slažem se potpuno. Željela sam reći da izbjegavam uzimati učešća u Stammtischgespräche, jer isti često mogu podgrijati nerazumijevanje i netrpeljivost. Nekako, vjerujem u snagu (vlastitog) primjera i razgovora kada emocije nisu pregrijane.

Svi smo mi ambasadori svog naroda, svoga kraja, da tako kažem i svojim riječima i ponašanjem šaljemo određene poruke. Neki bi rekli da moramo biti oprezniji od onih koji žive "svoj na svome". Ja bih rekla: to nam omogućava da svjesnije živimo, ako znate što mislim?
dunja73 dunja73 20:06 19.12.2008

Re: Ovo

naravno,potpuno vas ,,mada se na blog,,ne persira ,razumem .Da li ste letos pratili reakcije kada je Sweinsteiger ,,opalio,, Hrvatskog igraca? Bezveze sad ulazimo u diskusiju i ne morate mi odgovoriti samo eto setih se.


dunjica dunjica 20:15 19.12.2008

Re: Ovo

I meni je draže na "ti", dogovoreno!

Ne pratim nogomet, nemam pojma o čemu se radi. No, kako god, mene ozbiljno zabrinjavaju uvrede koje hrvatski huligani (navijači) upućuju tamnoputim ("uvezenim" ) igračima koji igraju za hrvatske klubove. Ne znam kako je u Srbiji, zato govorim o Hrvatskoj, u kojoj je anti-semitizam i rasizam, za razliku od Njemačke, salonfähig i čega se stidim, jer se radi o mojoj domovini.
dunja73 dunja73 21:22 19.12.2008

Re: Ovo

A kako komentarisete pre neki dan u Passau ,kad je nozem na sefa policije ? Ja sam letos u parku sa detetom bila kad je decko od ,,30 -ak ,,godina nasrnuo na tri Turkinje ,poceo da ih maltretira i da ,,cupa ,,jednoj maramu sa glave . Svasta je tu jos bilo.

To su grozne stvari ,zbog toga je i Vizantija propala i svakoj zemlji sleduje propast koja to ne sankcionise
dunjica dunjica 21:30 19.12.2008

Re: Ovo

A kako komentarisete pre neki dan u Passau ,kad je nozem na sefa policije ?

Dobro je netko rekao: nova dimenzija neo-nacističkog djelovanja. Smatram da to pokazuje koliko su nervozni, ali ne vjerujem da će simpatije prema desnim radikalima u Njemačkoj rasti. Ovim su si napravili dodatno i medvjeđu uslugu, jer se opet govori u Bundestagu o pokretanju procesa zabrane NPDa.
No, ova tema prevazilazi prostor jednom komentara, pa bih se ovdje zaustavila, iako me "svrbi" da uđem u diskusiju. A i da ne trollujemo domaćici zanimljivu temu koju je postavila. Možda nekom drugom prilikom?

Edit: po vremenu izbivanja s Bloga bih rekla da si možda gledala "Wer wird Milionär?"
dunja73 dunja73 22:34 19.12.2008

Re: Ovo

ha,ha nisam ,hocu da napisem tekst o gradu ovom gde sam ,za novo ovo o putovanjima.pogledaj kod mene na stranici.
Doctor Wu Doctor Wu 13:25 20.12.2008

Re: Ovo

Poreske stope u Njemačkoj variraju i svaki zaposleni, ako živi u zajednici sa svojim partnerom, ima mogućnost izbora različitih poreskih stopa. Svatko gleda da izabere najpogodniju kombinaciju, npr. da onaj koji bolje zarađuje plati manji postotak od plaće na porez, a onaj koji zarađuje slabije plati veći postotak.

Najveća poreska stopa je 49% od ukupne zarade, a koju plaćaju samci bez djece.

