Čitam danas u "Blic"-u da se taxi udruženja spremaju da tuže grad Beograd. Kako kaže Milivoje Armuš, prvi čovek "Beotaksija" za "Blic":
"Spremamo tužbu protiv Grada jer nije uređen ambijent za taksi delatnost u gradu i nismo dobili ono što smo tražѕili. Sa beogradskih ulica nisu sklonjeni "divlji" taksisti koji uzimaju hleb onima koji uredno posluju i plaćaju porez državi, pooštreni su kritetijumi za dobijanje taksi dozvola, a da prethodno nije ustanovljena ekonomska cena taksi usluga, povećan je broj takista u Beogradu, a sve studije koje su do sada urađene pokazuju da je nužѕno da se taj broj smanji. To su samo neki od razloga i ukoliko se ovako nastavi planiramo da tražimo odštetu za štetu koja nam je naneta. "
What is wrong with this picture? Mnogo toga, rekla bih. Za početak, cena nafte je pala, tako da ne mogu da se vade na poskupljenje ovog derivata. Povećanje broja taxi vozila ne vidim kao problem, jer je dobro poznato da konkurencija ima uticaja na pad cene usluga. Е to se pooštravanja kriterijuma za dobijanja taxi dozvole tiče, i ovaj potez grada podržavam.
Navešću primer grada Kragujevca i taxista tamo. U Kragujevcu funkcioniše dosta taxi udruženja (i samostalnih taxi vozača). Start je 10,00 dinara (bila sam krajem decembra u Kragujevcu, pa pišem o cenama koje sam tada zatekla, a ne verujem ni da su se bitno promenile, ako su se menjale), pređeni kilometar 30,00 - 40,00 dinara (zavisi od udruženja). Vožnja od 3-4 kilometra košta oko stotinjak dinara, znači jeftinija je nego start ovde.
Beogradski taxista sad može da kaže da ne može da se upoređuje sa kragujevačkim, jer je Beograd skuplji. Na ovo bih rekla beogradskom taxisti da laže. A zašto laže? Zato što dažbine prema državi koštaju isto u svim gradovima (& selima) na teritorije Srbije, zato što i Kragujevac ima i "Maxi" i "Merkator" i "Pekabetu" i komšijske dućane i ostale radnje u kojima su cene iste kao i u objektima u Beogradu. Takođe, gorivo košta isto kao i u Beogradu; zatim i struja i telefon i kablovska i internet (grejanje je nešto jeftinije) imaju jednake cene kao ovde...
I nije samo u Kragujevcu taxi prevoz jeftin. Pouzdano znam da je slično i u Smederevu, Kraljevu i još nekim gradovima...
Cena taxi prevoza u Beogradu nije jedina zamerka koju imam prema beogradskim taxi službama. Smetaju mi i stari prljavi automobili. Kad sednem u neki takav, usmrdim se na benzin i skoro da dobijem tinitis (toliko nešto klapće, lupa, bruji...).
Ako i uskočim u neki noviji automobil, opet ima problema. Prošlog leta (kada sam pitala da se uključi klima) mi je jedan taxista (i to baš iz "Beotaxija") rekao da mu na pamet ne pada da uključi klimu, jer ona troši mnogo goriva i da sam jedina kojoj smetaju otvoreni prozori. Ostatak puta se pitao "da l' sam svilena", "da l' se topim kad pada kiša" itd. Po završenoj vožnji sam pozvala dispečarski centar i prijavila MojSlučaj. LjubaznaTeta je rekla da on ima pravo da ne uključi klimu, blablablablabla...
Znači, nema klime? OK. Onda, oni taxisti koji leti ne koriste klimu ne mogu da imaju iste cene usluge, kao i oni koji je koriste. Prosto rečeno, moraju da voze po niЕѕim cenama.
Opet, ima i taxista koji voze u papučama, pa čovek mora da uživa u miomirisu njihovih nežnih nožica. Ima i onih koji drže mirišljavi peškir oko vrata i onih koji polne organe ne vade iz usta i onih koji bi sve da saznaju o klijentu koga voze i oni koji kukaju kako im je život očajan, a većina njih sluša prilično glasno novokomponovanu narodnu muziku iliti UdriMeDoZore. Ne znam za vas, ali kad ja uđem u taxi, moja želja je da budem prevezena od tačke A to tačke B; da mi mozak ne truju suludim pričama i još gorom muzikom; da ne voze taxi kao F1...
Posebna priča su i slučajevi kada je vožnja kratka, pa LjubaznaTeta iz call centra tvrdi da nema slobodnih vozila, a stranka zna da taxi neće doći, jer je relacija kratka... Jednom sam sela u taxi ("Beo radio") na taxi stanici i rekla destinaciju. Čovek je maltene počeo da urla na mene da je to kratka vožnja, da mogu da zaustavim taxi na ulici, da mu se ne isplati da pali motor... Izašla sam iz auta, a onda je on počeo još veću dernjavu kako je upalio motor, kako je potrošio gorivo za tu radnju, a ja sad neću da se vozim sa njim... Opet sam pozvala dispečarski centar, a LjubaznaTeta me je pitala zašto nisam stopirala vozilo na ulici....
Moj ugao viđenja je sledeći:
Da sam ja neka vlast, pustila bih da se bavi taxi uslugama svakoga ko hoće. Ne bih propisivala cene, već pustila udruženja (i pojedince) da ih sami formiraju. Pa, kad bi zaživela konkurencija, cene taxi prevoza bi itekako bile niže...
Direkciji za javni prevoz koja je ove godine preuzela nadležnost za taksi usluge od Sekretarijata za privredu za "Blic" kaže:
"Direkcija sprema određene korake koji će biti preduzeti tek kad se upustimo u problematiku taksi usluga i kada čujemo probleme koje taksisti imaju."
Po priči gospodina Milivoja Armuša ispada da su taxi prevoznici u Beogradu nezaštićeni, oštećeni, itd. A šta je sa strankama koje koriste te usluge?!? Mi nismo oštećeni, je l'? Mi nemamo nikakve probelme sa taxistima, a?
Predlažem Direkciji za javni prevoz da otvori poseban broj telefona i za nezadovoljne korisnike taxi usluga (npr. Na ovaj broj bi mogle da se prijave neprijatnosti koje su im se desile u taxiju - pozovu, daju ime udruženja, broj taxi vozila i iznesu problem), pa Direkciji za javni prevoz nek' kasnije preduzima odgovarajuće korake....
Poštovane dame i gospodo iz raznih taxi udruženja,
sram vas bilo!
Kad rešite bar nabrojane probleme iz ovog texta koji se tiču vaših CenjenihTaxiVozača, a vi onda razmatrajte tužbe...
Baš me interesuje da li postoji i neko udruženje koje bi moglo da tuži vas, vršioce taxi usluga, zbog neprijatnosti i problema koje imamo sa vama (i kao stranke i kao učesnici u sabraćaju)....
=============================================================
Beleške na margini (copyright by Budimac)
Srela sam i prilično fine & kulturne taxiste, ali oni su malobrojni u poređenju sa opisanima u textu...