Još sam bila bebac kad sam prvi put stigla u Beograd i prvo što sam uradila jeste da sam prestala sa dernjavom i počela sa kikotanjem. Bila je to ljubav na prvi pogled. Beograd, moj voljeni, i ja... Kasnije sam mu se stalno vraćala, a pre 10-ak godina shvatila da mi odlasci teško padaju, pa sam ostala... Da, i Beograd je moj voljeni grad (pored Kragujevca, naravno). Ne, ne deklarišem se kao Beograđanka, već kao KragujevčankaUBeogradu (jer to i jesam).
Ovih dana (godina) mnogi kude Beograd. Zašto? Kako grad za nešto može da bude kriv? Zar nismo svi u istom čabru? Neki misle da nismo. Neki misle da u Beogradu teče med i mleko, da je prosečna plata 1000 EUR, da je sve jeftinije nego TamoNegde, da su svi ogrejani i da ih zabole DonjiLeđniSedalniDeo za ostatak Srbije... A taj ostatak Srbije zabole isti deo za Beograd. Beograd je, uglavnom, dobar samo kad treba pljuvati po Beograđanima...
Ima nekih i koji kažu da je Beograd izgubio onaj njegov duh... E, pa nije ga izgubio. Problem su ljudi, žitelji Beograda. Sramota me da napišem, al' uglavnom su to oni koji su došli ovde, isto kao i ja. Razlika između Njih i MeniSličnih je u tome što oni ne shvataju da provincija nije geografski, nego duhovni pojam. Što bi Šumadinci rekli „Iza'šo je iz sela, al' nije selo iz njega". Kako sam došla do ovog zaključka? Na osnovu sopstvenog iskustva. Sad ću vam ispričati:
U mojoj zgradi žive i tri porodice koje su došle u Beograd iz unutrašnjosti. Elem, dve porodice žive iznad nas, a jedna preko puta nas. Ovi što žive iznad nas, tačnije ženske polovine, su pokušale da mi se približe pričama tipa „E, baš lepo što si se ti udala za Beograđanina, a ne neka Beograđanka - da im pokažemo mi da smo bolje" i slično. Pristup je krajnje tupav, složićete se...
Prekoputaši drže jedan od boljih lokala u gradu (da ih ne reklamiram sad). Prvi kontakt sa njima je bio fantastičan: gde izaći, gde je koncert... Naravno, proslava mog useljenja u Sunašcetov život se odigrala u njihovom lokalu (završila sam ispod stola uz Paranoid - Black Sabbath - ima l' boljeg načina za upoznavanje?!?). Tek posle par nedelja smo došli do toga ko je odakle i kako ga je put naveo ovde...
E, sad, negativan kontak sa Odozgašima se nije završio samo na početnom ( a tako bih volela da jeste...). Prošle godine su na krov zgrade (koji oni zovu terasa, a ostatak zgrade krov, jer su naše dve sobe i jedna prekoputaška ispod ploče) postavili zeleni itison i napravili atmosferu (sa sve plastičnim stolicama, plastičnim cvećem i 5-6 plastičnih žardinjera sa živim tujama koje su ubrzo uvenule, ali stoje i dan danas onako svele na našem krovu)... Komšije i mi smo ih zamolili da sklone žardinjere odmah (a i itison kad stigne zima), jer oštećuju krov, pa se može desiti da nam procuri u stanove kad padne kiša... KomšinicaJedan je rekla da je ona navikla na kuću i da je zeleni itison sa pratećom opremom podseća na njeno dvorište iz Zavičaja. KomšinicaDva se složila sa njom. Još su i zazidali dimnjake (i svašta još, al' da ne dužim...). Došla je i zima...
A sa zimom su demolirani i naši stanovi, jer je sve prokislo, pa smo se jedva ratosiljali vlage prošlog leta (da ne pominjem renoviranje). Posle VodenogIncidenta (prošle zime) KomšijeOdozgaši su nam obećali da će naliti ploču o svom trošku, samo da ne prijavljujemo inspekciji... Budale (KomšijePrekoputaši & mi) im poverovasmo, pa ih ne prijavismo... Prošlo je leto, došla nova zima i novi vodopad u dnevnoj sobi...
Kakva je razlika između ove i prethodne zime? Pa, prethodne zime KomšinicaDva me nije gađala plastičnim poklopcem kad sam lopatala sneg sa krova (pridružili su kantu sa poklopcem pratećoj opremi), nije me oterala u majčinu i nije rekla da će me spaliti (valjda na lomači - nisam sigurna. Urlala je), njeno dete nije uživalo u zimskim čarolijama na krovu zgrade, nije urlala kako je baš briga što nam curi na sve strane, nije govorila kako je zabole OnaStvar za krov, da sam jadna i bedna zato što nemam decu, a ona ima „dve zlatne jabuke" i njen muž nije pokušao da fizički nasrne na moje milo Sunašce (srećom naš Krstivoje je povelika kuca, živ nam bio još 100 godina)...
Što se mene tiče KomšinicaJedan i KomšinicaDva mogu da budu i nove majke Jugovića ako hoće (a njihovi cenjeni muževi ponosni očevi potomstva) , sve dok me ne ugoržavaju. Ma, nek' stave i tepih od trave na krov, samo da prestane da curi! Ma, nek' gorim i na lomači, samo da prestane da curi! Evo, i Sunašce bi pristao da dobije batine, samo da prestane da curi! Ma, nek' sam i jadna i bedna što nisam doživela čari majčinstva - samo nek' prestane da curi!
A zašto se desio ovaj međukomšijski incident? Zato što smo im rekli da ćemo ih ovaj put prijaviti nadležnim inspekcijama.
E, ovakvi primerci žitelja Beograda kvare utisak o MomVoljenomGradu. Ne čudi me uopšte što mnogi starosedeoci o svima koji su došli od nekuda ovde imaju loše mišljenje, jer su se morali sresti bar jednom u životu sa OpisanimPrimercima. Glavu mogu staviti na panj da OpisaniiPrimerci nisu samo problem Beograda, već i nekih drugih gradova. Takođe, glavu stavljam na panj da OvakviPrimerci prednjače u pljuvačini Beograda... Glavu stavljam na panj da bi OvakviPrimerci dali i du...e svoje da žive ovde...
I za kraj:
Ne dirajte mi VoljeniGrad. Nije on ništa kriv. Vi, koji ga pljujete, a živite u njemu (ili bi voleli da živite u njemu) promenite sredinu (ne dolazite ovde), jer ga ne zaslužujete.
p.s.
Nešto sasvim lično: je l' zna neko kome treba da prijavim MojeMileKomšije? Infostanu ili nekom trećem?