Ne treba zaboraviti također ni različite poreske olakšice, u čijem korištenju su Nijemci vjerojatno svjetski šampioni ;-)

Dobro, to su uobičajene poreske cake koje postoje u svim zemljama na zapadu. Mislio sam da su porezi u UK drakonski ali ovo da zaposleni Nemac (pa makar i samac) mora da radi čitavu polovinu godine (tu ne računam poreze tipa VAT i lokalnih, gradskih taksi) pre nego što počne da radi za sebe je stvarno šokantno. I to, izgleda, ne ide na poboljšanje škola koje su po PISA izveštajima sve gore, nego, pre svega, na izdržavanje armije nezaposlenih.

Verovatno zbog toga i sve veći broj obrazovanih i preduzimljivih Nemaca i napušta Nemačku u potrazi za nekim pravednijim sistemom. Problem je, izgleda, sličan Beogradu s početka 90-tih. Kao što je tada 300K sposobnih, školovanih i preduzimljivih u populaciji zamenjeno je sa 500K pretežno gladnih, ojađenih i slabije školovanih izbeglica tako i danas 1 nemački emigrant biva zamenjen određenim brojem imigranata koji dodatno opterećuju budžet, makar dok se ne integrišu u sistem (iako se ti trendovi smanjuju, jer vidim da je stanovništvo Nemačke poslednje 2-3 godine u padu). Interesantno.
dunjica dunjica 13:41 20.12.2008

Re: Ovo

zaposleni Nemac (pa makar i samac) mora da radi čitavu polovinu godine (tu ne računam poreze tipa VAT i lokalnih, gradskih taksi) pre nego što počne da radi za sebe

Zanimljiv ugao gledanja. Što bi rekli naši stari: pitanje je da li je boca pola prazna ili pola puna?
Doctor Wu Doctor Wu 15:38 20.12.2008

Re: Ovo


Zanimljiv ugao gledanja. Što bi rekli naši stari: pitanje je da li je boca pola prazna ili pola puna?

Još mi je zanimljivije da ti je to zanimljivo, ako ne i potpuno nerazumljivo, osim ako se ne baviš dobrotvornim radom pri nekoj hrišćanskoj firmi.

Naravno, nema veze to ni sa kakvim punim ili polupunim flašama (bocama) ili čašama nego sa onim što radiš i rezultatima istog kao i sa pravom/slobodom da istim (rezultatom, misli se) raspolažeš ti, odnosno neko drugi (tj država). Ako hoćeš, visina poreza je vrlo konkretna mera slobode pojedinca u nekom društvu.
dunjica dunjica 16:49 20.12.2008

Re: Ovo

visina poreza je vrlo konkretna mera slobode pojedinca u nekom društvu.


Ili:
Visina poreza je vrlo konkretna mjera solidarnosti pojedinca s ostalima, posebno slabijim članovima jednog društva.

Možeš li mi objasniti što podrazumijevaš pod hrišćanskim firmama?
dunjica dunjica 17:02 20.12.2008

Re: Ovo

Verovatno zbog toga i sve veći broj obrazovanih i preduzimljivih Nemaca i napušta Nemačku u potrazi za nekim pravednijim sistemom.


Istina je da veliki broj mladih i obrazovanih Nijemaca napušta zemlju, ali u potrazi za boljom plaćom za svoje kvalifikacije, ili boljim uvjetima istraživačkog rada, ili većom fleksibilnošću nekih drugih tržišta za inovativne ideje.

Oni koji napuštaju Njemačku zbog poreza, ne čine to zbog pravednijeg poreskog sistema, nego sistema gdje će im se uzimati manji porez. To čine odreda bogataši koji nisu spremni od svog obilja dio dati društvu (nazad, usuđujem se reći!). Pravednost se očituje u smanjenju razlika između bogatih i siromašnih i baš u tom smislu su siromašni u Njemačkoj ti koji imaju pravo lamentirati nad nepravednim sistemom. Poznato je da su mali privrednici i ljudi koji prosječno i ispodprosječno zarađuju najkorektniji platiše poreza, a da bogatašima taj isti sistem u velikom broju slučajeva isplaćuje POVRAT poreza. Znači, poreski sistem u Njemačkoj je, generalno govoreći, sistem koji bogatima daje, a siromašnima uzima, kada je porez u pitanju.

