ILI
PustimTiFakturuDirektor - Slučaj I
Čitajući prethodne tekstove na temu PreduzetnicePočetnice, shvatili ste, valjda, da mi nije lako. Preduzetnički život znatno težim čini i PustimTiFakturuDirektor. Smatrajte se srećnicom/kom ukoliko se nikada niste sreli sa ovom vrstom... Kako je počelo moje intimno druženje (prim. aut. Kažem „intimno", jer mu vrlo često najintimnijim rečima pominjem ženu & bližu i dalju familiju, kao i zvezde i mesec) sa PustimTiFakturuDirektorom? Evo, ovako...
Jednom, davno, kupila sam neku robu od PustimTiFakturuDirektora (o, kakva greška). Po prijemu robe, Sunašce je preuzeo na sebe da je pusti u arbajt.
- Ženče, il' sam ja mnogo glup - pa ne znam ovo da instaliram, il' je tehnologija uznapredovala - a ja nisam obavešten, il' su nam prodali pokvarenu robu...
- Kako, bre, pokvarena roba? Čim nešto ne umeš, odmah kažeš da je pokvareno...
- Ma, slušaj ti, ti, ti... Evo ti, pa se sama zajebavaj sa instalacijom! - dreknu Sunašce, uze jaknu i tresnu vratima.
„Ha! Muškarci! Svi su isti! Prvi problem i... tres vratima! Neće moći da živi od mene kad sad namestim sve da radi..." - mislila sam. Sigurna u sebe & svog Vićentija (prim. aut. Vićentije alijas Vića je ime mog računara. Mnogo ga volim, on je moj elektronski ljubimac) krenem u OperacijuInstalacija. Kad ne lezi vraže - neće, pa neće. Opet probam - neće... Opet - neće... Opet - ništa...
Došlo mi je da kukam od muke! Da razbijem nešto (ili nekog)... Skuvam kafu, sipam jednu Šumadinku (istresem je naiskap) i nekako se smirim. Kad sam se smirila, okrenem PustimTiFakturuDirektora:
- Dobar dan. PreduzetnicaPočetnica na liniji...
- Zdravo! Kako si? Treba nova faktura? - zacvrkuta srećno PustimTiFakturuDirektor.
- Molim?
- Pa, treba ti još robe, hoću reći...
- Treba mi da roba koju sam kupila od tebe radi! - dreknuh (prim. aut. Toliko o tome da sam se smirila...)
- Nemoguće! Ti ne znaš da namestiš. Pitaj supruga da ti pomogne... - poče PustimTiFakturuDirektor i probudi u meni Aždaju!
- Šta si rekao?!!!!!? - dreknuh iz sveg glasa.
- Nemoj pogrešno da me shvatiš...
- Ma, shvatila sam ja tebe na pravi način! Doneću ti sutra robu na reklamaciju!
- Možeš i danas...
- Ako dođem danas raskomadaću te, šovinisto! - dreknuh i prekinuh vezu.
Iza sebe začuh smeh na sav glas. Da, da, to se Sunašce vratio, a ja ga nisam čula.
- Šta se ti kliberiš?
- Vidim, uspešno si pustila u rad kupljenu aparaturu, pa se smejem od milošte... Kako ja razumno, divno & pametno Ženče imam.
- Sunašce, besna sam... ne izazivaj...
- A, što si besna? - pravio se nevešt...
Bio je red na mene da zgrabim jaknu i pobegnem napolje. Šetnja me je smirila. Po povratku u Firmu/Kuću, napravili smo ratni plan za naredni dan. Rano ujutru smo odneli robu PustimTiFakturuDirektoru.
- Nisi ti valjda ljuta na mene... - poče umilno PustimTiFakturuDirektor.
- Slušaj, čoveče, hoću samo da mi ovo radi...
- Ma, to nije problem! - opet će PustimTiFakturuDirektor
- Toga se i plašim... - reče Sunašce.
Ostavili smo robu. Prošlo je par dana - ni traga ni glasa od PustimTiFakturuDirektora. Prošlo je dve nedelje - ni traga ni glasa od PustimTiFakturuDirektora.
- Ženče, okrenuću da vidim šta se dešava sa robom...
Sunašce je posle razgovora besno tresnuo rukom o sto.
- Šta je bilo? - upitah.
- PustimTiFakturuDirektor više ne radi u Firmi, a ovi što rade kažu da nemaju pojma...
- Ček, ček, polako... Objasni mi...
- Pa, lepo. Kažu da čovek od prošle nedelje više ne radi kod njih, a oni ne znaju ni za kakvu robu predatu na servis. Rekao sam da nam je on lično potpisao prijemnicu, al' ne vredi...
I tako smo se mi oprostili od naše aparature... Nije da nismo probali da iščupamo našu robu... Mislili smo da se ova nesrećna epizoda završila, al' ne lezi vraže: posle više od godinu dana, zvoni telefon. Javljam se, kad imam šta i da čujem:
- PreduzetnicePočetnice, duguješ nam pare od prošle godine... - bio je to PustimTiFakturuDirektor.
- Molim? Sve što sam potpisala, ja sam platila...
- Nije tačno! Imamo jednu nerešenu fakturu...
- Zar ti radiš tamo uopšte? Ima li ta NerešenaFaktura PratećuOtpremnicu na kojoj su moj pečat i potpis?
- Ne znam ja ništa o tome. Znam da nam dođeš pare...
- Imamo mi i nerešenu robu na servisu!
- Ne znam ništa o tome.
- Da te podsetim... - počeh
- Ne treba. Evo, ja ti puštam fakturu, pa ti plati. - prekide me i prekide vezu.
Na mail je zaista stigla neka nebulozna faktura. Sunašce je odlepio načisto. Sutradan, telefon je opet zvonio.
- Sunašce, ovo je PustimTiFakturuDirektor.
- Ja ću da se javim! - dreknu Sunašce, a meni se zaledi krv u žilama.
- Molim! Aha, ti si! Došla maca na vratanca! Slušaj me ti, hohštapleru, hebe mi se za tvoju fakturu! Ma, tuži, bre! Ja neću da te tužim, ja ću da te bijem! Gde je Otpremnica, a? Ma, nemoj, mnogo si mi pametan! I na ogradi može da piše @#$%!!!@#$ (prim. aut. Zarad nežnog blogočitačkog oka i tanane duše, neću napisati reč koju je Sunašce odvalio) pa nećeš da skineš gaće da @#@#$%!!!!!!!! A robu koju sam ti platio da mi vratiš, jesi čuo, magarčino! - (prim. aut. Sunašce mi nikada nije rekao šta je pričala druga strana, tako da sam ovde prenela samo ono što sam čula, pa nagađajte kao i ja).
Sunašce i ja smo posle ovog razgovora istresli po Šumadinku i nije nam bilo bolje. Kupljenu robu nismo dobili (a nije da nismo probali, opet). NarogušenaSekretarica PustimTiFakturuDirektora se jednom javila i rekla Sunašcetu da će PustimTiFakturuDirektor da ga tuži zato što mu je ovaj pretio. Sunašce je rekao nešto NarogušenojSekretarici, pa više nikada nisu ni zvali...
I recite vi sad meni, kako da žena/čovek opstane i ostane normalan u ovakvim uslovima?