Termin kulturna politika postoji odavnina, ali se koristi u cilju poboljšanja kulturnih prilika u zemlji kao i prezentaciji umetnika i kulture van granica pomenutih zemalja.
Jedan od ljudi koji je odlično vodio i bio začetnik tog pravca kod nas bio je pokojni Jovan Ćirilov. U jednom razgvoru sa njim shvatila sam teret koji je tada podneo i uz pomoć državnog vrha u to vreme uspeo je da stvori fantastičnu kulturnu scenu u okviru SFRJ, ali i van nje. Sa raspadom tadašnje Jugoslavije, nastavio je da daje sve od sebe me bi li i dalje održao nivo koji je postojao, ali je težio i da se kroz nove pravce i inovacije poboljša status umetnika i umetnosti. Naravno da on nije bio jedini koji je imao taj cilj, bilo ih je dosta u oblasti vizuelih i izvođačkih umetnosti i nekako ta ideja je nastavila da se širi i dalje.
U poslednjih dvadesetak godina, nažalost pod kulturnom politikom imamo stranačke zastupljene osobe, što i nije tako loše, jer smo imali i imamo renomirana imena koja koriste pune kapacitete svojih mogućnosti ne bi li uspeli da ostvare svoje zamisli i poboljšaju umetnost i kulturu u doba rijaliti programa i potpunog pada medijiskih sadržaja.
Ono što je loše, je što se osobe koje koriste stranačke resurse, bez ikakvog talenta i škole guraju u prvi plan i gaze sve ono što se sa mukom akademski obrazovani trude da postignu, pod punom podrškom stranačkih osoba koje ne prezaju da pregaze sve pred sobom.
Ja ne mogu da se ne osvrnem na velika imena našeg glumišta koja nisu imala ili nisu završila Akademije i umetničke škole, ali od kraja II Sv.rata se ulagalo u obrazovanje ne bi li smo danas uspeli da svojim znanjem i sposobnostima ostvarimo pun kapacitet koji nam je ostavljen u amanet od naših predaka.
Problem nastaje kada se politika umeša u umetnost i isključivo se stavljaju pod tepih oni koji imaju kapacitet da uspeju, a daje se šansa osrednjima samo zato što nemaju politički jake veze ili ih ne koriste zbog moralnog kodeksa koji ih vodi i koji im je na prvom mestu.
Moral i nemoral u umetnosti, kulturi i medijima postaju i ostaju jedina pitanja sa kojima se danas u Srbiji susrećemo.
O rasizmu u umetnosti ćemo nekom drugom prilikom,a sada srećan vam svima današnji praznik, jer na Bogojavljenje nema kalkulacija,nema stranaka, danas je čista istina.