Toliko o jadnim bogatašima u Njemačkoj.
Doctor Wu Doctor Wu 17:04 20.12.2008

Re: Ovo

Ili:
Visina poreza je vrlo konkretna mjera solidarnosti pojedinca s ostalima, posebno slabijim članovima jednog društva.

Ne, to je pitanje solidarnosti sa onima koje država tj državni (dakle politički, partijski) aparat smatra SČJD (odnosno "slabijim članovima jednog društva" ). Što bi, čak i da je 100% tačno (a nije, o tome dole), značilo da ta isti (tj političko-partijski aparat) nema poverenja u slobodnu volju pojedinca da će biti solidaran kao i da će sam umeti da odredi potrebnu meru svoje solidarnosti. S gledišta pojedinca, pak, ovaj sistem stvara nekog poluidiota koji slepo delegira svoju solidarnost nekim birokratama i, dakle, otuđuje ga od iste (solidarnosti i odgovornosti koju ona implicira).

Nije tačno jer se iz poreza finansiraju i mnoge druge stvari (uspešni i manje uspešni ili propali projekti) koji za cilj imaju pre svega politički prestiž a ne neku društvenu korist. Da se razumemo, tako je svuda, Nemačka tu nije nikakav izuzetak.
dunjica dunjica 17:15 20.12.2008

Re: Ovo

isti (tj političko-partijski aparat) nema poverenja u slobodnu volju pojedinca da će biti solidaran kao i da će sam umeti da odredi potrebnu meru svoje solidarnosti.


To se najbolje vidi u neuređenim državama, da oslanjanje na dobru volju pojedinca da dijeli s drugima stvara još veće ekonomske razlike i nepravde. Da ne pominjem povijesne periode kada je poreski dohodak usmjeravan isključivo u džepove vladara i vlastele, što pretpostavljam ne smatraš pravednim poreskim sustavom?

Nego, zanima me što su, kakve su to hrišćanske firme?
Doctor Wu Doctor Wu 17:34 20.12.2008

Re: Ovo

To se najbolje vidi u neuređenim državama, da oslanjanje na dobru volju pojedinca da dijeli s drugima stvara još veće ekonomske razlike i nepravde. Da ne pominjem povijesne periode kada je poreski dohodak usmjeravan isključivo u džepove vladara i vlastele, što pretpostavljam ne smatraš pravednim poreskim sustavom?

Na koje tačno neuređene države misliš? Švajcarsku, Luksemburg ili Singapur? Naravno, imam u vidu moderna društva ne feudalne ili robovlasničke sisteme. Porez se plaćao i u starom Rimu, pa čak i u otomanskoj imperiji (nije li Prvi srpski ustanak upravo počeo podizanjem desetka, koji je, ako se ne varam bio desetina godisnjih prihoda?).

Razvoj modernih društava i povećanje blagodeti čovečanstva (posebno u poslednjih 100 godina), naravno, nije uslovljen povećanjem poreza već isključivo tehnološkim razvojem (pronalaskom penicilina, masovne proizvodnje i transmisijom i distribucijom električne energije na daljnu, pronalaskom i usavršavanjem efikasnih transportnih sredstava, kao i tranzistorskom revolucijom u poslednjih 50 godina) koji nije omogućila država već omražene korporacije.
Nego, zanima me što su, kakve su to hrišćanske firme?

Charities.
dunjica dunjica 17:52 20.12.2008

Re: Ovo

Švajcarsku, Luksemburg ili Singapur

Koliko znam, i u tim državama postoje propisane poreske stope, a ne plaćanje poreza kako se pojedincu smili. Za ostalo, pogledaj moj gornji comm.

nije omogućila država već omražene korporacije

Pretpostavljam iz čisto filantropskih razloga? Povećanje profita razvojem novih tehnologija nije im motivacija?

Charities nisu firme u pravnom smislu, jer su (ne samo) formalno neprofitabilnog karaktera.
Doctor Wu Doctor Wu 18:11 20.12.2008

Re: Ovo

dunjica

Koliko znam, i u tim državama postoje propisane poreske stope, a ne plaćanje poreza kako se pojedincu smili.

Naravno, ali neuporedivo niže nego u dušebrižničkim državama. Čemu ovo "smili"? Ti na političko-partijski aparat gledaš kao na neki korektivni faktor, nekog strogog simboličkog roditelja, šta li, neophodnog neposlušnom i zločestom simboličkom detetu (odnosno pojedincu).

Pretpostavljam iz čisto filantropskih razloga? Povećanje profita razvojem novih tehnologija nije im motivacija?

I? U čemu ti tu vidiš problem? Ako je to ogromnom broju ljudi to popravilo kvalitet života u odnosu na situaciju pre 100 godina kakve veze ima što je neko na tome novčano profitirao (na stranu to, što za nekoga ko toliko prezire novac kao materijalni aspekt ljudskog delovanja, pokazuješ pomalo neočekivanu osetljivost na to ko prisvaja profite). Što bi drug Mao rekao nije važno da li je mačka crna ili bela već da li lovi miševe.
dunjica dunjica 18:46 20.12.2008

Re: Ovo

Čemu ovo "smili"?

Rakoh već, krajnje sam skeptična prema tvrdnji da je dobrovoljno odvajanje za opće namjene superiornije od reguliranog. Jedan dokaz je i sklonost pojedinaca s visokim prihodima (posebno naglašena kod ovih koji su se naročito brzo obogatili) da svoje novce sklanjaju tamo gdje će ih moći zadržati samo za sebe, bez da dio vrate društvu u kojem žive, a koje im je nerijetko taj veliki prihod i omogućilo.

Političko-partijski aparat je ovdje tvoja opsesija, ja ne gajim prama njemu nježne osjećaje koje mi imputiraš. Općenito, iritiraju me svi pokušaji objašnjenja mene meni. Možemo ovdje razgovarati kao odrasli sugovornici, ali odbija me ton "ti si takva i takva". Drugim riječima, spremna sam govoriti u svoje ime, a pokroviteljski ton me odbija.

Ako je to ogromnom broju ljudi to popravilo kvalitet života u odnosu na situaciju pre 100 godina

Kojim ljudima je popravilo kvalitet života? Ako smo mi među tima povlaštenima, ne znači da su svi od toga profitirali. Razlike između bogatih i siromašnih se povećavaju, sve više novca je u rukama sve manjeg broja ljudi. I sam pišeš da se radi o razvoju modernih društava. Na žalost, moderna nije svima donijela blagoslov. Naš komfor je izgrađen ne samo na znanju, na mudrijem korištenju resursa, nego daleko više na bjesomučnom korištenju prirodnih resursa, jeftine radne snage, zagađenju prirode; gotovo do granica izdržljivosti.

Čudim se kako te nije dodirnula solidarnost, koju sam nekoliko puta pominjala?
Doctor Wu Doctor Wu 19:21 20.12.2008

Re: Ovo

Kojim ljudima je popravilo kvalitet života?

Pa skoro svima koje sam u životu upoznao a i još nekim 4-5 milijardi ljudi na Zemlji. Niko ne kaže da se bogatstvo treba raspodeljivati ravnomerno (na koncu, nemamo svi podjednaki doprinos i odgovornost pri građenju tog bogatstva) ali mi se čini da savremeni prosečni Kinez, Japanac, Indus pa čak i Bangladešanin, na primer, danas objektivno živi mnogo bolje nego pre 100 ili 150 godina. O ljudima na Zapadu da i ne govorimo.
Na žalost, moderna nije svima donijela blagoslov.

Ti kao da imaš primer nekog društva koje je pre 200 godina živelo bolje nego danas. Možeš li pomenuti i jedno a da nije neki singularitet u vlasti nekog idiota kao što je slučaj u Zimbabveu?
Naš komfor je izgrađen ne samo na znanju, na mudrijem korištenju resursa, nego daleko više na bjesomučnom korištenju prirodnih resursa, jeftine radne snage, zagađenju prirode; gotovo do granica izdržljivosti.

To je tipična komunistička mantra zamotana u plašt environmentalizma. Jedino što je tačno da će napredak u znanju i tehnologijama doprineti efikasnijem korišćenju resursa i manjim udelom radne snage u finalnom proizvodu. Čak bih bio spreman da tvrdim i suprotno: da su "socijalistički" orijentisane države, zasnovane na drakonskim porezima sistematski kočile tehnološki razvoj i napredak u labour intensive disciplinama kako bi veštački kontrolisale nezaposlenost. Da se razumemo kad kažem "socijalistističke" ne mislim na SSSR i istočni blok, nego na tipično "kapitalističke" zemlje poput USA, UK i Nemačke koje su sistematski decenijama sprečavale tehnološki razvoj u auto i konstrktivnoj industriji kao i energetici kako bi veštačke održavale visok stepen zaposlenosti. Ovih dana im se to obija o glavu (videti pod Ford, General Motors, zastarela nuklearna postrojenja, zastarele, spore i neadekvatne metode građenja sve u odnosu na Kinu, Koreju)
Čudim se kako te nije dodirnula solidarnost, koju sam nekoliko puta pominjala?

Zar nisam pomenuo da državno-sponzorisana "solidarnost" pravi polu-idiote od ljudi koji na nju bespogovorno pristaju? Nasilno prikupljena sredstva alocira neko drugi, čak ne ni u tvoje ime, nego u ime izborne većine a udaljenost neto davaoca od neto primaoca teško da može biti veća. Davalac čak nije ni u prilici ni da kontroliše da li se njegova sredstva koriste za usavršavanje škola, gradnju novih bolnica ili facilityja za zbrinajvanje, osposobljavanje ili školovanje nezbrinutih lica ili za nabavku heroina, kupovinu alkohola i cigareta ili gradnju javnih zgrada u koje će se smestiti nova i još veća amdinistracija.
Sepulturero Sepulturero 21:40 18.12.2008

Либерални капитализам

На Западу се уопште не ради толико колико се у Србији замишља нити је све тако добро организовано. Наравно да радник у фабрици аутомобила не може да забушава јер се трака креће одређеном брзином која се сваке године помало повећава. Али зато тзв. кадрови тј. разни менаџерчићи, секретарице и сличан башибозук не раде ефективно више од четири до пет сати дневно.
Тачно је да шефови проводе више времена на послу али је велико питање колико је то што раде стварно потребно и продуктивно. Осим тога имају астрономске плате.
Као што неко већ написа, видећемо шта ће да се догоди када се криза још више продуби.
maksa83 maksa83 01:19 19.12.2008

neko reče

Neko negde jednom reče da nikad niko na samrtnoj postelji nije rekao:
"Eh, voleo bih da sam provodio više vremena u kancelriji".
dunjica dunjica 18:32 19.12.2008

Re: neko reče

maksa83
Neko negde jednom reče da nikad niko na samrtnoj postelji nije rekao:
"Eh, voleo bih da sam provodio više vremena u kancelriji".


Već godinama istraživanje u Nj pokazuju da muškarci rođenjem prvog djeteta naglo počnu provoditi više prekovremenih sati na poslu.

Statistika također veli da se broj prekovremenih sati kod muškaraca na poslu povećava brojem djece u obitelji (što vrlo vjerojatno ima veze i sa strahom od gubitka radnog mjesta, koji se povećava povećanjem odgovornosti - povećanjem broja članova u obitelji). Nasuprot tome, povećanjem broja djece u obitelji, smanjuje se broj radnih sati žena u Njemačkoj, od kojih mnoge ionako rade djelomično radno vrijeme (odnosi se na majke).
Deaf Dog Deaf Dog 08:59 19.12.2008

Sjajno

Dala si nesebičan doprinos izgradnji liberalnog vulgarnog kapitalizma u Srbiji pa si u Nemačkoj shvatila da ne mora tako.

E pa ovako, lokalni seljoberi su te provalili da si spremna da rintaš k'o konj za kocku šećera, a sad si u Nemačkoj dobro plaćena pa ne moraš da se lomiš. E, da bi to bilo tako, neko negde ipak mora da se slomi. Neko negde daleko, na jugu ili istoku je gladan, bolestan, neobrazovan, ima gomilu dece pa mora da izgori da ti ne bi morala. Surovo znam, ali je baš tako.

Nikome nisi otvorila oči, samo si se popela nekome drugom na leđa i mašeš nam!

Ja sam goreo ko prskalica pa sam kad mi je puk'o film napravio svoju majušnu firmicu kol'ko da preživim. Ne krijem, voleo bih da sam na tvom mestu i sigurno bih napisao isto.

Nekome . . .

Da pokuša i on . . .
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 09:32 19.12.2008

Re: Sjajno

Ma ne. Potpuno ste me pogresno razumeli. Samo sam htela da kazem da je bolje ne pregoreti. Mogla sam i danas da radim u istoj firmi i bila bih neprocenjivo blago sa toliko iskustva u istoj kompaniji. Napisano je za sve koji prave planove za Novu godinu. Znaci nadjite meru. Posao, odmor, sve zajedno mora da stima. Da sam pametnija bila mogla sam da se cuvom i da nastavim isti posao da radim godinama. Kompaniju puno kosta kada izgubi nekoga. Coveka kosta stresa nalazenja posla...sve je to novac, vreme, trosenje....

Opet - u pravu ste da su provalili da hocu da radim za male pare.Mada - koliko sam naucila radeci takve poslove - zadovoljna sam, mora nesto da se da da bi se dobilo....

Pre nekoliko nedelja razgovarala sam sa jednom prijateljicom koja je stvarno rintala kao konj. Kaze, u novoj firmi ne radi ni 30% onoliko koliko pre. Mada mi je tada rekla jednu dobru recenicu: Kad sve saberem - radim optimalno. Pre puno, sada malo...mora neko da plati muku iz proslog zivota-
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 09:35 19.12.2008

Re: Sjajno

i jos... poslodavcima pouka. Ne dajte ljudima da pregore. Trebace vam i sutra. Izracunajte koliko morate da platite zamenu. Terajte ljude kuci na vreme. Podsticite njihov privatni zivot, sport. Planirajte zajednicki rucak bar jednom nedeljno. Naterajte ljude da se opuste. Samo polako, dobri ljud ce vam uvek trebati
tadejus tadejus 10:51 19.12.2008

Re: Sjajno

ja samo da dodam da mi se cini da bar 50% svih koji izjavljuju kako izgorise na poslu u stvari izgorise u rat's race-u a ne od rada
za one koji ne znaju to je termin iz teorije menadzmenta koji opisuje pojave u kompanijama da se ljudi takmice ne u tome ko ce vise uraditi nego ko ce ostaviti dojam da je vise uradio, najcesce tako sto ce odlaziti sa posla sto je kasnije moguce pri tom uradivsi u pravilu jako malo
jedan od pokazatelja bi bio i taj sto ti koji se zale kako previse rade (na autorku ne mislim, prica zvuci autenticno) o tome pisu u toku radnog vremena, dakle u toku radnog vremena kad navodno sagorise od posla imaju vremna da citaju blogove, komentarisu iste, i uz to ko zna sta jos sve ne
moj licni rekord kasnog odlaska s posla bio je 03:30, u kompaniji iz koje se prije 20:00 nikad nije izlazilo
ali sam zato u toku radnog vremena isla na masaze, kafe, sopinge, cak i na bazen, i sve prijavljivala kao sate provedene kod klijenta, efektivno sam radila mozda 3 sata dnevno
sta da kazem ovaladala sam vjestinom rat's race-a
jedino mi nikad nije palo na pamet da nekom onda prosipam pricu kako ja izgorih od posla, samo sam dala otkaz jer mi se ucinilo licemjerno i sta se radilo i kako na tom mom nazovi mnogo bitnom poslu
cast izuzecima ali ogromna vecina u Srbiji su takve ljencine i besposlicari da mi je prosto smjesno cuti kako sagorjevaju od bilo cega a kamo li rada
Deaf Dog Deaf Dog 11:50 19.12.2008

Re: Sjajno

Nisam je tebe pogresno razumeo i kapiram da si ti jedan totalno poizitvan lik.

Samo, nisi mogla da ostanes ovde i budes blago u istoj kompanij, ja sam promenio 5 a moja je 6-a. Nema aspri da se bude pozitivan lik. Mozes da uskladis rad i zivot za solidna primanja ali je na drugoj strani neko izradjen. Neko to plati za tebe kao za tadejus-a (par komentara nanize) izuzev ako izradis gazdu za kintu ali rizikujes da te sutne. Ja sam da bi ostao normalan postao skroman (nadam se da se polako penjem).

A sta mislis, to sto ja sedim u kancelariji, putujem tamo-vamo, skitam po Evropi kad god neko oce da nadoknadi troskove - pa i to neko mora da plati. Neko tamo daleko, na jugu ili istoku, neko u Srbiji ili bilo gde. I ja sam na necijim ledjima.

Svet je surovo mesto.

A super je sto si u Nemackoj.

dunja73 dunja73 13:51 19.12.2008

Re: Sjajno

Srbiji su takve ljencine i besposlicari da mi je prosto smjesno cuti kako sagorjevaju od bilo cega a kamo li rada

Ljencine i smjesno ,,verovatno ste iz BiH ili Cg ,SRBIJANCI SU SUPER RADNICI i za sve ih je Bog dao to je poznato , a sto ima zabusanata,lopova to ima svuda ,normalno je koliko para toliko i muzike,a i sto bi se zapinjalo ledjima ako moze glavom.
cassiopeia cassiopeia 20:11 19.12.2008

...

Tatjana izvinite na upadanju no više se ne može ostaviti komentar na postu o pasošima.

Povraća mi se na ovu vest

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=12&dd=19&nav_id=335332]

i šta sad sestri da kažem. Toliko sam besna.

MUKA MI JE!!
bene_geserit bene_geserit 23:52 19.12.2008

tako reci feniks

Ja sam nekoliko puta radio u firmama koje uspeh (ili cesce prezivljavanje) baziraju na besplatnom prekovremenom radu zaposlenih, i sve ih karakterise ista stvar: losa metodologija rada i ne ulaganje u istu i los i nesposoban management.
Kultura ponasanja u takvim firmama se tokom godina razvije u pravo cudo: zaposleni koji provode veceri u firmi (to im zamenjuje i socijalni zivot), svakog dana firma placa neku fast-food veceru za manijake, mera korisnosti za firmu postaje da li ostajes do 10 ili 12 uvece (a ne da li radis bilo sta pametno). Vikendi koji se provode u firmi se naravno podrazumevaju.
Osim cinjenice da iz takvih firmi treba bezati glavom bez obzira (iz gomile razloga od kojih nije osnovni to dugo ostajanje), treba naglasiti da: niko ne moze da bude dugorocno efikasan radnik ako radi 12 sati dnevno i vikendima - to na kratak rok moze da ima smisla ali dugorocno nema nikakvog i ljudi su u stvari manje produktivni nego da rade svojih 8 sati dnevno.

Ako se odmaknemo od generalne kulture koja vlada u firmi, na pojedinacne slucajeve: uvek ima ljudi koji hoce da rade posao i onih koji nece (ili ne umeju). Na prve se naravno vremenom uvek tovari sve vise i vise. Prvi najcesce nemaju vremena da reklamiraju svoju korisnost za firmu tako da se obicno nadje neki parazit koji knjizi njihove uspehe kao svoje.
Raditi kao manijak (ili uraditi jako pametne stvari za firmu) a biti za to jako slabo nagradjen je odraz jako slabe socijalne inteligencije (na zalost ja takodje spadam u tu grupu). Obicno se kaze da ljudi nemaju vremena za obe stvari i da rade posao i da reklamiraju to sto su uradili.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana