Društvo| Istorija| Ljudska prava| Politika| Region

Kosovski savet

Nebojša Milikić RSS / 16.10.2019. u 09:51

(odgovori na pitanja urednistva sajta Slobodni filozofski postavljena grupi ovdasnjih aktivista povodom 20 godina od NATO bombardovanja; skracivanje je bilo neophodno zbog obima clanka pa ovde radi eventualne diskusije objavljujem neskracenu verziju)  

S.F.: 24. ožujka navršilo se 20 godina od agresije NATO-a na tadašnju SR Jugoslaviju. Tromjesečni zračni udari izazvali su ogromnu materijalnu štetu i odnijeli mnoge živote prvenstveno na području današnje Srbije te Crne Gore i Kosova. U globalnom pogledu ova NATO-va operacija službenog naziva „Saveznička sila" bila je otprilike pedeseta strana vojna intervencija predvođena od strane američkih snaga u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. SAD su u hladnoratovskom periodu od 1948. do 1991. direktno sudjelovale u 42 intervencije, a do 2017. ta brojka popela se na 188 intervencija zračnim i/ili kopnenim snagama. Ove brojke ne prestaju rasti ni danas i jasno ukazuju na SAD kao dominatnu imperijalističku velesilu. Točan broj ljudskih života izgubljenih zahvaljujući „vođama slobodnog svijeta" vjerojatno nam nikada neće biti poznat. Rijetko kada ćemo čuti da se o ovim žrtvama govori kao o žrtvama imperijalizma ili da se neprekidnost krvavih sukoba neizbježnih za kapitalistački poredak koriste kao dokaz da je takav sistem nužno prevazići. Imperijalističke intervencije nikada nisu donijele mir, demokraciju ili slobodu. Gotovo uvijek su za sobom ostavljale stanje gore od prethodnog. Dovoljno je sjetiti se Afganistana, Iraka, Irana, Libije, Sirije ili pričekati i vidjeti što čeka Venecuelu. 

Negativne posljedice zajedničke su svim metama intervencija kao i stvarni motivi agresora koji se uglavnom vrte oko prirodnih resursa ili stjecanja geopolitičke prednosti. Međutim, lokalni konteksti mogu se ekstremno razlikovati od slučaja do slučaja. Ovisno o okolnostima potrebno je pronaći različite povode preko kojih će se šira svjetska javnost pripremiti na oružanu intervenciju te ju kada do nje dođe prihvatiti kao nešto normalno i nužno. Pri pronalaženju povoda za bombardiranje SR Jugoslavije zapadne sile nisu imale težak zadatak. Miloševićeva država imala je negativnu ulogu u nedavno završenim ratovima u Hrvatskoj i Bosni a upravo je sudjelovala i u trećem na Kosovu. Sukob na Kosovu krajem devedesetih samo je kulminirao - zahtjevi većinskog albanskog naroda (koji u SFRJ nije bio konstitutivan) za samoopredjeljenjem bili su prisutni desetljećima unazad, kao i državna represija koju su i prije sprovodile jugoslavenske vojno-policijske strukture. No, tek je 1999. nastupio idealan trenutak da NATO odigra svoju „humanitarnu" ulogu. Vojna intervencija bila je jedan od ključnih događaja za uspostavu odnosno potvrđivanje američke prevlasti na Balkanu. Ta demonstracija moći SAD-u je između ostalog omogućila da i dan danas nedaleko od Prištine imaju jednu od najvećih vojnih baza van vlastitiog teritorija. Tako se njihova nadmoć u ovom dijelu svijeta ne ogleda samo kroz pridruživanje balkanskih država NATO-u ili raznorazne političke, ekonomske i trgovinske pokazetelje već i kroz direktnu prisutnost oružane sile. U trenutku intervencije kao i danas ni u Srbiji ili na Kosovu nije postojao utjecajni socijalistički politički subjekt koji bi bio kadar graditi frontu ili bilo koji drugi oblik organizacije za suprotstavljanje imperijalizmu i nacionalizmu. U sklopu albanskog pokreta za samoopredjeljenje i nezavisnost nekoć su itekako bili prisutni marksističko-lenjinistički elementi no do trenutka NATO intervencije bili su oslabljeni. Dijelom sigurno zbog sloma Hoxhine Albanije na koju su se oslanjali ali i zato što su njihovi nacionalistički suparnici imali punu podršku CIA-e i drugih zapadnih službi. U Srbiji je također bila prisutna marksističko-lenjinistička Partija Rada Vlade Dapčevića koja se dosljedno suprotstavljala restauraciji kapitalizma i Miloševićevoj ratnoj politici. Nažalost, ove grupe su u dosta nepovoljnom okruženju nastojale obnoviti nasilno prekinut kontinuitet socijalističkog organiziranja i nisu imale dovoljno snage za uspješno suprotstavljanje lokalnim nacionalističkim strukturama, a kamoli imperijalističkoj agresiji i okupaciji. Današnja situacija nije drugačija. Vlasti Aleksandra Vučića igraju poprilično gadljivu dvostruku igru. S jedne strane svaku prigodnu obljetnicu iskoristit će za organiziranje velebnih državnih ceremonija i oplakivanje nevinih žrtava NATO bombardiranja dok s druge zemlju zemlju poprilično otvoreno vode putem tzv. Euroatlantskih integracija. Usto, srpski je MUP prošle godine zajedno s NATO-om dogovorio i na teritoriju Srbiji izveo nekoliko vježbi. Državna komemoracija ove godine održana je 24. ožujka u Nišu, točno na jubilarnu obljetnicu početka agresije. Ne iznenađuje što je cerominija kojoj su nazočili patrijarh pravoslavne crkve Irinej, Milorad Dodik itd. obilovala isključivo velikosrpskom patetikom i nacionalističkom nekrofilijom. 

Stoga ćemo s četvero naših sugovornika pokušati iscrtati makar osnovne natuknice kritičnog stava o događajima iz 1999. i njihovim posljedicama.

1. Koji su glavni problemi režimskih interpretacija „devedeset devete"? Kako se ljevica treba suprotstaviti tim interpretacijama?

 

N.M.: Glavni problemi su u mnogočemu i tipični problemi tj. koncepti nacionalističko-revizionističkih pogleda na istoriju: tendenciozno se probira ili potiskuje relevantna a ističe i promoviše irelevantna faktografija, istorijski kontekst ignoriše ili „prilagođava" trenutnoj propagandnoj svrsi, ili jednostavno falsifikuje, interpretacija se vodi aktuelnim interesima buržoaske frakcije na vlasti a u polju reprezentacije manipuliše se afektima, opravdanim ili fabrikovanim nezadovoljstvom ili ogorčenjem stanovništva.

Jedan moguće indikativan primer: povodom godišnjice bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije, u kom je poginulo 16 tamošnjih radnika, emitovana je na Drugom programu Radio Beograda radio drama „Zapalio sam sveću", proizvedena u februaru ove godine, može se dakle reći namenski (1). Drama počinje snimcima prilaska zgradi i ulaska u zgradu iz ulične svakodnevice, čuje se saobraćaj, žamor prolaznika, cvrkut ptica itd.- ništa se naizgled ne događa u tom spoljnjem svetu. Kroz dramu nas vodi dosta konfuzan narativ jednog radnika RTSa (i, što je naglašeno, vernika) koji je preživeo napad zahvaljujući, ukratko, božjoj volji. Njegova priča, kao priča čudom preživelog, kombinovana je sa novinskom reportažom iz obližnjeg parka, sa neke od komemoracija kod spomenika radnicima poginulim u tom napadu. Dat je i romantizovani istorijski prikaz porekla i svrhe same bombardovane zgrade, potpuno bezinteresan za funkciju medija i konkretno RTS-a u generisanju i podsticanju nacionalističke politike i retorike, međunacionalne mržnje i najbrutalnije ratne propagande tokom devedesetih, zbog čega je RTS i dobijala nadimke poput „TV Bastilja", „fabrika laži" ili „fabrika smrti". To je licemerno zaboraviti u bilo kom istorijskom osvrtu na takvu zgradu i instituciju, bez obzira što to naravno ne daje pravo kreatorima i manipulatorima daleko moćnijih i ubitačnijih fabrika laži i smrti da je demonizuju, targetiraju i bombarduju.

Jedna od ključnih rečenica iz govora na komemoraciji kod spomenika glasila je: „Dželati sada postaju žrtve" što je u opštoj dramskoj naraciji zvučalo kao da može da se odnosi podjednako i na NATO i na Miloševićevu vlast, pa moguće i na OVK. Inače, na tom spomeniku je upisana, iznad imena poginulih, samo jedna reč: „Zašto?" Kao mogući odgovor na to pitanje u govoru se pominje mogućnost da su radnici žrtve propagandnog rata, to jest da su bili potrebni kao žrtve u tom ratu. I kao da je to pitanje na spomeniku, koje, kao i svaki upis na bilo kom spomeniku, treba pretpostavljeno zanavek da postoji i traje, simbol uspeha svih političkih garnitura od 1990 do danas da sistematski potiskuju, ignorišu, relativizuju pa i falsifikuju genezu, tok i ishode pripreme i vođenja ratova za jugoslovensko nasleđe, čija je finalna oružana faza bio rat na Kosovu i NATO intervencija.

Levica se toj višeslojnoj političkoj i istorijskoj magli i manipulaciji može i mora suprotstavljati insistirajući na odgovorima, u prvom redu upravo na to, bilo zaista naivno, bilo „naivno" pitanje „Zašto?". Odgovori bi trebalo ne samo da beskompromisno sagledavaju tu zločinačku i tragičnu deceniju iz ugla istorijskog toka globalnih i lokalnih klasnih borbi, već i da raskrinkavaju nacionalističke politike i istorizacije koje u svim ex-yu državicama drže hegemone pozicije reprezentacije i tumačenja neposredne i opšte prošlosti (2).

Nepotrebno je isticati da se levica, naravno, ona internacionalistička i anti-kapitalistička, kroz takva raskrinkavanja i tumačenja određuje i orijentiše, i taktički i strateški, u svom aktuelnom i budućem političkom radu i borbama. Od najveće je važnosti pri tom, ne prepuštati buržoaskim snagama (ni levim ni desnim) ni onaj deo argumenata koje naizgled smisleno ali u suštini tek oportuno upotrebljavaju, kao što su npr. kvazi-levičarsko ili desničarsko flertovanje sa „narodnjaštvom" ili navodnom „borbom protiv imperijalizma" (3). Slično tome, buržoasko-levičarsko (ono levih frakcija buržoaskog pokreta ili tzv. „levih liberala") zalaganje za „ljudska prava", koja su u njihovom vrednosnom svetu pravno-teorijski odsečena a institucionalno-zakonski distancirana od ekonomskih i socijalnih aspekata tih prava, treba kritikovati onda kada se suštinski svodi na legitimizaciju kapitalističkog poretka i održanje privilegija posedničke i njoj lojalne srednje klase (i-ili na reakcionarnu i nenaučnu kritiku „svih totalitarizama" i-ili na kratkoročno zavodljive i simbolički profitabilne ali dugoročno destruktivne i pogubne identitetske politike tolerancije i milosrđa).

Raskrinkavanje svakodnevnih takvih manipulacija i uzurpacija u svojim sredinama rada i delovanja je prioritet, u razumljivoj sinhronizaciji i interakciji sa radom levice u sredinama neizbežno vezanim zajedničkom ekonomskom pozicijom, istorijom, kao i kulturama i politikama sećanja na iste događaje. Važan princip bi trebao da bude i zalaganje za oštriju i dosledniju politiku raskrinkavanja i kažnjavanja svih ratnih zločina i svih umešanih zločinaca nego što je to do sada praktikovala imperijalna i buržoaska politika i pravda.


2. Srpske vlasti već neko vrijeme žongliraju sa službenim priznanjem kosovske nezavisnosti koje zahtjevaju moćniji europski partneri. Kakav po vama treba biti stav ljevice u Srbiji o povijesti i perspektivi albanskog prava na samoopredjeljenje i kosovske nezavisnosti?

N.M.: Treba biti pažljiv i razmišljati o nizu pitanja jer će odnosi i stavovi po ovom pitanju u velikoj meri i dugoročno uticati na razumevanje prava, pravde, pa i same politike kod velikog dela stanovnistva, kako u Srbiji i na Kosovu tako i u drugim zemljama bivše Jugoslavije. Pored toga, principi koji se budu zagovarali i primenjivali, imaće uticaja i na niz sličnih slučajeva u svetu, što znači da će predstavljati svojevrstan standard i orijentir u sadašnjem i budućem razvoju i delovanju svih pa naravno i levih političkih platformi i organizacija. Od priručnih parola i formula ne može biti mnogo koristi kada je situacija po mnogo čemu jedinstvena, kada i sami mentori ovakve „nezavisnosti" Kosova od početka tvrde da je u pitanju poseban slučaj. I posebno kada je toliko kombinovanih racionalnih i iracionalnih političkih faktora u dugogodišnjem kumulativnom dejstvu i sadejstvu, što svakako nije razlog za njihovo nipodaštavanje ili ignorisanje.

Pravo na samoopredeljenje je, naravno, teorijski i programski imperativ levice. Problem može nastati ako se previdi da se na to i takvo pravo, u vreme njegove leve teorijske i političke artikulacije i afirmacije, računalo kao na oruđe oslobođenja od nacionalnog ugnjetavanja i imperijalne dominacije kao sastavnih delova borbe za opšte političko, ekonomsko i socijalno, dakle jedino moguće opšte-ljudsko oslobođenje. Snage koje su to pravo zagovarale na način koji se danas može i mora braniti sa levih pozicija su većinom i bile leve snage - snage opšteg oslobođenja. Konfuzija se zato može javiti onda kada se u situaciji minimalnih izgleda borbi za takvo oslobođenje, i u potpuno drugačijem istorijskom i političkom kontekstu, to pravo mehanički poteže i zagovara, npr. bez obzira na činjenicu da je njegovo parcijalno ostvarenje u mnogo čemu tek prelazak pod drugu zastavu ugnjetavanja i dominacije, da moguće nanosi štetu široj i dugoročnijoj perspektivi radikalnih levih politika ili, u najgorim slučajevima, ojačava hegemoniju imperijalnih snaga i očigledno vodi u neka dalja, bilo lokalna ili globalna dugoročna neprijateljstva i sukobe. Naravno, situaciono-istorijski može biti razumljiva težnja i načelno je i prihvatljivo privremeno preći pod eventualno podnošljiviji ili iz kog bilo opravdanog razloga većini naroda prihvatljiviji režim. Ali tu leva politika ne prestaje već počinje.

Inače, ako je reč o imperativu samoopredeljivanja naroda (4), koji međutim nikada nisu dovoljno dobro obuhvaćeni ili ograničeni konkretnim teritorijama, moramo se baviti i pitanjem univerzalnosti tog prava. U slučaju Kosova, nezaobilazno pitanje je kako razumeti i tretirari pravo na samoopredeljenje iz perspektive tamošnjeg srpskog stanovništva. Koliko god takvo njihovo pravo bilo funkcionalno teško ostvarivo ili politički očigledno kontraproduktivno ili destruktivno i za Kosovo i za Srbiju i za ceo region, činjenica je da ako se to pravo selektivno tumači i zagovara, ili se ignoriše onda kada ga zagovaraju reakcionarne tj. snage desnice, teško će biti održati ga i braniti kao univerzalni koncept i imperativ. 

Istorija težnji i prava na samoopredeljenje kosovskih Albanaca je prilično kompleksan izazov za levu teoriju i politiku. Iz pokušaja elementarnog upoznavanja sa tom istorijom i materijom (5), možemo se složiti sa tretmanom Kosova kao „posebnog slučaja" i u ovoj oblasti, jer kao da od samog početka ti naizgled beskrajni nizovi sporova i sukoba izmiču uobičajenim okvirima i kriterijumima nepobitnih razumevanja i zagovaranja prava na samoopredeljenje. Reklo bi se da nema te nacionalne države, pogotovu nastale na tradicijama moderno-evropskog koncepta nacije, kojoj pitanje kao što je kosovsko ne bi istovremeno diktiralo, formatiralo i paralisalo političke tokove i tendencije (kao što nema ni te nacionalne buržoazije ili prosvećenije feudalne elite koja u datim istorijskim uslovima ne bi proizvodila programe poput onih Prizrenske lige). Političke elite Srbije XX veka su, nimalo čudno, više puta pravile drastične greške na tom političkom „diktatu i formatu" zbog insistiranja na nacionalističkoj i-ili ignorantskoj i-ili represivnoj politici, i ima očigledne istorijske logike i pravde u situaciji u kojoj su se danas našle. Sa druge strane, pogledamo li i ovlaš odnos aktuelnih kosovskih vlasti prema projektu Zajednice srpskih opština ili prema tzv. Severu Kosova, kao da se prepoznaju mnogi simptomi iz istorije politike ignorisanja, subordinacije i dominacije države Srbije nad „neposlušnim" stanovništvom Kosova. Represivne pretnje i intervencije, delegitimacija i kriminalizacija težnji i opredeljenja većine stanovništva, sve kao da je ponovo na sceni, po već oprobanom uzoru i modelu, prilagođenom novim ulogama, odnosima i okolnostima. 

Tu su međutim (tek da se ne zaglavimo u nekakve stigme i usude „balkanizma") kao pokretačke sile nerazumevanja, nepoverenja, diskriminacije i paranoje umešani i evropski i lokalni orijentalizam, i globa-lokalne tenzije „razvijeni" Sever-„nerazvijeni" Jug i obostrane već tradicionalizovane i polit-identitetski posredovane traume usled vekovnog natezanja za suverenitet, prava, vlast, kontrolu. Takve sile su ionako podjednako prisutne i formativne (mada ne i podjednako aktuelne i delatne) u mnogim evropskim zemljama i tamošnjim nacionalnim identitetima, istorijama i politikama a vredi se podsetiti da skoro da nigde te sile i njima izazivani problemi i konflikti nisu savladane bez ratnih sukoba i stradanja, čak, respektivno posmatrano, mnogo većih razmera. A opet, kao i drugde u takvim situacijama i slučajevima, na Kosovu je vremenom izgrađena složena i postojana kulturno-politička svest i savest uvažavanja, prijateljstava, srodnosti, solidarnosti i saradnje stanovništva, i Kosovara/Kosovarki i Kosovaca/Kosovki, za koje se treba nadati da nisu uništene ni podvizima sprskog ni albanskog nacionalizma i šovinizma. I da ih nadajmo se neće definitivno uništiti ni odnosi rivalstva i kompeticije tokom „trke ka dnu" nametnute svim državicama na kapitalističkoj periferiji (što je već teže očekivati, jer šta su šovinizam i nacionalizam do mehanizmi društveno-političke artikulacije problematičnih ekonomskih odnosa i politika). 

Jasno je da samo leva misao, teorija i politika mogu da idejno i praktično raspetljaju nastala čvorišta konflikata, omraze i otuđenja, održavana i obnavljana radi profiterstva vladajućih klasa, globalnih i lokalnih. Borba levice po svemu sudeći neće biti samo u detektovanju, interpretaciji i planiranju rešenja ovakvih problema, već i u svojevrsnoj izgradnji ili rekonstrukciji samog jezika datih problema (tj. kategorijalnog aparata njihove analize i razumevanja) a samim tim i drugačijeg hegemonog (ideološkog) okvira interpretacije istorije i sadašnjosti i budućnosti Kosova. To nije lak zadatak kada svim bitnim resursima društvenog informisanja, analize, debate i politike gospodari interes kapitala i za njega (crevima) privezanih nacionalnih elita.

Uzmimo samo za primer kompleksnosti zadatka to da su, sticajem istorijskih okolnosti, opravdani zahtevi za nezavisnošću i samostalnošću Kosova, dobijali „pravu" šansu u obično vrlo kompromitujućim istorijskim kontekstima: oslanjanjem feudalne pa i većeg dela nacionalne, prizreno-ligaške elite, na konzervativni (anti-reformski shvaćeni) autoritet sultana i carevine tokom agonije Otomanskog carstva; pa onda oslanjanjam na sile Osovine (motivisano naravno i međuratnom državnom diskriminacijom, terorom i progonima, posebno nakon 1935. godine i tzv. drugog talasa kolonizacije); pa u devedesetima, na stranu „Vašingterne" tj. NATOa i evroatlanskog bloka, koji nisu ništa drugo do slepo oruđe anitkomunističke manje ili više crne ili žute internacionale (najtačnije „crno-žute", očigledno da se imperijama istorijski zainteresovanim za prostor Balkana dopada baš ta kombinacija boja). Posebno devastirajuće je imati za garanta teško stečene nezavisnosti (od Srbije) vojno-policijsku aparaturu koja u Istočnoj Evropi ne služi ničemu drugom do osiguranju i očuvanju plena i sistema nastalog ratnom i tranzicionom pljačkom i koja time uništava perspektivu individualnog i kolektivnog razvoja velikog dela stanovništva većine tih novih periferno-kapitalističkih država (6). Sa druge strane, srpske politike dominacije i upravljanja Kosovom, po pravilu protiv volje ubedljive većine tamošnjeg stanovništva, „pravdale" su se pa i prikrivale pred sudom istorije svojom situacionom uklopljenošću u globalne progresivne tokove: rušenje otomanskog carstva i feudalnih odnosa; odbrana i oslobođenje od fašističke verzije imperijalizma; i naravno, iznuđena, neželjena, i naknadnom pameću ustoličena i zagovarana borba protiv evroatlanskog imperijalizma (7).

Projekat države Srbije na Kosovu tokom prve polovine XX veka imao je i osvajačke i kolonijalne aspekte (u nekoj lokalizovanoj verziji „Rekonkviste" i „bosonogog imperijalizma") a osvajanje i kolonijalizam Otomanskog carstva mu je prethodio i na neki način ga istorijski „zazivao", koliko god je pokušavao da zaista bude, ili da se, u svojoj terminalnoj fazi, tek predstavlja kao načelno tolerantan i inkluzivan (8). Period postojanja Kosova kao dela socijalističke Srbije i Jugoslavije, pogotovu od polovine šezdesetih, nakon što je oslabljena ili bolje reći reformisana tamošnja represivna politika, imao je sa druge strane i nemale emancipatorske, progresivne aspekte i trendove. Nije teško porediti dostignuća u pogledu socijalističkog osavremenjenja kosovskog društva, industrijalizacije, opšteg životnog standarda, jednom rečju procesa univerzalno shvaćene dekolonizacije tada, i danas, kada je evroatlanski kolonijalni aparat uzeo Kosovo pod svoje. 

Za pretpostaviti je da se od svih tih realnih i manje realnih-materijalnih i idejnih kompleksnosti, dodatno opterećenih i tradicionalno pitkim propagandnim mitologizacijama i mistifikacijama, ne možemo tek prigodno opredeliti za neko ad hoc rešenje ili zalaganje. Ono što je sigurno je da se levica mora zalagati za ostvarenje volje radnog naroda Kosova kao i svih drugih naroda u regionu i svetu za upravljanje sopstvenim životima i budućnošću. Pitanje pod kojim režimom i sistemom je to uopšte ostvarivo (ili je najmanje nemoguće i neostvarivo), mora se dakle postaviti u političkim razmatranjima i delovanjima. Osiromašenim i razvlašćenim stanovnicima i stanovnicama svih zemalja kapitalističke periferije, demoralisanim i dezorijentisanim buržoaskom propagandom, iscrpljenim i prestravljenim ekonomskom neizvesnošću i nazadovanjem nakon svih ratnih i posleratnih trauma, opravdano nepoverljivim prema buržoasko-parlamentarnoj politici i primoranim da traže svoje mesto u svetu „bez alternative", treba dakle ponuditi mobilizacijske ideje koje prevazilaze nemale mobilizacijske potencijale nacionalističkih retorika i politika. Pri tom, ideološki aparati, politička i ekonomska infrastruktura periferije, kao uostalom i kapitalističkih metropola su pod praktičnom okupacijom i monopolom globalno sraslih oligarhijskih formacija i snaga (9). 

Jasno je da društvo sputano oktroisanim svojinskim, proizvodnim i političkim odnosima koji pogoduju vladavini raznih iteracija nacionalizma i šovinizma ne može i neće sa tim politikama i njima odgovarajućim stanjima lako izaći na kraj. Dakle, pitanje je odakle uopšte početi borbu protiv tog i takvog društva kao ishodišta ove i ovakve teške situacije, konkretno na Kosovu? Koliko god složena i mutna situacija bila neki jednostavan i jasan početak je moguć. Na primer, mislim da je dovoljno da levica u Srbiji za početak čvrsto stane na stanovište da nikakva policaja ili vojska od izvan Kosova nikada više ne treba i ne sme da uđe u bilo koje kosovsko selo ili grad. Ne samo zbog zločina takvih vojski počinjenih u svakom ratu tokom XX veka već i zbog činjenice da takve vojske apriorno podstiču rast odbrambenog i oslobodilačkog nacionalizma koji potiskuje klasne politike i borbe, dovode jedan narod u poziciju opresora nad drugim a dugoročno destruiraju osetljive ravnoteže i strukture mirnodopskog (kosovskog) društva (10). Već i samim tim pristupom i principom, ideja o povratku Kosova u sastav Srbije ne može biti leva ideja. Nadalje, mehaničko insistiranje na pravu kao ni mehaničko ignorisanje prava na samoopredeljenje srpskog stanovništva na Kosovu takođe ne mogu biti, iz niza razloga, leve ideje. O tome može i treba biti više reči u nekoj drugoj prilici, za sada je dovoljno izneti pretpostavku da nigde takvo pravo načelno ne može a od strane levice ni ne treba biti potezano onda kada ne postoje elementarni uslovi ili makar perspektive za njegovo ostvarenje u istorijskim i društvenim okvirima opšte ljudske emancipacije, ukratko: u socijalističkim ekonomskim i političkim okvirima (11). Za pretpostaviti je dakle da prepuštanje situaciji automatskog prihvatanja „nove realnosti" tj. rešenja koje je nastalo od strane NATOa i kapitalističkog sveta potaknutom i intenziviranom, a od strane države i vojske Srbije (SRJ ali sa zanemarljivim uticajem Crne Gore) i šovinistički opredeljenih snaga OVK izvedenom destrukcijom, zločinima i traumatizacijom stanovništva, nije nimalo politički perspektivno za levicu. Dovoljno je zapitati se ko će, u takvom slučaju, ikada uspešno diskreditovati i sa vlasti ukloniti nacionalističke elite i njihove pogubne ratnohuškačke i revizionističke narative, a koje su i na/u Kosovu i u Srbiji došle do vlasti i moći i trenutno naizgled neupitne društveno-političke hegemonije usled takvih istorijskih procesa i konkretnih vojnih i političkih postupanja? Da podsetimo, to bi u stvari bila indirektna podrška idejama i politikama ratom generisanih i afirmisanih „kompradorskih" buržoazija (što ne znači da bi ideje i politike nekih „nacionalnih" buržoazija Srbije i Kosova bile prihvatljivije, ali ove kompradorske su na „vlasti" tj. u komandnom lancu „stranog" kapitala, usled čega čak ni na nekom propagandnom, demagoškom planu njihove aktivnosti i ambicije ne mogu biti tolerisane u bilo kakvoj antikapitalističkoj i socijalističkoj politici i perspektivi). 

Jasno je međutim da kompleksnost problema zahteva i kompleksan pristup real-političkim tokovima, i da treba u tom smislu oprezno i sa odgovarajućom ideološkom distancom podržavati neka moguće produktivna i perspektivna promišljanja u domenu aktuelne političke diskusije. Čime se god može, treba doprinositi postavljanju temelja za buduće dobre saradnje i miran suživot albanskog i srpskog stanovništva i na Kosovu i u Srbiji (12).

Kompleksno iskustvo saradnje i suživota na Kosovu postoji, bukvalno, vekovima (ne mitološki već sasvim konkretno shvaćeno), ali je nešto što su skoro sve dosadašnje vlasti Srbije sistematsko-politički ignorisale ili negirale, i zbog toga su suviše često ostajale slepe i gluve za potencijale političkog i svakog drugog razvoja pitanja Kosova, što je na kraju ispostavilo i svoju veliku ali odgovarajuću političku cenu (13). Sada kada novoraspaljena nacionalistička zaslepljenost svakako ne smanjuje tu cenu, vreme je upravo da se ti potencijali saradnje i suživota i istorijski i aktuelno preispituju i reafirmišu. To bi naravno bio tek početak, nužna prva odbrana od nacionalističkih opsena i kampanja, dok je u perspektivi jedino pravo i pravedno, dugoročno i stabilno rešenje ono koje se nalazi u diskutovanju, predlaganju, razvoju, afirmaciji i primeni socijalističkih politika, ekonomija, i za njih vezanih kultura i obrazovanja, u granicama i Kosova i Srbije i šireg regiona, dakle sistema koji jedini sa sigurnošću vodi prevazilaženju suštinski konfliktne i diskriminišuće prirode kapitalističkih društava i država (14). Ergo rad levice za sada može biti fokusiran i na širenje svesti da život stanovništva Kosova, Srbije i šire, ne može biti suštinski poboljšan u okvirima i uslovima periferno-kapitalističkih nacionalnih država i društava koja su u današnjem svetu u neminovno kolonijalnom položaju, već uređenjem proizvodnih i reproduktivnih odnosa onako kako to odgovara ogromnoj većini svih ljudi, društava i naroda sveta. To na primer ne bi trebalo da bude teško dokazati masi nezaposlenih mladih ljudi i na Kosovu i u Srbiji. Istovremeno, one minimalne pogodnosti inače nepogodnog konteksta, kao što su odsustvo oružanih sukoba, relativno slobodno kretanje, trgovanje i susreti stanovništva, dugogodišnji kontakti aktivista i aktivistkinja, teorijska razmena i institucionalna saradnja tamo gde je potrebna i moguća, postojanje regionalne i međunarodne projektne operative nevladinog sektora itd. mogu biti pažljivo korišćene za afirmaciju levih ideja i politika u svakodnevnom radu, delovanju i planiranju (15). Pri tom, horizont je jasan i nedvosmislen: socijalističko Kosovo pored socijalističke Srbije u socijalističkom svetu. Kosovo jeste poseban slučaj, pa zašto ne bi bio poseban i po tome da se na primeru strpljivog, preciznog i otvoreno socijalističkog promišljanja i delovanja nalazi izlaz za brojne slične krize i konflikte širom sveta, kao i za taj i takav svet inherentnih i sistemski regenerisanih kriza i konflikata.

(1) http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/radio-beograd-2/3491635/.html
(2) Na primer, insistiranju na presedanu to jest na skandaloznosti i nečuvenosti bombardovanja zgrade RTSa, treba se suportstaviti ukazivanjem na bombardovanje zgrade RTV Sarajevo kao i bilo koje radio i televizijske stanice tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni https://www.youtube.com/watch?v=YQPk_d6-bhA. Nadalje, tragedije poginulih ne bi smele da se koriste kao sredstvo potiskivanja ili zaborava svih onih zastrašivanja, smena, izbacivanja sa posla iole objektivnih i profesionalnih novinara i pretvaranja javnih medija u propagandnu mašineriju vladajuće kaste.
(3) Te politike su providno selektivne i račundžijske jer se antinarodni i imperijalni aspekti politika sopstvenih nacionalnih buržoazija ili njoj prihvatljivijih imperijalizama iz nje izuzumaju, dok se iz pojma i skupa „narod" ne izuzimaju vladajući i njima lojalni društveni slojevi, uvek suprotstavljeni interesima onoj većini koja se pod (radnim) narodom uobičajeno podrazumeva u levoj teoriji.
(4) Naroda kao političkog koncepta čije je dominantno i aktuelno važeće shvatanje i primenjivanje upravo ono koje ga poistovećuje sa buržoaski koncipiranom i oblikovanom nacijom
(5) Konsultovati fb stranicu „Kratka istorija Kosova" (sa najavama i transkriptima niza seminara i debata na tu i srodne teme), kao i niz debata „Dijalog među dijalozima" povodom izlaska iz štampe novog izdanja knjige Petrita Imamija „Srbi i Albanci kroz vekove" (Samizdat b92, 2018).
(6) Uloga NATOa je ovde još ogoljenija i potpunija jer je obezbeđenje aktera tranzicione pljačke i plena tek deo neo-kolonijalnih aspiracija i operacija, kao nastavka istorijskih kolonijalnih osvajanja i očuvanja tako nastale globalne moći pored koje stražari NATO. Takvu funkciju NATO danas obavlja kao prevashodno politički aparat- institucionalni implant koji pod kontrolom drži ključne tokove privrednog i političkog života zemalja članica. Ova funkcija čini i aktuelnu vlast i njene „anti-NATO" bukadžije poput SPSa ili „"Pokreta" socijalista" u suštini zainteresovanima za tu vrstu obezbeđenja i odugoročenja stečenih tranzicionih plenova i pozicija. Skandalozne izjave čelnika ovih partija moglo bi se u tom smislu razumeti i kao cenkanje pred primopredaju lojalnosti i nadležnosti.
(7) U Miloševićevom slučaju, tek osvetoljubiva otrcavanja nakon što je propao kao kandidat za „garanta (imperijalnog) reda i mira na Balkanu". Ne može se naravno zanemariti činjenica da ga imperijalni projekat čiji je NATO štap a MMF šargarepa jeste shvatio kao izazov sopstvenom ugledu i prestižu, pri čemu je poseban ton demonizaciji i targetiranju „balkanskog kasapina" davao hladnoratovski konstruisani imidž „komunističkog diktatora" - kome je onda, kao dokazanom ideološkom arhi-neprijatelju, a ne tek kao jednom svojeglavom tranzicionom uzurpatoru i manipulatoru, oportuno bilo pripisati celu krivicu za opštu ratnu destrukciju i genocidne zločine iz ratova u Hrvatskoj i Bosni. U simbolički važnoj a politički sklepanoj destrukcijii i destituciji poslednjeg „arhi-neprijatelja" prepoznaje se i sva „geopolitička" važnost i kompleksnost pitanja Kosova (tzv. geo-politička dimenzija, koju, kao omiljenu desničarsku temu i termin ne treba izbegavati ali joj treba oduzimati upravo tu desničarsku perspektivu koja parazitira na sveobjašnjavajućoj funkcionalizaciji arhineprijatelja ili arhineprijateljstava ove ili one države ili naroda). Posebno je značajno održati analitičku oštricu na ovoj tematskoj ravni, obzirom da sama tema lako akumulira i usmerava afekte i očekivanja iz domena tzv. „moralne ekonomije" - opšteprisutnog i prepoznatljivog osećaja materijalne ali i idejne pravde i pravednosti. Naravno, i taj „osećaj" je deo ideološke hegemonije ali tim je manje je opravdano zapostaviti ga ili ignorisati. Primer pogodan za demaskiranje desničarske uzurpacije elemenata „geopolitičke igre" je npr. kuknjava o zaveri „protiv Rusije" koja je u suštini besmislica jer to što desničari nazivaju i smatraju „Rusijom" je uglavnom bilo i ostalo strukturni i verni imitator i pratilac zapadnog imperijalizma (koji oni kao kritikuju) a sa povlasticom da sebe razume kao prvog među svim ostalim saveznicima i poslušnicima, što je uostalom krajnji horizont i ovdašnje desnice (koja se u opštoj ekonomskoj devastaciji otvoreno naslađuje političkim floskulama i koskama tipa „Srbija je ključna zemlja... najveće ovo ili ono na Balkanu"). Jeljcinova administracija otvoreno a Putinova pritvorno računala je na benefite pomenute strukture i pozicije (npr. kao sirovinske baze zapadnog imperijalizma) i otud npr. putinovski revizionizam i neprijateljstvo prema Oktobarskoj revoluciji. Putinova „nacionalna buržoazija" bi rado i naveliko valjala resurse globalnom kapitalu samo da ta revolucija nije ipak zauvek promenila „moralnu ekonomiju" društva Rusije kao i velikih delova susednih društava.
(8) Svakako je potrebno dugoročno insistirati na nijansiranoj i kompleksnijoj slici otomanske vlasti na Kosovu i na evropskom tlu uopšte, jer oportuna vulgarizacija nacional-romantičarske vizije te vlasti, koliko god nekada davno imala smisla u borbi za nacionalno oslobođenje, u miru pretenciozno onemogućava i najelementarnije uvide, debatu i analizu.
(9) Za razliku od olako prihvatanih utisaka ili teorija zavere, ovaj rad na osnovu empirijskih podataka matematičkim modelima prikazuje date odnose dominacije i kontrole u globalnoj ekonomskoj sferi koja nesumnjivo diktira iste takve ili slične odnose i u političkoj, kulturnoj itd... https://arxiv.org/pdf/1107.5728.pdf
(10) Naravno da se ovo odnosi i na NATO ali ne može se smetnuti sa uma da se i dan-danas u velikom delu stanovništva ne samo Kosova, koje je bilo izloženo teroru i progonima tokom devedesetih, NATO doživljava kao uspešna zaštita od takvih praksi i politika, ili makar kao „manje zlo".
(11) Za kritičku raspravu u vezi ovakvog stava u slučaju pitanja samoopredeljenja iračkih Kurda, konsultovati npr. https://espressostalinist.com/.Činjenica je da opšti i dugoročni profit buržoaskih i konkretnije antisocijalističkih i antikomunističkih snaga apriornim prihvatanjem „novonastale realnosti" nakon hladno-(i u slučaju Kosova toplo-)ratovskih imperijalističkih intervencija i uspeha nikako nije za potcenjivanje - logično je pretpostaviti da takav ishod za dugo vremena sprečava razvoj emancipatorskih politika. To važi za Kosovo koliko i za Srbiju: na primer, nije nimalo čudno da se svo prigodničarsko zaprepašćenje, iščuđavanje i zapitkivanje „Zašto na nas tako fine i dobre?" od strane nacionalističke javnosti u Srbiji zaklanja iza vulgarizovane kosovske mitologije, antikomunizma i čak pozivanja na hladnoratovske žrtvene analogije (za neverovati, ali naslov tribine u Udruženju književnika Srbije dan nakon početka NATO bombardovanja bio je: „Nećemo da budemo Prag Vašingtona" (sic!). Očigledno je da se svi upleteni nacionalistički i oportunistički pozicionirani akteri prilagođavaju imperijalnom hegemonom okviru političkih interpretacija, takmičeći se u antikomunizmu, „antitotalitarizmu" itd. Konfuziji doprinosi i pritajeni ili otvoreni antikomunizam liberalne elite (gde se, npr. u slučaju Kosova ignoriše ili nipodaštava koliki-toliki uspeh SFRJ to jest kakvog-takvog socijalizma u odnosu prema kosovskom pitanju) i njeno kvazi-prosvetiteljsko seirenje nad „neutemeljenošću" Kosovskog mita u istorijskim činjenicama (kao da je bilo koji mit utemeljen u istorijskim činjenicama i kao da je npr. njihov utemeljujući, liberalski mit o bezalternativnosti kapitalizma utemeljen u bilo kakvim ozbiljnim istorijskim ili ekonomskim činjenicama; ili, na kraju i početku, kao da utemeljujući evropski mit nije nastao usled panike evropskih feudalnih elita prestravljenih emancipatorskim aspektima otomanskih osvajanja, pa zatim vekovima oportuno negovan i impregniran lukrativnim kolonijalnim orijentalističkim i rasističkim submitovima, fantazijama i paranojama). Iz svega navedenog sledi da levica ne bi trebalo da se povede oportunističkim smernicama razumevanja i delovanja „novonastale realnosti", već da mora konstruisati i održavati postojanje i razvoj drugačijeg horizonta razumevanja istorije, i očekivanja u vezi savremenosti i budućnosti (bilo van bilo unutar granica organizacionog i javnog delovanja u uslovima tzv. „buržoaskih sloboda")
(12) Na primer, nedavni predlog nekog američkog profesora o osnivanju istovetnih institucija za istraživanje ratnih zločina i u Beogradu i u Prištini, ili, za sada mutne ideje o dvostrukom suverenitetu u opštinama sa srpskom većinom, demilitarizovanim zonama itd.
(13) Jasno je da je blok zapadnih sila imao masu dugoročnih i geostrateških interesa da angažuje NATO na Kosovu i da je imajući takav prioritet, Miloševiću na pregovorima u Rambujeu ispostavio zahtev koji on nije mogao prihvatiti a da to ne bude svršen čin u pogledu uspostavljanja protektorata. Išlo se očigledno i na moguću intervenciju jer je time bila izgledna i veća politička dobit, kroz učvršćenje unutrašnjeg i međunarodnog autoriteta i uspostavljanje neometane imperijalne vlasti na Kosovu (u ime čega je za primer išiban i ponižen i neposlušni lokalni gubernator - zgodna pokazna vežba i opomena Rusiji, Kini, Indiji i nemalom broju drugih zemalja sa svojim verzijama kosovskog pitanja). U celoj situaciji, rizikovalo se dakle sa eskalacijom i proizvodnjom paradigme univerzalne neupitnosti i obaveze intervenisanja, kao u svetskim ratovima (otud i budalasta ali propagandno zgodna povezivanja predstojeće intervencije sa onima u svetskim ratovima). Činjenica da je neka intervencija radi zauzdavanja eskalirajućeg sukoba i smrtonosne rutine u zločine već ogrezle srpske represivno-militarističke mašinerije bila potrebna, tako je iskorišćena ne kao razlog i rezon, već tek kao povod i maska. Naravno, Milošević, kao dobar „američki" đak, odigrao je „rekontru" i pokušao terorom i proterivanjem da od intervencije napravi povod za ostvarenje ključne fantazije radikalnog srpskog nacionalizma - Kosovo bez Albanaca. Da li je potrebno reći da je tim terorom, zločinima i masovnim proterivanjem sopstvenog stanovništva iz sopstvene zemlje, konačno odigrao poslednju kartu u svojoj (srećom) sramotnoj kockarskoj karijeri. I da je na toj karti pisalo „Kosovo u Srbiji" i da je ta karta zasluženo i zauvek izgubila. Ono što je međutim potrebno uzeti u obzir u daljim razmatranjima je da se sukobi i zločini ovih razmera mogu prilično lako indukovati i oportuno kanalisati u bezbroj područja u svetu, čim oslabi autoritet i kapacitet „Pax Americana" a što se na neki način već i dešava. Pod bombardovanjima i pretnjama kopnenom intervencijom nigde nije tako teško isprovocirati i lansirati talase terora, zatvaranja, proterivanja itd.
(14) Pri čemu ona periferna i nedovoljno velika nemaju čak ni mogućnost ublažavanja a često ni bilo kakve regulacije nastalih i narastajućih šteta, što je na mnogi način iskusila i SFRJ
(15) Na primer, u aktivnostima nevladinog sektora, treba raskrinkavati i kritikovati navodno neutralne, u „policy" oblande zamotane politike svrstavanja na stranu „dobrih" imperijalista i kapitalista.

 



Komentari (145)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 11:10 16.10.2019

4 ?

Опет су се за стање левице у Србији и међу Србима забринули они у Загребу?

Као и 1937. или 1989?

Шта потом следи у Србији и међу Србима?


Левица-десница-масница?


(Графит на зиду Филолошког факултета из 1985.)




shone shone 13:53 16.10.2019

Re: 4 ?

Ma nema svrhe. Déjà vu.




tasadebeli tasadebeli 21:29 16.10.2019

Re: 4 ?

shone
Куда то, у ствари, иду дивље свиње?


Tvoja pitanja a ni peto nisu sporna - dapače.





Пази кад је Телевизија N1 добила награду за новинарску храброст!





Па не могу да верујем докле иде тај њихов булшит!







shone shone 21:41 16.10.2019

Re: 4 ?

Па не могу да верујем докле иде тај њихов булшит!


Pitao bi te Taske (što bi ti rekao ali ozbiljno) da li bi mogao ovaj blog da sažmeš u par rečenica krajnje pojednostavljeno da može svako da ga razume bez mnogo napora. Anđa je dala u svojoj zamerci otprilike poentu ovoga što te pitam (pritom se trudila da bude krajnje nežna prema autoru). Ako te ne mrzi.
Ključne reči što bi reko Čarli sažeto.
shone shone 21:54 16.10.2019

Re: 4 ?

ОК.

Је л' 'ваташ белешке?


Ja te ozbiljno pitam ti se zajebavaš.
Podsetio me na onog Željka Simića koji je tako kitio na tri strane nešto što može da stane u par smislenih rečenica.
tasadebeli tasadebeli 07:27 17.10.2019

Re: 4 ?

Кад ме већ питаш да ти сажмем овај Миликићев текст.


Додаћу, као илустративни пример, само једну реченицу из уводног дела текста пре постављања питања:


zahtjevi većinskog albanskog naroda (koji u SFRJ nije bio konstitutivan)



Није био. Али је имао статус мањинске заједнице. И једно и друго формално.

А неформално, албанском народу је Уставом из 1974. додељена читава аутономна покрајина да њоме влада и до 1989. Социјалистичка Република Србија практично није имала никакве ингеренције на територији те аутономне покрајине поклоњене једном мањинском народу. Чак су у то време те две аутономне покрајине у Социјалистичкој Републици Србији врло често, нарочито у кључним питањима, одређивале правац политике који мора да води читава Социјалистичка Република Србија у тој СФРЈ.

Само, све то не пише у уводном тексту пре постављања питања.

А у одговорима нико није ни покушао да допуни ту делимичну слику тадашњег стања у СФРЈ, односно у Социјалистичкој Републици Србији.

То се онда, друже мој, зове спиновање историјских чињеница ради задовољења неких посебних интереса.

Или, простонародски речено кратко, булшит.


Хоћеш да идемо даље кроз тај булшит?


A opet, kao i drugde u takvim situacijama i slučajevima, na Kosovu je vremenom izgrađena složena i postojana kulturno-politička svest i savest uvažavanja, prijateljstava, srodnosti, solidarnosti i saradnje stanovništva, i Kosovara/Kosovarki i Kosovaca/Kosovki,



Срби са Косова и Метохије нису никакви "Косовари/Косовци" и "Косоварке/Косовке" него су Срби са Косова и Метохије.

А ево ти овде мало о тој "сложеној и постојаној културно-политичкој свести и савести, уважавању, солидарности, сарадњи, бла-бла-бла". (ЛИНК)

Ево ти и овде мало о тој свести и савести? (ЛИНК)








(Лепо већ једном рекох тамо код Воје на блогу о Хандкеу. Добро се загледајте у сваку слику и свако име. Иза сваке слике и имена је био нечији људски живот, исто тако вредан као и ваш што је вредан.


Хоћеш још мало?


Jasno je međutim da kompleksnost problema zahteva i kompleksan pristup real-političkim tokovima, i da treba u tom smislu oprezno i sa odgovarajućom ideološkom distancom podržavati neka moguće produktivna i perspektivna promišljanja u domenu aktuelne političke diskusije. Čime se god može, treba doprinositi postavljanju temelja za buduće dobre saradnje i miran suživot albanskog i srpskog stanovništva i na Kosovu i u Srbiji



Ког српског становништва када их данас скоро па и да нема на Косову и Метохији осим у северном делу?

Исто као што Срба скоро па и да нема у Хрватској. А почетком 20. века Срби су у Хрватској чинили 50% становништва.

О чему причамо?

Да треба да прихватимо мирне савести постојеће стање јер је то реалност и да кажемо пуј пике , не важи, шта је било, било је, 'ајде сада да се опет лепо дружимо к'о некада?

А небитно што се до те реалности стигло кроз потоке крви?

Или ипак причамо о рецепту: Свести Србе на ниво националне мањине (то је вероватно следећи корак "независне државе Косово" пошто је рецепт исти као и у Хрватској), па ћемо онда да кењамо о мултикултурализму, суживоту итд?

Не би ме чудило да "левица у Србији" то исто снује и за Србе и у самој Србији.

Зато и поменух ту бригу из Загреба коју смо већ видели и 1937. и 1989. и знамо како се та брига завршила.


Хоћеш још?


Jedan moguće indikativan primer: povodom godišnjice bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije, u kom je poginulo 16 tamošnjih radnika, emitovana je na Drugom programu Radio Beograda radio drama „Zapalio sam sveću", proizvedena u februaru ove godine, može se dakle reći namenski (1). Drama počinje snimcima prilaska zgradi i ulaska u zgradu iz ulične svakodnevice, čuje se saobraćaj, žamor prolaznika, cvrkut ptica itd.- ništa se naizgled ne događa u tom spoljnjem svetu. Kroz dramu nas vodi dosta konfuzan narativ jednog radnika RTSa (i, što je naglašeno, vernika) koji je preživeo napad zahvaljujući, ukratko, božjoj volji. Njegova priča, kao priča čudom preživelog, kombinovana je sa novinskom reportažom iz obližnjeg parka, sa neke od komemoracija kod spomenika radnicima poginulim u tom napadu. Dat je i romantizovani istorijski prikaz porekla i svrhe same bombardovane zgrade, potpuno bezinteresan za funkciju medija i konkretno RTS-a u generisanju i podsticanju nacionalističke politike i retorike, međunacionalne mržnje i najbrutalnije ratne propagande tokom devedesetih, zbog čega je RTS i dobijala nadimke poput „TV Bastilja", „fabrika laži" ili „fabrika smrti". To je licemerno zaboraviti u bilo kom istorijskom osvrtu na takvu zgradu i instituciju, bez obzira što to naravno ne daje pravo kreatorima i manipulatorima daleko moćnijih i ubitačnijih fabrika laži i smrti da je demonizuju, targetiraju i bombarduju.



Био сам са породицом погинуле раднице РТС тих дана. Знам врло добро како је то изгледало. И због тога ми је најмање потребно да ми се овде неко просерава како је једна радио драма о том догађају на годишњицу тог догађаја продукт фабрике лажи и смрти.

Дочим су представе Кокана Младеновића и Оливера Фрљића непатворена уметничка дела, је л' да?

Другом он то, некоме кога може тако да шибицари.


Него, да сажмем заиста.


Мени овај текст изгледа као једна "научна" и "наставна" припрема у покушају (ти домаћи левичари пластиканери су се одувек позивали на "науку"; чак и на Голом отоку) за час морално-политичке обуке (к'о некадау ЈНА) којим се у српске главе полаже "теоријска" основа за признавање државне независности Косова у самој Србији.

Све је лакше са бронхијем под именом "наука српске левице", је л' тако? Лакше се дише.


Ето, јеси сада задовољнији сажимањем?

Ех, та "левица у Србији"... Све сам го научник до научника.



mariopan mariopan 08:04 17.10.2019

Re: 4 ?

tasadebeli
shone
ОК.

Је л' 'ваташ белешке?


Ja te ozbiljno pitam ti se zajebavaš.
Podsetio me na onog Željka Simića koji je tako kitio na tri strane nešto što može da stane u par smislenih rečenica.



Зар се на зајебавање не одговара зајебавањем?

'Ај сад озбиљно.

Си вид'о, богати, да је Телевизија N1 добила награду за новинарску храброст?

А њи нико није јурио по улицама после добијања награде.

Ни оне новинаре окупљене у протесту испред Владе Србије исто нико није јуче јурио по улицама. Чак ни полиција.

У земљи репресије и диктаторског режима.

Је ли ти ово довољно озбиљно?


Ti ovo ozbiljno pitaš?

Pa srećom ti radiš bezbedan posao, klinci mogu samo da te iznerviraju. Dobro, ni klinci više nisu kao što su bili.

Da si recimo novinar možda bi ti već spalili kuću ili ti neko pod fantomkom šapnuo da paziš šta pišeš jer je to opasan posao.

Pogotovo ako kao novinar mnogo pitaš i ako se vadiš da ti je to posao, a nećeš da "pišeš" štancovane "vesti" koje se samo podele novinama ili postavljaš pitanja koja ti nisu na spisku koje ti je dostavio kabinet Vrhovnog bića nego pitaš svašta, naprimer ko je rušio po Savamali, ko je pod fantomkama hapsio ljude dok su rušili, kako policija nije došla na poziv građana pa se ni sad "ne zna" ko je rušio, ko je vezao čuvara...i da ne nabrajam...ima mnogo tih pitanja koja nerviraju vlast i samo im smetaju da rade svoj posao.

Ili da si recimo uzbunjivač već bi bio u ćorki, šta ima da uzbunjuješ ljude kad vidiš kako lepo žive kad ništa ne znaju i ništa ne pitaju?

Uznemiravanje naroda je kažnjivo po zakonu.

I ta N1 televizija stvarno samo uznemirava narod. U pravu si.
tasadebeli tasadebeli 08:37 17.10.2019

Re: 4 ?

mariopan

Ti ovo ozbiljno pitaš?



Не питам. На крају те моје реченице не стоји знак питања.


Pa srećom ti radiš bezbedan posao, klinci mogu samo da te iznerviraju. Dobro, ni klinci više nisu kao što su bili.



Ево, сад те питам.

Знаш ме, знам те?


П.С. -
Ili da si recimo uzbunjivač već bi bio u ćorki, šta ima da uzbunjuješ ljude kad vidiš kako lepo žive kad ništa ne znaju i ništa ne pitaju?



А откада то постоје узбуњивачи у било којој војсци света?

Помиње се и неки официр Војске Србије, зар не?

Ја за то чуо само овде код нас у Србији. Нигде више у свету. Јербо такви узбуњивачи онда нису официри те војске чим постану узбуњивачи.

Србија, брале (селе)!







EDIT: Мариопан, ово ти сада озбиљно кажем.

Драга си ми овде на Блогу Б92 и због тога ми не би било драго да ме погрешно разумеш.

Рекла си ми ономад да је боље да ја ништа и не радим. (Причали смо и тада као и сада о тренутној власти и тренутној "опозицији" у Србији.)

А ја, у ствари, ништа и не радим. Само не пристајем да ми продају муда за бубреге. Било ко у Србији. И то кажем јасно и гласно да знамо на чему смо.

Ништа друго. Нити пишем по режимским новинама и сајтовима, нити пропагирам Вучића и његове пилићаре као што поједини овде на Блогу пропагирају "опозиционе" пилићаре и медије који их подржавају.

Ништа од тога.

Једино не пристајем да ме неко шибицари.

И мислим да имам права да то и кажем.

Слажеш се?
mariopan mariopan 08:46 17.10.2019

Re: 4 ?

Мени овај текст изгледа као једна "научна" и "наставна" припрема у покушају (ти домаћи левичари пластиканери су се одувек позивали на "науку"; чак и на Голом отоку) за час морално-политичке обуке (к'о некадау ЈНА) којим се у српске главе полаже "теоријска" основа за признавање државне независности Косова у самој Србији.

Све је лакше са бронхијем под именом "наука српске левице", је л' тако? Лакше се дише

Tako je Taso.

Ali to se radi već dvadeset godina i zato ne izaziva veću pažnju, ponavljaju se, nema se više sta novo napisati ni izmisliti.

Meni je bezveze da o tome pišem, i ja se pinavljam, ono je namenski napisano da anestezira one koji to čitaju, ne bi li prihvatili "neminovnost" i "realnost".

Ali ta realnost ima i drugu stranu, na drugi pogled to izgleda sasvim drugacije.

To što on piše srećom ne čita onaj narod koji je proteran i opljačkan a njih je u Srbiji oko pola miliona, ako ih sve saberemo. Na njih kao da niko ne računa ali oni su ovde i pamte kako su i zašto postali izbeglice u rođenoj zemlji.

I na to treba računati u budučnosti. To će da se pamti generacijama i vratiće se kao bumerang taman kad pomisle da su sve lepo upakovali i sredili.

To je onaj deo o "suzivotu na Kosovu i Metohiji" bajkovito opisan kod Milikića.
Znaju i oni koji još uvek traže svoje nestale i poginule i pamtiće ih generacijama, jer se ne moze zaboraviti.

Dok se ne dobije pravda za sve žrtve, ne samo za neke.
maksa83 maksa83 09:15 17.10.2019

Re: 4 ?

А откада то постоје узбуњивачи у било којој војсци света?

Department of Defense Whistleblower Program

A kad smo kod:

Једино не пристајем да ме неко шибицари.


Evo kako izgleda pokušaj šibicarenja:

Помиње се и неки официр Војске Србије, зар не?

Ne pominje se nikakav oficir Vojske Srbije, barem mariopan ne priča o tome, njega si ti uveo u priču da bi zamaglio njenu poentu i skrenuo pažnju sa stvarnog događaja u kome nema nikakve vojske ni vojnika ni činova nego radnika namenske industrije koji je prijavio da jedna grupa ljudi šteti državu i firmu za račun oca Ministra Policije, zbog čega je bio promptno uhapšen bez da je iko znao išta o tome. Trenutni koncenzus pravnika je da ne postoje osnove za njegovo hapšenje ni gonjenje.
misha.m misha.m 10:11 17.10.2019

Re: 4 ?

maksa83
Ne pominje se nikakav oficir, barem mariopan ne priča o tome, njega si ti uveo u priču da bi zamaglio njenu poentu i skrenuo pažnju sa stvarnog događaja u kome nema nikakve vojske ni vojnika ni činova nego radnika namenske industrije koji je prijavio da jedna grupa ljudi šteti državu i firmu za račun oca Ministra Policije, zbog čega je bio promptno uhapšen bez da je iko znao išta o tome. Trenutni koncenzus pravnika je da ne postoje osnove za njegovo hapšenje ni gonjenje.

U stvari, po Zakonu o zaštiti uzbunjivača je postupio oficir VS koji je ukazao na nezakoniti pokušaj zapošljavanja nekih lica u Ministarstvu, pa je skinut na nižu poziciju.
Aleksandar Obradović, koga pominjete, nije postupio po Zakonu, već je informacije koje je (po Tužilaštvu, nezakonito, ali dobro sad) prosledio novinarima.
Sa ostalim se slažem sa Vama.
maksa83 maksa83 10:24 17.10.2019

Re: 4 ?

И ти верујеш у то што ту пише?

Nebitno je šta ja verujem, ti si pitao koja vojska zna za uzbunjivača (zapravo nisi pitao, nego si implicitno tvrdio da to ne postoji) i dobio si jednoznačan odgovor - jedna od najmoćnijih na svetu.

Нисам га ја увео у причу него синоћни Дневник Телевизије N1.

Ne, mariopan je napisala:

mariopan
Ili da si recimo uzbunjivač već bi bio u ćorki, šta ima da uzbunjuješ ljude kad vidiš kako lepo žive kad ništa ne znaju i ništa ne pitaju?


A uzbunjivač koji je u ćorki je onaj što je odrukao Slininog tatu.


У српском језику се каже и пише консензус.
Ко је теби предавао српски и где?

Poslednji kog se sećam je izvesni Đura u I beogradskoj, nije da se nešto trudio oko svog posla, bio je više pokušaj zanimljivog tipa, matorog kozera, a glavna stvar mu je bila da te pita za etimologiju tvog ličnog imena, mislim da je to za te dve godine ispitivao jednom mesečno.

Moram da priznam da ta reč baš nije bila u opticaju kad sam ja učio srpski i da sam se rukovodio (očigledno pogrešnom) analogijom, ako kažemo "cenzus" a ne "senzus" očekivao bih da je pravilno "koncenzus", ali eto sad sam naučio.

maksa83 maksa83 10:26 17.10.2019

Re: 4 ?

Хвала Вама на прилогу, али у Максином коментару се уопште не ради толико о томе колико о покушају одбране од раскринкавања медијских продаваца магле и шибицара свих фела и боја у Србији.

Aha.

Dajmo sad malo friških Informer/Alo! istina.
maksa83 maksa83 12:40 17.10.2019

Re: 4 ?

Aleksandar Obradović, koga pominjete, nije postupio po Zakonu, već je informacije koje je (po Tužilaštvu, nezakonito, ali dobro sad) prosledio novinarima.

Trebalo je verovatno prvo da obavesti Upravu koja je taj ugovor sklopila, 100% bi bili šokirani kad bi saznali šta su i sa kim potpisali. Sledeći korak bi bio da prijavi celu stvar MUP-u gde bi to stiglo na sto Ministra Dr. Nebojše koji bi onako u neverici lupio papirima o sto, skinuo cvikere i šokirano protrljao oči i odmah seo u auto i odleteo kod tate u neki od njegovih restorana i digao dževu: "Pa šta je ovo?! Kako te nije sramota!!! Da li shvataš da si oštetio firmu i državu koja je vlasnik te firme, nije bitno kako će se cela stvar odraziti na moju karijeru poštenog Dr. Ministra, šta ja da radim sad kada se ovoga dokopaju nezavisni i profesionalni novinari u Informeru i Alo!u i na Studiju B?! Otkud ti ideja da ja mogu jednom Draganu Vučićeviću da naredim šta da objavljuje a šta da ne objavljuje, sve i kad bih hteo da se mešam u uređivačku politiku nezavisnih medija! Sramota me je što si mi otac, vidimo se kad te privedu!"

A on budala to poslao franjevačkim novinarima i dokazanim srbomrziteljima...

niccolo niccolo 13:06 17.10.2019

Re: 4 ?

Aleksandar Obradović, koga pominjete, nije postupio po Zakonu, već je informacije koje je (po Tužilaštvu, nezakonito, ali dobro sad) prosledio novinarima.

Nije tačno, Zakon poznaje tri vrste uzbunjivanja:

Uzbunjivanje može biti unutrašnje, spoljašnje ili uzbunjivanje javnosti.

Unutrašnje uzbunjivanje je otkrivanje informacije poslodavcu.

Spoljašnje uzbunjivanje je otkrivanje informacije ovlašćenom organu.

Uzbunjivanje javnosti je otkrivanje informacije sredstvima javnog informisanja, putem interneta, na javnim skupovima ili na drugi način kojim se obaveštenje može učiniti dostupnim javnosti.


Zbog čega imaš potrebu da lažeš da nije postupio po Zakonu kad se to u dva klika miša može proveriti?
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:57 17.10.2019

Re: 4 ?

koju caku- ziva istina,...to sto vi tupite je besmisleno,...niko ne ugrozva niciji identitet odrednicom odakle je.


Endži, ovo ozbiljno pitam, razumeš li ti uopšte zašto neki ljudi vide problem u Kosovari, Bosanci ili ti to stvarno nije jasno?

Kapiraš li zbog čega Predator npr. sebe ne smatra Bosancem i što ne voli da ga tako nazivaju?
Milsiš li da je to zato što je glupi Bosanac pa ne razume stvari, ili tu postoji nešto drugo?
A tako je i sa većinom.

Zaslužuju li ti ljudi da se makar razmisli o njihovim motivima, i šta misliš o tome da se oni uvaže i poštuje njihov stav kad se o njima radi, ili smatraš da nisu dostojni uvažavanja, da je u redu reći im da tupe besmislice, i da ćeš ih ti zvati kako hočeš a oni nek se, tako glupi, *ebu?

I, na kraju, postoji li makar još jedna grupa ljudi na svetu, osim Srba, da te nije briga kako oni sami sebe doživljavaju, i da ćeš ti terati po svome, zvati ih kako hoćeš, objašnjavati im da su glupi, i da pričaju besmislice?
freehand freehand 22:29 17.10.2019

Re: 4 ?

pecaros
mariopan

Zašto ne kažu i Metohije nego samo Kosovo i Kosovari?


Znači, ne valja ni Kosovci (i Kosovke)? Za tebe je ovo političko pitanje, a ovde govorimo o jeziku.


E ovo bi, po mom mnenju bilo najispravnije sa stanovišta onoga na čemu Tasa insistira. Srbi sa Kosova sebe najčešće zovu Kosovcima u tom regionalnom kontekstu.
freehand freehand 22:32 17.10.2019

Re: 4 ?

П.С. - А јесу ли и твоје лингвистичке теорије плод гледања у Википедију или ти то онако сам из своје главе? Слободоручно?

Taso, ne mogu da se ne začudim - a što su ovi dobri ljudi, Maksa i pecaroš, navalili činjenicama na tebe?
angie01 angie01 22:34 17.10.2019

Re: 4 ?

razumeš li ti uopšte zašto neki ljudi vide problem u Kosovari, Bosanci ili ti to stvarno nije jasno?


evo, ti mi kazi.


I, na kraju, postoji li makar još jedna grupa ljudi na svetu, osim Srba, da te nije briga kako oni sami sebe doživljavaju, i da ćeš ti terati po svome, zvati ih kako hoćeš, objašnjavati im da su glupi, i da pričaju besmislice?


ako je nesto besmislica, onda su ovakva ucitavanja, tipa, zato mrzis Srbiju i vucica-, kada vec govoris nesto sto ne mislim i ja,...


eda,

Zaslužuju li ti ljudi da se makar razmisli o njihovim motivima, i šta misliš o tome da se oni uvaže i poštuje njihov stav kad se o njima radi, ili smatraš da nisu dostojni uvažavanja, da je u redu reći im da tupe besmislice, i da ćeš ih ti zvati kako hočeš a oni nek se, tako glupi, *ebu?


ja nikog ne zovem odrednicom odakle je, niti moj komentar ima veze sa ovim sto ti kazes-rekla sam samo nesto sto jeste tako, a ni na koji nacin nije uvredljivo.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:40 18.10.2019

Re: 4 ?

dragosevacsutra
Srbi sa Kosova će reći Kosovar,


koja si ti budala. ili covek sa agendom, svejedno.


Naprotiv, koliko vidim, ovaj pecaroš vrlo staloženo slaže na gomilu ove naše neočetnike zabrinute za vaskoliko srpstvo sa obe stane Drine i insistiraju na pratećem novogovoru. Naravno da su Srbi sa Kosova Kosovari ili Kosovci, odvajkada bili i ostali. Tako i sami sebe zovu, eto jedino je mariopan izgleda neka anomalija, a čini mi se da je i to samo da tera ovde malo inat. Isto kao što i Srbi iz Bosne sebe zovu Bosancima. I, kao da to sad ima neke veze.

freehand freehand 08:11 18.10.2019

Re: 4 ?

А пре 100 година смо живели у држави Србији. И сви Срби који тада нису живели у Србији, ту Србију су видели као своју државу.

Ево данас опет, хвала богу коначно, живимо у Србији. И сви Срби који данас живе ван Србије ову нашу данашњу Србију виде као своју државу.

Мало ли је?

Ogroman napredak.
Naročito kad se tako nonšalantno upotrebljava "svi".
maksa83 maksa83 08:23 18.10.2019

Re: 4 ?

ali to ne menja činjenicu da on nije postupio po Zakonu o zaštiti uzbunjivača, za šta se sada uhvatilo tužilaštvo.

Tužilaštvo u vlasništvu jednog čoveka se uhvatilo za sopstvenog džoku i rećiće bilo šta, pošto je ovo demantovao neko ko se u Zakon zapravo razume. On jeste postupio po Zakonu o zaštiti uzbunjivača.
macak.tosa031 macak.tosa031 08:35 18.10.2019

Re: 4 ?

misha.m
maksa83
Trebalo je verovatno prvo da obavesti Upravu koja je taj ugovor sklopila, 100% bi bili šokirani kad bi saznali šta su i sa kim potpisali. Sledeći korak bi bio da prijavi celu stvar MUP-u gde bi to stiglo na sto Ministra Dr. Nebojše koji bi onako u neverici lupio papirima o sto, skinuo cvikere i šokirano protrljao oči i odmah seo u auto i odleteo kod tate u neki od njegovih restorana i digao dževu: "Pa šta je ovo?! Kako te nije sramota!!! Da li shvataš da si oštetio firmu i državu koja je vlasnik te firme, nije bitno kako će se cela stvar odraziti na moju karijeru poštenog Dr. Ministra, šta ja da radim sad kada se ovoga dokopaju nezavisni i profesionalni novinari u Informeru i Alo!u i na Studiju B?! Otkud ti ideja da ja mogu jednom Draganu Vučićeviću da naredim šta da objavljuje a šta da ne objavljuje, sve i kad bih hteo da se mešam u uređivačku politiku nezavisnih medija! Sramota me je što si mi otac, vidimo se kad te privedu!"

A on budala to poslao franjevačkim novinarima i dokazanim srbomrziteljima.

Sve potpuno tačno što ste napisali (čak mislim da bi kesić mogao da upotrebi ovaj tekst u nekoj svojoj emisiji), ali to ne menja činjenicu da on nije postupio po Zakonu o zaštiti uzbunjivača, za šta se sada uhvatilo tužilaštvo.

Na to se odnosio moj komentar, ni na šta drugo.

Sad, da li je Zakon dobar - izgleda da nije.

Da li su u suštini institucije zarobljene te uzbunjivači (baš kao u ovom slučaju) nemaju kome da se obrate - jesu.

Ali, to je druga tema, mnogo šira i kompleksnija.

Pritisni F3 (ili istovremeno tastere Ctrl i F), potom upiši niccolo u prozorčić koji se otvori - i tada ćeš pronaći objašnjenje čoveka koji se u to razume - da je pomenuti uzbunjivač postupio po zakonu.
misha.m misha.m 09:31 18.10.2019

Re: 4 ?

macak.tosa031
Pritisni F3 (ili istovremeno tastere Ctrl i F), potom upiši niccolo u prozorčić koji se otvori - i tada ćeš pronaći objašnjenje čoveka koji se u to razume - da je pomenuti uzbunjivač postupio po zakonu.

Hvala na predlogu, našao komentar, pročitao.
Ne samo to, već i sam Zakon.
Očigledno sam pogrešno interpretirao informaciju koju sam negde video/čuo/pročitao.

Priznajem grešku, nije postojala zla namera.

(Možda sam zabagovao u vezi sa načinom pribavljanja informacija, jbmliga.)
maksa83 maksa83 09:55 18.10.2019

Re: 4 ?

Priznajem grešku, nije postojala zla namera.

(Možda sam zabagovao u vezi sa načinom pribavljanja informacija, jbmliga.)

Nemoj da se lupaš u glavu zbog toga, opstanak ovog režima funkcioniše 99% na tvrdoj kontroli medija i informacija. Šta misliš zašto se jedan Telekom koji je decenijama bio potpuno nezainteresovan za unapređenje infrastrukture rastrčao i kopa i levo i desno da razvede optiku do poslednje šupe u gradu? Odjednom im je postalo bitno da svako ima brz i jeftin Internet (što su Rumuni uradili pre 20 godina i zahvaljujući tome postali regionalna IT sila)? Ne, nego da bi SNS kontrolisao i koje televizije možeš a koje ne možeš da gledaš.

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:53 18.10.2019

Re: 4 ?

tasadebeli


Здравље је најпрече.


tacno, i eto, zbog obesnosti (mislim da se na eng kaze obesity) tvojih beskrajano zabavnih komentara, bice vecinom brisani ako im sam ne uvedes dijetu...
tasadebeli tasadebeli 11:13 18.10.2019

Re: 4 ?

Nebojša Milikić
tasadebeli


Здравље је најпрече.


tacno, i eto, zbog obesnosti (mislim da se na eng kaze obesity) tvojih beskrajano zabavnih komentara, bice vecinom brisani ako im sam ne uvedes dijetu...



Ето, шта ти је човек левичар у срцу и души. И још демократа у исто време.


Одмах сам то видео. Још у уводном тексту.


EDIT: Јесам ли само ја добио јавну опомену или је још неко?

Рецимо, ови што коментаришу моје коментаре на твој уводни текст?


До свега овога не би дошло да сам одмах отишао у полицију, је л' да? То јест, да сам одбио да сажимам твој уводни текст на захтев неких којима је било тешко читање са белинама и без белина?

(Јбг, разних нас има на овом свету, некима сметају белине, некима недостају белине, а некима неки пут сметају, а неки пут недостају, од прилике до прилике. У зависности од тога КО је нешто рекао, а не ШТА је рекао. Баш је чудан тај свет у којем живимо.)

Питам да знам за убудуће па да више никоме ништа не сажимам него само да аплицирам по ауторским текстовима на Блогу Б92.

Не брини, нећу ти више ометати ово овде показано и приказано високоумије.

Обећавам.
angie01 angie01 11:38 18.10.2019

Re: 4 ?

То јест, да сам одбио да сажимам твој уводни текст на захтев неких којима је било тешко ћитање са белинама и без белина?


taso, mani me se, ja sa tvojim komentarima nemam nista, preskocila sam i one gde mi se obracas- Nebojsi sam samo dobronamerno obratila paznju na problematicni prelom teksta, koji otezava citanje i nikako nisam iskazala problem u nerazumevanju onoga sto je napisano, niti trazila od nekoga da mi pojasni, ili sazme, kako kazes, a najmanje od tebe, koji vitlas sa ovim tvojim alter geom po svim blogovima, kako bi relatizovao i obesmislilo apsolutno svaku svrhu ovog mesta, napisanih tekstova i normalne komunikacije.
tasadebeli tasadebeli 11:44 18.10.2019

Re: 4 ?

angie01

kako bi relatizovao i obesmislilo apsolutno svaku svrhu ovog mesta, napisanih tekstova i normalne komunikacije.






А ја хтео да помогнем!

Мислиш да је мени лако да сажимам?

Поготово са свим тим белинама.

Ево, видела си, обећао сам домаћину овог блога, а то значи да сам обећао и теби и твојој екипи на Блогу Б92 да више нећу да сажимам ни на једном блогу.

Само ћу да аплицирам.
tasadebeli tasadebeli 11:55 18.10.2019

Re: 4 ?

macak.tosa031

Šta si mu obećao?
Ono kada ti je zapretio - i ti mu obećao?!
Obećao bih mu ja onu stvar.
I svakome ko mi na bilo koji način preti.



Па не бих ја то Миликићево назвао претњом.

Прејака је то реч. А знаш да је неке прејака реч и убила.

Ако мало боље проанализираш, чиме ми то Миликић заправо "прети"?

Брисањем мојих коментара? Бановањем?

Да, па?

Као нисмо навикли? Као нисмо били у говнима до гуше, па не знамо како је то?

Разумеш већ шта хоћу да ти кажем.
angie01 angie01 11:56 18.10.2019

Re: 4 ?

Ево, видела си, обећао сам домаћину овог блога, а то значи да сам обећао и теби и твојој екипи на Блогу Б92 да више нећу да сажимам ни на једном блогу.


taso, kolicine besmislica koje ovde uporno heklas, samo govore o tebi, retko ko ti se uopste vise i obraca-sem ovog tvog pajaca soneta, sa kojim sparingujuci opstruiras blog- neki samo tu i tamo zloupotrebe tvoje gluposti, jer su im korisne, trudeci se da ih istamponiraju sto vise, al nikako ne zele da se svrstaju sa tobom u isti kos.

...a kada ti se to kaze, onda krenes kao va, sto me mrzite, ekipice i ostale gluposti u koje ni sam ne verujes, al eto, prepisujes informer i pink.

...htedoh ti samo reci- mani me se.
maksa83 maksa83 12:48 18.10.2019

Re: 4 ?

А ти иначе преписујеш са Телевизије N1

Moram da primetim da se za jednog nezavisnog mislioca tvoje akutne fiksacije čudno poklapaju sa fiksacijama Srpske Napredne Stranke i njenih patriotskih satelita. Npr. sad skoro si tri dana penio oko cepanja zastave (koje se nije desilo), a sad evo ne uspevaš da se skineš sa harange na N1, što se frapantno poklapa sa akcijama nepoznatih ljudi koji im ovih dana ostavljaju letke, pamflete i preteća pisma.

Mora da postoji neko racionalno objašnjenje...
pecaros pecaros 15:17 19.10.2019

Re: 4 ?

aureus
Tu se radi o tome da neko želi da njegova zemlja bude što bolja a ne što gora, da štiti slobode i standarde - i da upravo slobode i vrhunske standarde smatra pozitivnim dijelom svog identiteta a ne kao neku izmišljotinu nametnutu izvana.


Lepo je to što kažeš, ali nije dovoljno želeti da stvari budu bolje. Njegovo štićenje vrhunskih standarda pada već na samom blogu - zatrpavanje besmislenim komentarima ne doprinosi njegovom boljitku.

Inače, imam ogradu prema "prosvećenim" nacionalistima koji su uvek i otvoreno na strani onih "neprosvećenih", makar se sakrivali iza mnogobrojnih, ali nemuštih komentara.
pecaros pecaros 23:17 19.10.2019

Re: 4 ?

S jedne strane mi je drago što je obrisano mnoštvo od ovih komentara, s druge, kad ih je već obrisano jedno 90%, zašto nije obrisano i ostalih 10% kod kojih se ne može uhvatiti glava i rep?

Ovako ostaje tvrdnja da je početkom 20. veka u hrvatskoj bilo 50% Srba, a demanti sa dokazom je obrisan.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 09:06 20.10.2019

Re: 4 ?

pecaros
S jedne strane mi je drago što je obrisano mnoštvo od ovih komentara, s druge, kad ih je već obrisano jedno 90%, zašto nije obrisano i ostalih 10% kod kojih se ne može uhvatiti glava i rep?

Ovako ostaje tvrdnja da je početkom 20. veka u hrvatskoj bilo 50% Srba, a demanti sa dokazom je obrisan.


gde vidis taj komentar? obrisan je koliko se secam, mozda jos nije bio kad si proveravao ali ne mogu svi biti obrisani odjednom...
pecaros pecaros 10:22 20.10.2019

Re: 4 ?

Nebojša Milikić

gde vidis taj komentar? obrisan je koliko se secam, mozda jos nije bio kad si proveravao ali ne mogu svi biti obrisani odjednom...


"Исто као што Срба скоро па и да нема у Хрватској. А почетком 20. века Срби су у Хрватској чинили 50% становништва."

Ispod slike Orsona Velsa.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 14:00 20.10.2019

Re: 4 ?

pecaros
Nebojša Milikić

gde vidis taj komentar? obrisan je koliko se secam, mozda jos nije bio kad si proveravao ali ne mogu svi biti obrisani odjednom...


"Исто као што Срба скоро па и да нема у Хрватској. А почетком 20. века Срби су у Хрватској чинили 50% становништва."

Ispod slike Orsona Velsa.


vidi stvarno, nisam ga izbrisao zbog toga sto citira tekst promakao mi je taj deo, a da ga ne bih brisao jer je vecim delom u vezi sa temom, napisi molim te jos jednom taj svoj komentar, jasno je da je to nebuloza za 50% ali ipak...
hoochie coochie man hoochie coochie man 14:08 20.10.2019

Re: 4 ?

promakao mi je taj deo

Dobrim udbašima se to ne dešava, oni zagrabe lopatom jer bolje da strada što nevinih nego da se jedan reakcionar provuče.
Al da dobrom si putu, samo čisti reakciju i bandu, ne osvrći se.
pecaros pecaros 14:47 20.10.2019

Re: 4 ?

Nebojša Milikić
a da ga ne bih brisao jer je vecim delom u vezi sa temom, napisi molim te jos jednom taj svoj komentar, jasno je da je to nebuloza za 50% ali ipak...


U istom komentaru Tasa piše da su levičarske metode, kojima su, po tvojim rečima, na Kosovu uspostavljeni odnosi pomirenja i međusobnog poverenja običan bulšit, te da ne postoji nešto što bi se zvalo "građanin Kosova". Pošto si obrisao celu diskusiju koja se odnosi na ovaj deo, da li to znači da se slažeš sa Tasom?

A evo popisa iz 1910. Bez Istre, koja nije bila u sastavu Hrvatske.

Wikipedia
Kraljevstvo Hrvatska-Slavonija popis stanovništva 1910. godine
Hrvatska-Slavonija je po tom popisu imala 2.621.954 stanovnika. Hrvata je bilo 1.638.354 (62.5%), slede Srbi sa 644,955 (24.6%), Nemci sa 134,078 (5%), Mađari sa 105,948 (4.1%), ostali sa 98,619 (3.8%).
angie01 angie01 15:30 20.10.2019

Re: 4 ?

da li to znači da se slažeš sa Tasom?


eaj, sad ga i ti smaras,a razumen si covek,...toliko su mu trolovali budalastinama, da je morao covek da se odbrani,... pa kada su vezani komentari, nesto ode i slucajno.
pecaros pecaros 15:47 20.10.2019

Re: 4 ?

angie01

eaj, sad ga i ti smaras,a razumen si covek,...toliko su mu trolovali budalastinama, da je morao covek da se odbrani,... pa kada su vezani komentari, nesto ode i slucajno.


I ja mislim da sam razuman, zato sam predložio da se briše cela ova tema. Obrisao je barem pedeset komentara, a post koji je sve izazvao je ostavio.

Inače, meni je drago što je brisao.
Черевићан Черевићан 11:12 16.10.2019

zauzdavanjе

povodom .....

агресија беше а у њојзи свачег бива
мале земље морају ...на уму имати,
политику мудру... безбедну ....водити
моћне по живцима не треба чачкати
angie01 angie01 18:41 16.10.2019

Nebojsa,

stigla sam do pola- i sve se slazem, odlican tekst, ( bar ono sto sam procitala:),...al si ga lose prelomio, tako da mi je- a verujem i ostalima- uzasno tesko da ga savladam.

Trebalo je da ga odvojis u logicne pasuse da bi bio citljiviji, i da pitanja takodje odvojis belinom, ovako je tekst kao jedan nepregledni carsav slovnih znakova, po kome se citalac tesko snalazi, pa verujem da je to razlog malog broja citalaca, sto je steta za ovakvo stivo,... predlazem da to popravis,...ne zameri,

pozz

(probacu sutra da nastavim sa citanjem)

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 22:09 16.10.2019

Re: Nebojsa,

svakako hvala Angie na sugestijama, evo pokusao sam da ih uvazim... nisam davno blogovao pa sam malo tehnicki nesmotren...
shone shone 22:15 16.10.2019

Re: Nebojsa,


Tehnika manje više nego ko su ,,bad guys,, u ovom narativu?
Ili je nerešeno?
mariopan mariopan 09:08 17.10.2019

Re: Nebojsa,

Raskrinkavanje svakodnevnih takvih manipulacija i uzurpacija u svojim sredinama rada i delovanja je prioritet, u razumljivoj sinhronizaciji i interakciji sa radom levice u sredinama neizbežno vezanim zajedničkom ekonomskom pozicijom, istorijom, kao i kulturama i politikama sećanja na iste događaje. Važan princip bi trebao da bude i zalaganje za oštriju i dosledniju politiku raskrinkavanja i kažnjavanja svih ratnih zločina i svih umešanih zločinaca nego što je to do sada praktikovala imperijalna i buržoaska politika i pravda.


Najvažniji deo.

Dok svi zločinci ne budu kaznjeni i svi zločini nazvani pravim imenom, da ih ničim ne opravdavaju, ništa se neće promeniti jer pamte ljudi.

Ma kako šminkali tu našu skoriju istoriju, ma kako zatrpavali svoje zlocine, ljudi ih neće zaboraviti, naročito oni koji su lično stradali.

Dok se taj deo posla ne obavi valjano, ništa neće biti pomereno sa mrtve tačke gde se sada nalazimo.

Na celoj teritoriji bivše Jugoslavije.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 09:56 18.10.2019

Re: Nebojsa,

shone

Tehnika manje više nego ko su ,,bad guys,, u ovom narativu?
Ili je nerešeno?


vidi, vidi, pa to je onoliko kritikovan pristup u medijskim i politickim nadgornjavanjima i objasnjavanjima a sad ga neko jos i narucuje?!? Nego, vidi da malo proberes svoje komentare, brisacu besmislene, da ne opterecuju citaoce...
mariopan mariopan 10:10 17.10.2019

...

Dobro je što si proredio tekst jer se nije moglo čitati.

Sa najvećim delom teksta mogu da se složim, uglavnom taksativno poređanim činjenicama, ali imam zamerke na idiličnu predstavu suživota na Kosovu i Metohiji koju samo prepisujete jedni od drugih i držite se zadate teme gde su Abanci žrtve a Srbi agresori.

Nigde se ne spominje konstantno iseljavanje Srba sa Kosova i Metohije u periodu od drugog svetskog rata na ovamo i teroru kome su bili izloženi Srbi od strane Albanaca? Nema njihovih zločina, silovanja, napada na zivote i imovinu, sečenja šuma, otimanja letine, stoke, ubistava, mučenja (slučaj Martinović je najbolji primer), i činjenice da je tadašnja drzava faktički pomagala te zločine tako što ih je krila radi "bratstva i jedinstva".

Kako je teroristička OVK naoružavana i naprasno proizvedena u "oslobodilačku", nema njihovih zločina pre dolaska vojske, nema primera gde bi neka druga država trpela teroriste na svojoj teritoriji i pustila ih da divljaju?

Kako da shvatimo da je to normalno, da i druge države imaju teroriste pa se ne bore protiv njih?
Možda bi tada lakše razumeli i prihvatili krivicu?

Ovako, bez objašnjenja o tom delu sukoba i naše istorije to uterivanje krivice je samo još jedno silovanje Srbije u nizu.

Koreni sukoba su duboko i proslosti na koju se niko od analitičara ne osvrće kao da je problem "Kosovo i Metohija" otpočeo juče, sa Slobom i ovim ratom?

Tako vam je lakše da predstavite problem, kako bi se "realnost" lakše prihvatila?

Možda bi se i prihvatila ta realnost da sa njom ne ide i isključiva krivica Srbije što nikako nije istina. A na lažima se ne gradi budućnost?

Na kraju, niko se nije osvrnuo na sadašnji život Srba na Kosovu i Metohiji koji se može opisati jedino kao bedno obitavanja u logoru bez žica. Što je sramno za bilo koju državu i gde bi svaka takva "država" bila izopštena i osuđena od celog sveta samo ne ova jer je tako zapovedio vrhovni gospodar planete?

Zato ste mi vi analitičari zanimljivi, kao da vam je zadatak da spakujete činjenice tako da budu kao izvrnuta rukavica. I dalje je rukavica i sve je na svom mestu ali ipak ne liči?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:49 18.10.2019

Re: ...

mariopan
Dobro je što si proredio tekst jer se nije moglo čitati.

Sa najvećim delom teksta mogu da se složim, uglavnom taksativno poređanim činjenicama, ali imam zamerke na idiličnu predstavu suživota na Kosovu i Metohiji koju samo prepisujete jedni od drugih i držite se zadate teme gde su Abanci žrtve a Srbi agresori.

Nigde se ne spominje konstantno iseljavanje Srba sa Kosova i Metohije u periodu od drugog svetskog rata na ovamo i teroru kome su bili izloženi Srbi od strane Albanaca? Nema njihovih zločina, silovanja, napada na zivote i imovinu, sečenja šuma, otimanja letine, stoke, ubistava, mučenja (slučaj Martinović je najbolji primer), i činjenice da je tadašnja drzava faktički pomagala te zločine tako što ih je krila radi "bratstva i jedinstva".


u jedinom meni poznatom istrazivanju medju iseljenim kosovskim Srbima, uradjenom u organizaciji SANU pocetkom devedesetih, svega 5% njih je izjavilo da je razlog iseljavanja bio tzv. "pritisak"... uradio sam oko sezdeset intervjua sa kosovskim Srbima. sto na Kosovu sto kojegde gde su raseljeni, vrlo malo njih, mozda 5-6 je potvrdjivalo ovo sto vi navodite... problema je bilo, kao i svuda, a i posebno zbog permanentno teske ekonomske i politicke situacije i nasledjenih istorijskih ambicija i opterecenja... ali ovo sto vi navodite je propagandni repertorar Miloseviceve stampe, koji znamo gde je vodio... od misa se pravio slon a od slona ceo jedan svet izmisljotina i sejanja mrznje...


mariopan

Kako je teroristička OVK naoružavana i naprasno proizvedena u "oslobodilačku", nema njihovih zločina pre dolaska vojske, nema primera gde bi neka druga država trpela teroriste na svojoj teritoriji i pustila ih da divljaju?
Kako da shvatimo da je to normalno, da i druge države imaju teroriste pa se ne bore protiv njih?
Možda bi tada lakše razumeli i prihvatili krivicu?

Ovako, bez objašnjenja o tom delu sukoba i naše istorije to uterivanje krivice je samo još jedno silovanje Srbije u nizu.


U tekstu se pominju i osudjuju zlocini svih umesanih strana ali ne moze biti isti kriterijum za zlocine ilegalne oslobodilacke ili teroristicke organizacije i drzavne vojske i policije... ili najmocnije vojno-politicke organizacije sveta... inace sam taj termin "terorista" je orudje hegemone burzoaske reakcionarne propagande i na zapadu i na istoku i treba ga vrlo, vrlo oprezno koristiti... ako imate priliku da se upoznate sa delovanjem policije na Kosovu tokom devedesetih a i ranije (npr. drzanje velikog broja maloletnika u zatvoru bez pokretanja postupka pocetkom osamdesetih, pa rutinska zastrasivanja, maltretiranja, ucenjivanja, prebijanja) tesko cemo organizaciju koja se tome protivi moci shvatati kao nekakvu "teroristicku"... kada i ako upotrebi takve metode moze i to, ali u takvom imenovanju nije poenta, poenta je uvek u onome kako je i zasto do tog i takvog otpora i organizovanja uopste doslo i ko je to mogao i kako da spreci ili usmeri u drugom pravcu... u suprotnom, upotreba tog termina je tek dodvoravanje mocnicima koji proglasavanju za teroriste svakoga ko se brani od drzavnog terora i nepravde, od Principa i Alijagica do RAFa i Ocelana...

mariopan

Koreni sukoba su duboko i proslosti na koju se niko od analitičara ne osvrće kao da je problem "Kosovo i Metohija" otpočeo juče, sa Slobom i ovim ratom?
Tako vam je lakše da predstavite problem, kako bi se "realnost" lakše prihvatila?
Možda bi se i prihvatila ta realnost da sa njom ne ide i isključiva krivica Srbije što nikako nije istina. A na lažima se ne gradi budućnost?


O korenima problema je pola teksta, ne razumem prigovor u tom smislu... kao i o slozenosti i slojevitosti pitanja krivice, mada je besmisleno tvrditi da najvece mogucnosti i prilike za konstruktivan pristup i mirno resavanje problema nije imala upravo vlast Srbije tj. Milosevic... ali on je izabrao, iz oportunistickih i karijernih razloga, iz pohlepe za vlascu i moci, nacionalisticko zaostravanje i konfrontaciju, igrajuci na kartu ugrozenosti i povredjenosti "naroda" i sledstveno generisanog i podsticanog afekta, i tako upravo gradeci bezobzirnom propagandom svoju politicku buducnost na lazima iz kojih onda nije mogao da se izvuce, koliko god iskreno ili neiskreno posle pokusavao...

mariopan


Na kraju, niko se nije osvrnuo na sadašnji život Srba na Kosovu i Metohiji koji se može opisati jedino kao bedno obitavanja u logoru bez žica. Što je sramno za bilo koju državu i gde bi svaka takva "država" bila izopštena i osuđena od celog sveta samo ne ova jer je tako zapovedio vrhovni gospodar planete?

Zato ste mi vi analitičari zanimljivi, kao da vam je zadatak da spakujete činjenice tako da budu kao izvrnuta rukavica. I dalje je rukavica i sve je na svom mestu ali ipak ne liči?


nije bas tako sa zivotom Srba na Kosovu pa ni u Metohiji ako insistirate, vecina ih ne zivi mnogo losije nego bilo ko u siromasnijim krajevima u Srbiji... incidenata i pritisaka i lose atmosfere i teskih pojedinih situacija ima, ali ni priblizno u meri koja bi opravdala takve asocijacije na logor, to je relativizacija pravih logora i pravih zatocenistava i diskriminatornih praksi... ako bas hocete da zvucite kao Marko Djuric, izvolite, moji utisci iz cestih putovanja na Kosovo govore da su veci problem on i njegovo tj. Vucicevo propagandno manipulisanje situacijom nego sto su to svakodnevni zivot i odnosi ljudi... ne razumem to sa rukavicom, ako mozete pojasnite...
macak.tosa031 macak.tosa031 11:28 18.10.2019

Re: ...

Nebojša Milikić

..., ako mozete pojasnite...

Sva sreća što je pre Miloševića sve bilo idilično - i onda došao zločesti Milošević i razjebao svu tu idilu.
Jebote!
mariopan mariopan 12:25 18.10.2019

Re: ...

U jedinom meni poznatom istrazivanju medju iseljenim kosovskim Srbima, uradjenom u organizaciji SANU pocetkom devedesetih, svega 5% njih je izjavilo da je razlog iseljavanja bio tzv. "pritisak"... uradio sam oko sezdeset intervjua sa kosovskim Srbima. sto na Kosovu sto kojegde gde su raseljeni, vrlo malo njih, mozda 5-6 je potvrdjivalo ovo sto vi navodite... problema je bilo, kao i svuda, a i posebno zbog permanentno teske ekonomske i politicke situacije i nasledjenih istorijskih ambicija i opterecenja... ali ovo sto vi navodite je propagandni repertorar Miloseviceve stampe, koji znamo gde je vodio... od misa se pravio slon a od slona ceo jedan svet izmisljotina i sejanja mrznje...

Ne znam kako je pravljena statistika, na kom uzorku i za koji period? I nisu se sve žrtve terora iselile, samo oni koji nisu mogli da zive u tom okruženju kada isprate decu u školu da ne znaju da li će ih dočekati da se vrate.

Tako se iselio jedan moj ujak, uzeo decu i došao u Vojvodinu mnogo pre sukoba.

Drugi ujak se iselio posle pogroma 17. marta kad su mu opljackali kuću, imao je skoro 80 godina. Ni on verovatno nije u statistici.

Svakako će se razlikovati period u kome se ti zločini nisu ni beležili, za vreme Jugoslavije, ni evidentirali jer su sakrivani od naroda da se za to ne sazna, pa zato i takav rezultat?

Greška je čitati moj komentar a odgovarati mi vremenom od Slobodana Miloševića jer se ne odnosi samo na taj kratak period. Odnosi se na celo razdoblje od drugog svetskog rata na ovamo.

Mene su iselili sa Kosova sa par dana starosti. Natovarili su nas i sve ostale ljude, zene i decu, u vojne kamione i izručili kao stoku na Terazijama, podrazumeva se bez igde ičega, jer je tamo ostalo sve što smo imali. Kako su vojni kamioni vozili narod verujem da je to bila drzavna politika da što manje Srba bude na Kosovu? Zašto bi onda u statistiku upisivali sva raseljena lica kada su i zločine prema Srbima krili od ostatka drzave?
Zato ne verujem statistici, ona uvek služi nekome da sakrije nešto a ne da pokaže nešto.
tekstu se pominju i osudjuju zlocini svih umesanih strana ali ne moze biti isti kriterijum za zlocine ilegalne oslobodilacke ili teroristicke organizacije i drzavne vojske i policije... ili najmocnije vojno-politicke organizacije sveta... inace sam taj termin "terorista" je orudje hegemone burzoaske reakcionarne propagande i na zapadu i na istoku i treba ga vrlo, vrlo oprezno koristiti... ako imate priliku da se upoznate sa delovanjem policije na Kosovu tokom devedesetih a i ranije (npr. drzanje velikog broja maloletnika u zatvoru bez pokretanja postupka pocetkom osamdesetih, pa rutinska zastrasivanja, maltretiranja, ucenjivanja, prebijanja) tesko cemo organizaciju koja se tome protivi moci shvatati kao nekakvu "teroristicku"... kada i ako upotrebi takve metode moze i to, ali u takvom imenovanju nije poenta, poenta je uvek u onome kako je i zasto do tog i takvog otpora i organizovanja uopste doslo i ko je to mogao i kako da spreci ili usmeri u drugom pravcu... u suprotnom, upotreba tog termina je tek dodvoravanje mocnicima koji proglasavanju za teroriste svakoga ko se brani od drzavnog terora i nepravde, od Principa i Alijagica do RAFa i Ocelana...


Nisam upoznata sa držanjem velikog broja maloletnika u zatvorima i ne znam za šta su, kakav zločin, bili optuženi?

Jesam upoznata sa slučajevima terorizma jer se tako zove ako vojnik u kasarni na spavanju pobije druge vojnike i zato bude u zatvoru, kao svako drugi ko bi to uradio.

Ko i kakav otpor i čemu pruža može se naći u njihovim proglasima od kojih ni danas ne odstupaju a to je velika Albanija.

O korenima problema je pola teksta, ne razumem prigovor u tom smislu... kao i o slozenosti i slojevitosti pitanja krivice, mada je besmisleno tvrditi da najvece mogucnosti i prilike za konstruktivan pristup i mirno resavanje problema nije imala upravo vlast Srbije tj. Milosevic... ali on je izabrao, iz oportunistickih i karijernih razloga, iz pohlepe za vlascu i moci, nacionalisticko zaostravanje i konfrontaciju, igrajuci na kartu ugrozenosti i povredjenosti "naroda" i sledstveno generisanog i podsticanog afekta, i tako upravo gradeci bezobzirnom propagandom svoju politicku buducnost na lazima iz kojih onda nije mogao da se izvuce, koliko god iskreno ili neiskreno posle pokusavao...


Sve što kažeš o Slobodanu Miloševiću stoji samo ne to da je on to mogao mirno da reši, jer je pitanje Kosova bilo već "skuvano" do njegovog vakta. Albanci su već bili naoružani, imali instruktore i obuku penzionisanih vojnih stručnjaka, logistiku i podršku svih zainteresivanih lešinara, koji su ih nagovarali na rat i obećavali svaku pa i vojnu pomoć, kako su kasnije i uradili.

Zato im je Sloba sa svojim tačno opisanim osobinama i ponasanjem išao na ruku i bio najbolji "korisni idiot" da svoje osvajačke namere kamufliraju i njega proglase jedinim krivcem a svoje vršljanje po Kosovu, kao i celoj ondašnjoj Jugoslaviji, sakriju i predstave se kao spasioci a ne osvajači.

Prvo je trebalo satanizovati srpski narod, i Gebels-propaganda je išla žestoko preko svih medija na svetu kao što to rade u svim svojim "vojnim i humanim intervencijama".
I sad se po navici samo prate "repovi" te propagande.

To si i ti opisao u delu gde nabrajaš druga svetska žarišta, ali je ovde nedovoljno naglašeno kao uzrok problema i ovde, na Kosovu, kao kamen spoticanja na tom putu gde se moglo tražiti mirnije rešenje. Svima je samo Sloba krivac, od njega se ne vide svi drugi.

Naprimer, koja je bila uloga Vilijama Vokera i drugih "mirotvoraca" na Kosovu?Danas kada je Kosovo protektorat jasno se vidi čiji je interes bio da se Kosovo i silom odvoji od Srbije i čija je sila to omogućila.

.
nije bas tako sa zivotom Srba na Kosovu pa ni u Metohiji ako insistirate, vecina ih ne zivi mnogo losije nego bilo ko u siromasnijim krajevima u Srbiji... incidenata i pritisaka i lose atmosfere i teskih pojedinih situacija ima, ali ni priblizno u meri koja bi opravdala takve asocijacije na logor, to je relativizacija pravih logora i pravih zatocenistava i diskriminatornih praksi... ako bas hocete da zvucite kao Marko Djuric, izvolite, moji utisci iz cestih putovanja na Kosovo govore da su veci problem on i njegovo tj. Vucicevo propagandno manipulisanje situacijom nego sto su to svakodnevni zivot i odnosi ljudi... ne razumem to sa rukavicom, ako mozete pojasnite...


Svaka "teška pojedinačna situacija" je znak neslobode i straha za zivot i opstanak onih koji su ostali.
Vučić brlja po severu Kosova ali za ostale "teške pojedinačne situacije" su apsolutno odgovorni Albanci i međunarodna zajednica koja sve zločine koji su se desili prema srpskom stanovnistvu i posle rata i dalje tretira kao "razumljivu odmazdu".

"Prevrnuta rukavica" je: sve u tekstu je tačno i lepo opisano, odajem ti priznanje za trud i pošten pristup istorijskim cinjenicama, ali sve to izgleda kao da ga posmatram u krivom ogledalu, jeste to ali i nije.

Edit

Dodala rečenicu o Vilijamu Vokeru.
freehand freehand 13:26 18.10.2019

Re: ...

u jedinom meni poznatom istrazivanju medju iseljenim kosovskim Srbima, uradjenom u organizaciji SANU pocetkom devedesetih, svega 5% njih je izjavilo da je razlog iseljavanja bio tzv. "pritisak"... uradio sam oko sezdeset intervjua sa kosovskim Srbima. sto na Kosovu sto kojegde gde su raseljeni, vrlo malo njih, mozda 5-6 je potvrdjivalo ovo sto vi navodite... problema je bilo, kao i svuda, a i posebno zbog permanentno teske ekonomske i politicke situacije i nasledjenih istorijskih ambicija i opterecenja... ali ovo sto vi navodite je propagandni repertorar Miloseviceve stampe, koji znamo gde je vodio... od misa se pravio slon a od slona ceo jedan svet izmisljotina i sejanja mrznje...

Kosovo je bilo definitivno generator nacionalnog osvešćivanja i dizanja napetosti u društvu, neophodne za sve što je dolazilo u prepakivanju SFRJ, što je već početkom osamdesetih bilo viđeno u podzemlju politike a čega su građani postali svesni na samom kraju te decenije.
Inače, iz tog perioda znam da mi je paradiggmatična bila jedna situacija. Krajem '88 čini mi se izveštaj o stanju na Kosovu podnosi zamenik ministra unutrašnjih poslova SFRJ. I iznosi podatke o silovanjima, pa i "međunacionalnim" silovanjima.
Pa se ispostavi da je broj tih silovanja bio, recimo 3, od toga Albanac silovao Srpkinju 2.
A gledajući RTB, čitajući Politiku i Politiku Ekspres reč je bila o stotinama.
STrah je moćno oružje a istina sa njim nikad ne ide pod ruku.
mariopan mariopan 13:48 18.10.2019

Re: ...

Predlažem da čujemo šta o životu na Kosovu i Metohiji kaže neko ko tamo živi?

DRUGA STRANA KOSOVA

Milena Cvetković

Živeti život Srpkinje ili Srbina na Kosovu i Metohiji je podvig.

Umetnica u intervjuu za Danas.rs u okviru projekta "Druga strana Kosova"

(Ne mogu da stavim link ko može neka pomogne, hvala)

...

Ovde će i autor naći odgovore na neka pitanja o kojima polemišemo ovde.
nsarski nsarski 14:56 18.10.2019

Re: ...

Ne mogu da stavim link ko može neka pomogne, hvala



Živeti život Srpkinje ili Srbina na Kosovu i Metohiji je podvig

Ovde će i autor naći odgovore na neka pitanja o kojima polemišemo ovde.


Sumnjam. Autor mnogo više lebdi u sferama kondenzovanih misli i kritičkih akrobacija i prizemne, svakodnevne stvari ga slabo dotiču.
milisav68 milisav68 18:51 18.10.2019

Re: ...

inace sam taj termin "terorista" je orudje hegemone burzoaske reakcionarne propagande i na zapadu i na istoku i treba ga vrlo, vrlo oprezno koristiti... ako imate priliku da se upoznate sa delovanjem policije na Kosovu tokom devedesetih a i ranije (npr. drzanje velikog broja maloletnika u zatvoru bez pokretanja postupka pocetkom osamdesetih, pa rutinska zastrasivanja, maltretiranja, ucenjivanja, prebijanja) tesko cemo organizaciju koja se tome protivi moci shvatati kao nekakvu "teroristicku"..

Dizdarević: Da. U martu i početkom aprila, događaju se jednonacionalne demonstracije Albanaca na Kosovu. Bunt je počeo u Prištini i imao je rušilački karakter. Demonstranti su upotrijebili čak i oružje. Uslijedile su potom demonstracije i na drugim mjestima na Kosovu, u Prizrenu, Uroševcu i tako dalje, da bi dostigle kulminaciju ponovo u Prištini, 2. i 3. aprila. U Prištini su demonstracije bile najagresivnije i najrazornije i tu je došlo do oružanog sukoba između demonstranata i policije. Živote je izgubilo osam demonstranata, jedan policajac, bilo je pedeset pet ranjenih demonstranata i nekoliko policajaca, na obje strane je bilo mnogo povrijeđenih. Učešće na demonstracijama je zaista bilo masovno, učestvovali su i studenti i đaci, solidarnost je bila masovno iskazivana u preduzećima, sa demonstrantima su se solidarisali čitavi kolektivi, a takođe i jedan dio inteligencije. Koliki je bio stepen agresivnosti tih demonstracija, uz ovo što sam rekao, uz pogibiju, uz veliku tragediju jer su pale ljudske žrtve, pokazuje i činjenica da se u tadašnjem rukovodstvu Službe državne bezbjednosti u Federaciji, strahovalo da taj bunt može da se pretvori u ustanak. Demonstracije su imale izrazito nacionalistički karakter, osnovna parola je bila "Kosovo republika" i pri tome se pozivalo na ujedinjenje svih albanskih krajeva, što je težnja stvaranja velike Albanije, nošene su slike Envera Hodže, njemu se klicalo i veličao se u parolama najstaljinističkiji režim za koga se zna, Enverov režim u Albaniji. Bilo je očito da su demonstracije bile organizovane od strane ilegalnih nacionalističkih organizacija, a kasnije su neke od tih organizacija i neke kolovođe tih demonstracija otkriveni. Međutim, one nisu zaustavljane političkim sredstvima nego silom, upotrebom policije i demonstracijom vojske. Državni vrh je tada u Prištini i Kosovskoj Mitrovici proglasio vanredno stanje, koje je doduše trajalo kratko, samo nedjelju dana, ali je u čitavoj pokrajini proglašena krizna situacija, što je neka blaža varijanta nekog vanrednog stanja, koja je, zapravo, trajala skoro dvadeset mjeseci. Po političkim ciljevima, po masovnosti i po upotrijebljenim sredstvima, nemiri su bili do tada najagresivniji atak na stabilnost i Kosova i Jugoslavije. Do tada se tako nešto u Jugoslaviji nije događalo, ni dogodilo. Bio je to politički zemljotres, ustvari, koji je uzdrmao stabilnost i odnose u zemlji, a posljedice su imale trajno dejstvo. Bio je to, zapravo, početak pretvaranja Kosova, u godinama koje su uslijedile, u žarište krize u Jugoslaviji. Tu je počinjala kriza jugoslovenskog opstanka.

link
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 18:36 19.10.2019

Re: ...

mariopan
U jedinom meni poznatom istrazivanju medju iseljenim kosovskim Srbima, uradjenom u organizaciji SANU pocetkom devedesetih, svega 5% njih je izjavilo da je razlog iseljavanja bio tzv. "pritisak"... uradio sam oko sezdeset intervjua sa kosovskim Srbima. sto na Kosovu sto kojegde gde su raseljeni, vrlo malo njih, mozda 5-6 je potvrdjivalo ovo sto vi navodite... problema je bilo, kao i svuda, a i posebno zbog permanentno teske ekonomske i politicke situacije i nasledjenih istorijskih ambicija i opterecenja... ali ovo sto vi navodite je propagandni repertorar Miloseviceve stampe, koji znamo gde je vodio... od misa se pravio slon a od slona ceo jedan svet izmisljotina i sejanja mrznje...

Ne znam kako je pravljena statistika, na kom uzorku i za koji period? I nisu se sve žrtve terora iselile, samo oni koji nisu mogli da zive u tom okruženju kada isprate decu u školu da ne znaju da li će ih dočekati da se vrate.

Tako se iselio jedan moj ujak, uzeo decu i došao u Vojvodinu mnogo pre sukoba.

Drugi ujak se iselio posle pogroma 17. marta kad su mu opljackali kuću, imao je skoro 80 godina. Ni on verovatno nije u statistici.

Svakako će se razlikovati period u kome se ti zločini nisu ni beležili, za vreme Jugoslavije, ni evidentirali jer su sakrivani od naroda da se za to ne sazna, pa zato i takav rezultat?

Greška je čitati moj komentar a odgovarati mi vremenom od Slobodana Miloševića jer se ne odnosi samo na taj kratak period. Odnosi se na celo razdoblje od drugog svetskog rata na ovamo.

Mene su iselili sa Kosova sa par dana starosti. Natovarili su nas i sve ostale ljude, zene i decu, u vojne kamione i izručili kao stoku na Terazijama, podrazumeva se bez igde ičega, jer je tamo ostalo sve što smo imali. Kako su vojni kamioni vozili narod verujem da je to bila drzavna politika da što manje Srba bude na Kosovu? Zašto bi onda u statistiku upisivali sva raseljena lica kada su i zločine prema Srbima krili od ostatka drzave?
Zato ne verujem statistici, ona uvek služi nekome da sakrije nešto a ne da pokaže nešto.


Ovde se ne radi tek o statistici vec o tematskom naucnom istrazivanju, tu je statistika tek rezultat, ne uvod u neku temu... ima vise izvora a evo podataka o konkretnom radu nastalom na osnovu podataka uzetih od vise hiljada ispitanih: Ruža Petrović i Marina Blagojević, Seobe Srba i Crnogoraca sa Kosova/iz Metohije (SANU, Beograd, 1992)... nacin argumentacije koji ste primenili u ovom delu odgovora nazalost lici na izbegavanje rasprave, npr. uneli ste u jedan komentar stereotipne osvrte i interpretacije dogadjaja iz vise perioda, onda ste ubacili subjektivno secanje tj. uspomene o kojima ne znam kako da diskutujemo (jer secate se npr. kad i kako i gde su vas sa par dan starosti 'istovarili'), to moze da sluzi podizanju emocija i afektu koji sam pominjao u tekstu ali ne moze kvalitetnoj kritickoj diskusiji... izvolite postavite precizna pitanja ili iznesite ozbiljne teze, uopste ne mislim da je moj tekst nekakva dovrsena i nesporiva studija, naprotiv, potpuno mi je jasno da ce ljudi imati razlicite poglede na temu... u najmanju ruku, ukoliko iznosite podatke navedite izvore (trazili ste to od mene a svoje izvore za suprotne tvrdnje ne navodite)...
milisav68 milisav68 18:56 19.10.2019

Re: ...

U raspravi o uzrocima iseljavanja bilo je vrlo mnogo pokušaja da ce pažnja javnosti i političkih foruma skrene na tzv. "nepolitičke uzroke", da ce cela pojava shvati kao prirodan migracioni proces socijalno-ekonomskog karaktera; ka tome ce išlo naročito u izvesnim delovima analize koju je pripremila komisija same Pokrajine. Međutim, iz izveštaja zajedničke komisije Republičkog i Saveznog izvršnog veća veoma ce jasno vidi da je u pitanju dugoročna, smišljena, dobro organizovana i stalna neprijateljska aktivnost velikoalbanskog nacionalizma i iredentizma, te da ce uzroci iseljavanja svode na političke okolnosti u kojima srpskom narodu na Kosovu već decenijama nije više bilo opstanka.

Pritisci za iseljavanje, direktni ili indirektni, prema izveštaju zajedničke komisije, ispoljavali su ce naročito kao:
- zauzeće zemlje; pričinjavanje materijalne štete ili uništavanje useva; seča šume, zasada voća i vinograda; ubijanje stoke; paljenje imovine; trovanje i zagađivanje bunara; sprečavanje korišćenja vode za navodnjavanje; eksproprijacije zemljišta itd.;
- pretnje, maltretiranja, vređanja, napadi [posebno na žene i decu], silovanja, smišljeno izazivanje svađa, tuče, ubistva, krvna osveta i sl.;
- skrnavljenje groblja i spomenika i ometanje svečanosti i verskih obreda;
- stvaranje atmosfere izolovanosti i nesigurnosti, razni oblici psiholoških pritisaka, stvaranje psihoze iseljavanja, bojkot na razne načine itd.;
- pričinjavanje teškoća u ostvarivanju svakodnevnih životnih potreba [korišćenje prodavnica, pijaca, prevoza i slično];
- teškoće u ostvarivanju prava građana pred nadležnim organima [dugo čekanje, otezanje postupka, neizvršavanje presuda i rešenja, itd.];
- nedostatak zaštite od strane nadležnih organa [pravosudni organi, organi unutrašnjih poslova i drugi organi uprave, inspekcije itd.];
- odsustvo blagovremene i odgovarajuće društveno-političke i društvene aktivnosti na suzbijanju pojave pritisaka, delovanje neprijatelja i rešavanju sporova i sukoba;
- diskriminacija u ostvarivanju prava [izdavanje dozvola za izgradnju kuća; nepoštovanje ravnopravnosti jezika; nepoštovanje prava iz radnog odnosa i sl.];
- pritisci za prodaju imovine i nenormalni uslovi prodaje [prodaja imovine unapred određenom licu albanske narodnosti; prodaja po nepovoljnoj ceni; delimično plaćanje prodate imovine; odugovlačenje sa izvršavanjem prenosa imovine], eksproprijacija imovine bez adekvatne naknade itd.

Naglašeno je u ovoj analizi da su ovakvi pritisci počeli da ce ispoljavaju još u vreme okupacije i drugog svetskog rata,[9] a da je to nastavljeno i u posleratnom periodu sa različitim intenzitetom [svakako i u predbrionskom periodu, do 1966], da bi ce naročito pojačalo u 1968. i 1981. godini, uprkos svih preduzetih mera neposredno posle rata za vraćanje lica iseljenih za vreme fašističke okupacije.[10]

Izveštaj navodi masu raznovrsnih primera koji ilustruju ove pritiske. Mučni su primeri razdvajanja i izolacije pa i maltretiranja srpske dece, a pogotovu huškanja albanske dece da napadaju srpsku i crnogorsku decu ili da čine štete susedima ili javnim dobrima. Pale ce i uništavaju usevi, pušta ce stoka u zasade i obrađene njive, uzurpira ce zemljište, zagrađuju izvori, pali letina, demoliraju kuće, napadaju deca dok čuvaju stoku; žene i ženska omladina iz straha od različitih maltretiranja ne smeju da odlaze na njive radi obrade zemlje niti da izlaze iz svojih dvorišta. U primere najgrublje rasne segregacije spadaju slučajevi kad Srbi i Crnogorci moraju da čekaju da u prodavnicama poslednji budu usluženi, a dešavalo ce da ne dobiju robu dok je ne zatraže na albanskom jeziku. Isto ce događalo i u drugim prilikama, npr. kod državnih i drugih organa [vađenje dokumenata kod organa uprave, kupovine putnih karata itd.].

Najteži su pritisci, razume ce, ubistva, raširenija u selima nego u gradovima. Na teritoriji opštine Vučitrn ubijen je Srbin zato što nije hteo da izvrši naređenje suseda Albanca da uništi svoje svinje; na teritoriji opštine Titova Mitrovica ubijen je Srbin koji je isterao sa svoje njive namerno puštena goveda jednog Albanca koja su uništavala njegove useve; na teritoriji opštine Podujevo ubijen je Srbin na pragu svoje kuće zato što nije hteo svoje imanje da proda u bescenje; na teritoriji opštine Priština ubijen je Srbin gvozdenom šipkom, naočigled žene i dece, zato što sa svoje strane puta nije sklonio zapregu po zahtevu Albanca, i drugi slučajevi. Tom spisku treba dodati i surovo ubistvo dvadeset dvogodišnjeg Danila Milinčića u naručju njegove majke Danice, koje je juna 1982. godine izvršio Albanac Musa Ferati, na Daničinoj njivi kod crkve Samodreže. Ubistvo, u kome su učestvovala i dvojica maloletnika, Ferati je propratio rečima: "Ovo ne može da bude srpska zemlja".[11] Samodreža ima samo osam srpskih kuća, od kojih je šest bez naslednika.

Zbog nanošenja štete na imanju, raznovrsnog maltretiranja i ubistva muža 1968. godine usred dvorišta, žena je morala da proda imovinu i da ce sa petoro maloletne dece iseli sa Kosova; jednom doseljeniku koji živi na teritoriji opštine Zvezdara u Beogradu, dok je obrađivao zemlju maloletnici su kamenovali zeta, zatim ga ranili iz pištolja, da bi ga, u bekstvu, na kućnom pragu i na očigled trogodišnjeg deteta, ubio prosvetni radnik albanske narodnosti; žena ubijenog morala je da napusti kuću i imanje, koje posle toga obrađuju i koriste susedi albanske nacionalnosti, dok ona i dalje plaća porez na prihod od poljoprivrede. Žena iz Kline, čijeg je muža 1944. godine ubio komšija Albanac zbog imanja, morala je posle njegove smrti da proda zemlju tom istom licu, ubici svog muža, i da ce zatim sa porodicom iseli u Srbiju. Imovina je prodavana u bescenje, a cenu su određivali Albanci iz sela kolektivno, kao u slučaju jednog iseljenika iz opštine Đakovica.


link
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 18:57 19.10.2019

Re: ...

mariopan

tekstu se pominju i osudjuju zlocini svih umesanih strana ali ne moze biti isti kriterijum za zlocine ilegalne oslobodilacke ili teroristicke organizacije i drzavne vojske i policije... ili najmocnije vojno-politicke organizacije sveta... inace sam taj termin "terorista" je orudje hegemone burzoaske reakcionarne propagande i na zapadu i na istoku i treba ga vrlo, vrlo oprezno koristiti... ako imate priliku da se upoznate sa delovanjem policije na Kosovu tokom devedesetih a i ranije (npr. drzanje velikog broja maloletnika u zatvoru bez pokretanja postupka pocetkom osamdesetih, pa rutinska zastrasivanja, maltretiranja, ucenjivanja, prebijanja) tesko cemo organizaciju koja se tome protivi moci shvatati kao nekakvu "teroristicku"... kada i ako upotrebi takve metode moze i to, ali u takvom imenovanju nije poenta, poenta je uvek u onome kako je i zasto do tog i takvog otpora i organizovanja uopste doslo i ko je to mogao i kako da spreci ili usmeri u drugom pravcu... u suprotnom, upotreba tog termina je tek dodvoravanje mocnicima koji proglasavanju za teroriste svakoga ko se brani od drzavnog terora i nepravde, od Principa i Alijagica do RAFa i Ocelana...


Nisam upoznata sa držanjem velikog broja maloletnika u zatvorima i ne znam za šta su, kakav zločin, bili optuženi?

Jesam upoznata sa slučajevima terorizma jer se tako zove ako vojnik u kasarni na spavanju pobije druge vojnike i zato bude u zatvoru, kao svako drugi ko bi to uradio.

Ko i kakav otpor i čemu pruža može se naći u njihovim proglasima od kojih ni danas ne odstupaju a to je velika Albanija.


npr. nakon demonstracija pocetkom osamdesetih bilo je zatvoreno vise hiljada maloletnih lica (mislim oko 4000, mogu da proverim), bez ikakvog sudskog resenja ili postupka... pravljena je peticija u Beogradu koju je jedva potpisalo tridesetak ljudi (ili tako nesto, mogu i to da proverim ako je potrebno) a masa ljudi je odbila ... sto se tice onog zaista stravicnog zlocina u Paracinskoj kasarni, tesko da se moze govoriti o terorizmu, jer nije bilo nikakve organizacije ili grupnog plana, nista blizu tome sud nije ustanovio koliko god se trudio... a sad, opsta atmosfera, tinjajuci sukobi, rast netrpeljivosti i licne karakteristike pocinioca jesu bitni, ali tesko da se moze reci da je to terorizam u uobicajenom smislu reci koliko god licilo ili bilo potrebno da lici na terorizam (bilo kome)... pa eto, i kad je rec o proglasima, nije nevazno zasto i kako i koliko neko pruza otpor, u pocetku je isti bio fokusiran na osnovna manjinska prava, pa na sto vecu autonomiju pa na republiku a onda je postao nacionalisticki i manje-vise megalomanski kao i svi drugi takvi programi u zemlji, dakle svakako ne sam od sebe...


nikvet pn nikvet pn 19:30 19.10.2019

Re: ...

Zločin u Paraćinskoj kasarni je detaljno planiran. Ubica je trebalo da izađe na autoput da ga pokupi otac na povratku iz Švajcarske. Kasarna je odmah do autoputa, po zločinu je podignuta dupla straža i svanulo je. Keljmendi nije tu mogao da čeka oca po dogovoru nego prešao preko u šumu prema magacinu municije. Tu je lociran i okružen. Otac je tražeći ga sišao sa autoputa i raspitujući se za kasarnu u seoskkj prodavnici brzo uhapšwn. Kad su helikopterom iz Niša došli specijalci sa vojnim psima i krenuli začuo se rafal. Zvanično - samoubistvo.

Ako tebi to nije terorizam onda dobro.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 19:46 19.10.2019

Re: ...

mariopan


O korenima problema je pola teksta, ne razumem prigovor u tom smislu... kao i o slozenosti i slojevitosti pitanja krivice, mada je besmisleno tvrditi da najvece mogucnosti i prilike za konstruktivan pristup i mirno resavanje problema nije imala upravo vlast Srbije tj. Milosevic... ali on je izabrao, iz oportunistickih i karijernih razloga, iz pohlepe za vlascu i moci, nacionalisticko zaostravanje i konfrontaciju, igrajuci na kartu ugrozenosti i povredjenosti "naroda" i sledstveno generisanog i podsticanog afekta, i tako upravo gradeci bezobzirnom propagandom svoju politicku buducnost na lazima iz kojih onda nije mogao da se izvuce, koliko god iskreno ili neiskreno posle pokusavao...


Sve što kažeš o Slobodanu Miloševiću stoji samo ne to da je on to mogao mirno da reši, jer je pitanje Kosova bilo već "skuvano" do njegovog vakta. Albanci su već bili naoružani, imali instruktore i obuku penzionisanih vojnih stručnjaka, logistiku i podršku svih zainteresivanih lešinara, koji su ih nagovarali na rat i obećavali svaku pa i vojnu pomoć, kako su kasnije i uradili.

Zato im je Sloba sa svojim tačno opisanim osobinama i ponasanjem išao na ruku i bio najbolji "korisni idiot" da svoje osvajačke namere kamufliraju i njega proglase jedinim krivcem a svoje vršljanje po Kosovu, kao i celoj ondašnjoj Jugoslaviji, sakriju i predstave se kao spasioci a ne osvajači.

Prvo je trebalo satanizovati srpski narod, i Gebels-propaganda je išla žestoko preko svih medija na svetu kao što to rade u svim svojim "vojnim i humanim intervencijama".
I sad se po navici samo prate "repovi" te propagande.

To si i ti opisao u delu gde nabrajaš druga svetska žarišta, ali je ovde nedovoljno naglašeno kao uzrok problema i ovde, na Kosovu, kao kamen spoticanja na tom putu gde se moglo tražiti mirnije rešenje. Svima je samo Sloba krivac, od njega se ne vide svi drugi.

Naprimer, koja je bila uloga Vilijama Vokera i drugih "mirotvoraca" na Kosovu?Danas kada je Kosovo protektorat jasno se vidi čiji je interes bio da se Kosovo i silom odvoji od Srbije i čija je sila to omogućila.


sve sto pisete o pripremama, naoruzavanju, nagovaranju na rat itd. je sto se opste situacije na Kosovu tice tek naknadna improvizacija i ucitavanje, zna se da je politika Rugovinog DSK, koji je tada prakticno imao svojevrsni monopol kod albanske populacije na Kosovu, bila mirni i nenasilni otpor i da ih do dan-danas zbog toga kritikuju i nipodastavaju na tamosnjoj politickoj sceni... nije da nije bilo pojedinih razmisljanja i o oruzanom otporu, na osnovu brojnih skorijih i davnijih istorijskih iskustava, ali do ozbiljnog planiranja i naoruzavanja je doslo tek nakon Drenice i nakon nemira u Albaniji kad je postalo dostupno mnogo vojnog naoruzanja... kuvanje koje je zatekao Milosevic je bilo u drugom loncu, u velikoj ekonomskoj krizi tokom osamdesetih, padu standarda, merama stednje, u gubitku autoriteta i legitimiteta na raznim nivoima vlasti, sto je na Kosovu sve bilo pojacano i uslozeno u tekstu opisanim istorijskim i aktuelnim drustvenim kontekstom... Milosevic je tu krizu pokusavao da resi tj. iskoristi na nacin koji znamo kako je poceo i zavrsio se i u tome ima mnogo pravde... naravno, nije on jedini krivac, Voker i slicni su klasicni antikomunisticki oportunisti, rovatori i karijeristi kakvih americka administracija ima cele ergele, i koji su nanjusili svoj omiljeni politicko-ekonomski plen, to je Milosevic medjutim jako dobro znao i njegova je krivica i njegova (ne)odgovornost sto je njihovo spletkarenje i nasilje prizvao svojim spletkama i nasiljem, njihove politicke improvizacije i malverzacije svojim a satanizacijom tudjih satanizaciju i svoje politike (gde mislim da je ova druga, barem na internacinalnom nivou, bila daleko manje intencionalno konstruisana, jednostavno jer su Milosevic i pratnja davali i previse materijala i razloga)... on je u dva navrata imao cak i podrsku SAD, '91 i '95, ali nije imao u sta da je ulozi i usmeri jer je dobre puteve za mirna resenja pretezno sam zatvarao ili prevideo ili ignorisao... i onda je pokusao da se sakrije iza "naroda" i pocne da kuka bas na to - na gebelsovsku propagandu, na svetsku nepravdu, postao je naprasno nekakav "borac protiv imperijalizma", tako da ga ne treba prizivati i tercirati mu na tu temu...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 20:05 19.10.2019

Re: ...

mariopan

.
nije bas tako sa zivotom Srba na Kosovu pa ni u Metohiji ako insistirate, vecina ih ne zivi mnogo losije nego bilo ko u siromasnijim krajevima u Srbiji... incidenata i pritisaka i lose atmosfere i teskih pojedinih situacija ima, ali ni priblizno u meri koja bi opravdala takve asocijacije na logor, to je relativizacija pravih logora i pravih zatocenistava i diskriminatornih praksi... ako bas hocete da zvucite kao Marko Djuric, izvolite, moji utisci iz cestih putovanja na Kosovo govore da su veci problem on i njegovo tj. Vucicevo propagandno manipulisanje situacijom nego sto su to svakodnevni zivot i odnosi ljudi... ne razumem to sa rukavicom, ako mozete pojasnite...


Svaka "teška pojedinačna situacija" je znak neslobode i straha za zivot i opstanak onih koji su ostali.
Vučić brlja po severu Kosova ali za ostale "teške pojedinačne situacije" su apsolutno odgovorni Albanci i međunarodna zajednica koja sve zločine koji su se desili prema srpskom stanovnistvu i posle rata i dalje tretira kao "razumljivu odmazdu".

"Prevrnuta rukavica" je: sve u tekstu je tačno i lepo opisano, odajem ti priznanje za trud i pošten pristup istorijskim cinjenicama, ali sve to izgleda kao da ga posmatram u krivom ogledalu, jeste to ali i nije.



slazem se da je svaka pojedinacna situacija i svaki pojedinacni strah za zivot i opstanak znak neslobode, ali strahova i teskih situacija i trauma ima i na drugoj strani, treba da pokusamo da obratimo paznju i razvijemo iskreno interesovanje i razumevanje za tu slozenost... toliko se toga moze nauciti i od samih kosovskih Srba, shvatiti kolike smo (bili ili i ostali) neznalice i ignoranti na temu "srpskog pitanja" na Kosovu... ne samo od ovih koje propaganda nekad i sa pravom gura u prvi plan i ne samo od ovih koji su zaista u teskom polozaju... oni su u poziciji da moraju da se pojave u jednoj od dve uloge koju im dodeljuje ovdasnje politicko pozoriste: zrtava ili heroja-branilaca... a najveci broj njih nije ni jedno ni drugo, zato cesto i kriju svoje poreklo kad se dosele - ne mogu da igraju zadate uloge u datoj predstavi... krivo ogledalo postoji, moja je teza da sam ja to krivo ogledalo tekstom pokusao koliko-toliko da ispravljam (na osnovu mnogih drugih takvih pokusaja naravno), pa slika koja se javlja u stvari izgleda da i nije iz navodno krivog ogledala nego je ona u koju smo zagledani i u kojoj sebi lepse izgledamo bila takva... a takvo zavodljivo a krivo ogledalo nisu nam napravili ni Albanci ni Amerikanci, ogledalo barem svako moze sebi da izabere i priusti...
nikvet pn nikvet pn 20:11 19.10.2019

Re: ...


Domaćine dragi, izvini ali to što tvrdiš ili pojma nemaš il' si plaćen ko Krle, treće nema.
mariopan mariopan 09:06 20.10.2019

Re: ...

slazem se da je svaka pojedinacna situacija i svaki pojedinacni strah za zivot i opstanak znak neslobode, ali strahova i teskih situacija i trauma ima i na drugoj strani, treba da pokusamo da obratimo paznju i razvijemo iskreno interesovanje i razumevanje za tu slozenost... toliko se toga moze nauciti i od samih kosovskih Srba, shvatiti kolike smo (bili ili i ostali) neznalice i ignoranti na temu "srpskog pitanja" na Kosovu...

Ja sam pokušala da razvejem to neznanje pišući o tome iz ugla nekog ko je odande proteran čim je rođen, a kako ću ja za koju godinu imati 70 to govori da je problem Kosova postojao u staroj Jugoslaviji, mnogo pre mog rođenja, i da za njega nije mogla biti kriva iskljucivo Srbija, jer nije ni imala svu vlast, već sve republike ondašnje nam države koje su delile tu vlast pa shodno tome i odgovornost?

A krivica se uglavnom svaljuje samo na Srbiju i Slobu Milosevića, kao da je taj sukob juče nastao, tako što se tim delom istorije svi bave samo odande odakle im se najbolje uklapa u zadatu matricu.

Za neznanje o teroru Albanaca nad Srbima, Crnogorcima, Romima i ostalim nealbancima, u bilo kom istorijskom periodu, pogotovo za analitičare, danas ne postoji opravdanje jer to svako može da nađe na internetu, kao što je i Milisav našao i stavio na blog.

Hvala Milisave.

A kao što se može videti iz tog priloga, onoliki i onakvi zločini nisu samo "nesigurnost i nelagodnost", to su previše blagi izrazi za ono što se zaista dogadalo, i tim blagim izrazima se zataškava prava priroda tih zlocina i sva strahota koju su ljudi tamo doživljavali.

A to je bio glavni uzrok rata koji je kasnije buknuo.

Zataškavaju se i dalje, i danas. I to je glavni uzrok što do "razumevanja i pomirenja" ne može doći. Uzalud ja pišem da se svi zločini moraju kazniti?
Ne pišem samo da bih nešto napisala, ukazujem na najveći problem.

Ni posle 20 godina od sukoba ne sudi se Albancima za zlocine na Kosovu.

Tako su oni isključivo žrtve a Srbi i Srbija isključivi krivci.

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 09:28 20.10.2019

Re: ...

nikvet pn
Zločin u Paraćinskoj kasarni je detaljno planiran. Ubica je trebalo da izađe na autoput da ga pokupi otac na povratku iz Švajcarske. Kasarna je odmah do autoputa, po zločinu je podignuta dupla straža i svanulo je. Keljmendi nije tu mogao da čeka oca po dogovoru nego prešao preko u šumu prema magacinu municije. Tu je lociran i okružen. Otac je tražeći ga sišao sa autoputa i raspitujući se za kasarnu u seoskkj prodavnici brzo uhapšwn. Kad su helikopterom iz Niša došli specijalci sa vojnim psima i krenuli začuo se rafal. Zvanično - samoubistvo.

Ako tebi to nije terorizam onda dobro.


ne, to nije nista karakteristicno za terorizam, pobogu, ko sa svojim "ocem koji se vraca iz Svajcarske" planira visestruko ubistvo u kasarni nakon cega ce valjda mirno nastaviti putovanje?!? Kakav je to "terorizam", gde su saopstenja, znaci organziacije, druge akcije pod tim znacima ili imenom?? Naravno, za ondasnju Politiku Ekspres i ostale tabloide koji su huskali na mrznju i rat to je vise nego dovoljno da napisu sta god im padne na pamet... a odakle su ti podaci o ocu koji se vraca iz Svajcarske? Poznato je da je sudski proces bio katastrofa i moze se nazvati namestenim, tek da se ne odmogne propagandi...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 09:53 20.10.2019

Re: ...

milisav68
inace sam taj termin "terorista" je orudje hegemone burzoaske reakcionarne propagande i na zapadu i na istoku i treba ga vrlo, vrlo oprezno koristiti... ako imate priliku da se upoznate sa delovanjem policije na Kosovu tokom devedesetih a i ranije (npr. drzanje velikog broja maloletnika u zatvoru bez pokretanja postupka pocetkom osamdesetih, pa rutinska zastrasivanja, maltretiranja, ucenjivanja, prebijanja) tesko cemo organizaciju koja se tome protivi moci shvatati kao nekakvu "teroristicku"..

Dizdarević: Da. U martu i početkom aprila, događaju se jednonacionalne demonstracije Albanaca na Kosovu. Bunt je počeo u Prištini i imao je rušilački karakter. Demonstranti su upotrijebili čak i oružje. Uslijedile su potom demonstracije i na drugim mjestima na Kosovu, u Prizrenu, Uroševcu i tako dalje, da bi dostigle kulminaciju ponovo u Prištini, 2. i 3. aprila. U Prištini su demonstracije bile najagresivnije i najrazornije i tu je došlo do oružanog sukoba između demonstranata i policije. Živote je izgubilo osam demonstranata, jedan policajac, bilo je pedeset pet ranjenih demonstranata i nekoliko policajaca, na obje strane je bilo mnogo povrijeđenih. Učešće na demonstracijama je zaista bilo masovno, učestvovali su i studenti i đaci, solidarnost je bila masovno iskazivana u preduzećima, sa demonstrantima su se solidarisali čitavi kolektivi, a takođe i jedan dio inteligencije. Koliki je bio stepen agresivnosti tih demonstracija, uz ovo što sam rekao, uz pogibiju, uz veliku tragediju jer su pale ljudske žrtve, pokazuje i činjenica da se u tadašnjem rukovodstvu Službe državne bezbjednosti u Federaciji, strahovalo da taj bunt može da se pretvori u ustanak. Demonstracije su imale izrazito nacionalistički karakter, osnovna parola je bila "Kosovo republika" i pri tome se pozivalo na ujedinjenje svih albanskih krajeva, što je težnja stvaranja velike Albanije, nošene su slike Envera Hodže, njemu se klicalo i veličao se u parolama najstaljinističkiji režim za koga se zna, Enverov režim u Albaniji. Bilo je očito da su demonstracije bile organizovane od strane ilegalnih nacionalističkih organizacija, a kasnije su neke od tih organizacija i neke kolovođe tih demonstracija otkriveni. Međutim, one nisu zaustavljane političkim sredstvima nego silom, upotrebom policije i demonstracijom vojske. Državni vrh je tada u Prištini i Kosovskoj Mitrovici proglasio vanredno stanje, koje je doduše trajalo kratko, samo nedjelju dana, ali je u čitavoj pokrajini proglašena krizna situacija, što je neka blaža varijanta nekog vanrednog stanja, koja je, zapravo, trajala skoro dvadeset mjeseci. Po političkim ciljevima, po masovnosti i po upotrijebljenim sredstvima, nemiri su bili do tada najagresivniji atak na stabilnost i Kosova i Jugoslavije. Do tada se tako nešto u Jugoslaviji nije događalo, ni dogodilo. Bio je to politički zemljotres, ustvari, koji je uzdrmao stabilnost i odnose u zemlji, a posljedice su imale trajno dejstvo. Bio je to, zapravo, početak pretvaranja Kosova, u godinama koje su uslijedile, u žarište krize u Jugoslaviji. Tu je počinjala kriza jugoslovenskog opstanka.

link


kakve veze ima ova tipicna "okolo-naokolo" retorika umiruce savezne jugoslovenske administracije sa mojim pasusom koji si citirao?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:19 20.10.2019

Re: ...

milisav68
U raspravi o uzrocima iseljavanja bilo je vrlo mnogo pokušaja da ce pažnja javnosti i političkih foruma skrene na tzv. "nepolitičke uzroke", da ce cela pojava shvati kao prirodan migracioni proces socijalno-ekonomskog karaktera; ka tome ce išlo naročito u izvesnim delovima analize koju je pripremila komisija same Pokrajine. Međutim, iz izveštaja zajedničke komisije Republičkog i Saveznog izvršnog veća veoma ce jasno vidi da je u pitanju dugoročna, smišljena, dobro organizovana i stalna neprijateljska aktivnost velikoalbanskog nacionalizma i iredentizma, te da ce uzroci iseljavanja svode na političke okolnosti u kojima srpskom narodu na Kosovu već decenijama nije više bilo opstanka.

Pritisci za iseljavanje, direktni ili indirektni, prema izveštaju zajedničke komisije, ispoljavali su ce naročito kao:
- zauzeće zemlje; pričinjavanje materijalne štete ili uništavanje useva; seča šume, zasada voća i vinograda; ubijanje stoke; paljenje imovine; trovanje i zagađivanje bunara; sprečavanje korišćenja vode za navodnjavanje; eksproprijacije zemljišta itd.;
- pretnje, maltretiranja, vređanja, napadi [posebno na žene i decu], silovanja, smišljeno izazivanje svađa, tuče, ubistva, krvna osveta i sl.;
- skrnavljenje groblja i spomenika i ometanje svečanosti i verskih obreda;
- stvaranje atmosfere izolovanosti i nesigurnosti, razni oblici psiholoških pritisaka, stvaranje psihoze iseljavanja, bojkot na razne načine itd.;
- pričinjavanje teškoća u ostvarivanju svakodnevnih životnih potreba [korišćenje prodavnica, pijaca, prevoza i slično];
- teškoće u ostvarivanju prava građana pred nadležnim organima [dugo čekanje, otezanje postupka, neizvršavanje presuda i rešenja, itd.];
- nedostatak zaštite od strane nadležnih organa [pravosudni organi, organi unutrašnjih poslova i drugi organi uprave, inspekcije itd.];
- odsustvo blagovremene i odgovarajuće društveno-političke i društvene aktivnosti na suzbijanju pojave pritisaka, delovanje neprijatelja i rešavanju sporova i sukoba;
- diskriminacija u ostvarivanju prava [izdavanje dozvola za izgradnju kuća; nepoštovanje ravnopravnosti jezika; nepoštovanje prava iz radnog odnosa i sl.];
- pritisci za prodaju imovine i nenormalni uslovi prodaje [prodaja imovine unapred određenom licu albanske narodnosti; prodaja po nepovoljnoj ceni; delimično plaćanje prodate imovine; odugovlačenje sa izvršavanjem prenosa imovine], eksproprijacija imovine bez adekvatne naknade itd.

Naglašeno je u ovoj analizi da su ovakvi pritisci počeli da ce ispoljavaju još u vreme okupacije i drugog svetskog rata,[9] a da je to nastavljeno i u posleratnom periodu sa različitim intenzitetom [svakako i u predbrionskom periodu, do 1966], da bi ce naročito pojačalo u 1968. i 1981. godini, uprkos svih preduzetih mera neposredno posle rata za vraćanje lica iseljenih za vreme fašističke okupacije.[10]

Izveštaj navodi masu raznovrsnih primera koji ilustruju ove pritiske. Mučni su primeri razdvajanja i izolacije pa i maltretiranja srpske dece, a pogotovu huškanja albanske dece da napadaju srpsku i crnogorsku decu ili da čine štete susedima ili javnim dobrima. Pale ce i uništavaju usevi, pušta ce stoka u zasade i obrađene njive, uzurpira ce zemljište, zagrađuju izvori, pali letina, demoliraju kuće, napadaju deca dok čuvaju stoku; žene i ženska omladina iz straha od različitih maltretiranja ne smeju da odlaze na njive radi obrade zemlje niti da izlaze iz svojih dvorišta. U primere najgrublje rasne segregacije spadaju slučajevi kad Srbi i Crnogorci moraju da čekaju da u prodavnicama poslednji budu usluženi, a dešavalo ce da ne dobiju robu dok je ne zatraže na albanskom jeziku. Isto ce događalo i u drugim prilikama, npr. kod državnih i drugih organa [vađenje dokumenata kod organa uprave, kupovine putnih karata itd.].

Najteži su pritisci, razume ce, ubistva, raširenija u selima nego u gradovima. Na teritoriji opštine Vučitrn ubijen je Srbin zato što nije hteo da izvrši naređenje suseda Albanca da uništi svoje svinje; na teritoriji opštine Titova Mitrovica ubijen je Srbin koji je isterao sa svoje njive namerno puštena goveda jednog Albanca koja su uništavala njegove useve; na teritoriji opštine Podujevo ubijen je Srbin na pragu svoje kuće zato što nije hteo svoje imanje da proda u bescenje; na teritoriji opštine Priština ubijen je Srbin gvozdenom šipkom, naočigled žene i dece, zato što sa svoje strane puta nije sklonio zapregu po zahtevu Albanca, i drugi slučajevi. Tom spisku treba dodati i surovo ubistvo dvadeset dvogodišnjeg Danila Milinčića u naručju njegove majke Danice, koje je juna 1982. godine izvršio Albanac Musa Ferati, na Daničinoj njivi kod crkve Samodreže. Ubistvo, u kome su učestvovala i dvojica maloletnika, Ferati je propratio rečima: "Ovo ne može da bude srpska zemlja".[11] Samodreža ima samo osam srpskih kuća, od kojih je šest bez naslednika.

Zbog nanošenja štete na imanju, raznovrsnog maltretiranja i ubistva muža 1968. godine usred dvorišta, žena je morala da proda imovinu i da ce sa petoro maloletne dece iseli sa Kosova; jednom doseljeniku koji živi na teritoriji opštine Zvezdara u Beogradu, dok je obrađivao zemlju maloletnici su kamenovali zeta, zatim ga ranili iz pištolja, da bi ga, u bekstvu, na kućnom pragu i na očigled trogodišnjeg deteta, ubio prosvetni radnik albanske narodnosti; žena ubijenog morala je da napusti kuću i imanje, koje posle toga obrađuju i koriste susedi albanske nacionalnosti, dok ona i dalje plaća porez na prihod od poljoprivrede. Žena iz Kline, čijeg je muža 1944. godine ubio komšija Albanac zbog imanja, morala je posle njegove smrti da proda zemlju tom istom licu, ubici svog muža, i da ce zatim sa porodicom iseli u Srbiju. Imovina je prodavana u bescenje, a cenu su određivali Albanci iz sela kolektivno, kao u slučaju jednog iseljenika iz opštine Đakovica.


link


ta knjiga je napisana pre studije koju sam spominjao a studija nije potvrdila da se ovakvi slucajevi, kojih je ocigledno bilo, mogu smatrati kao uobicajeni ili tipski... ni reci o rasirenoj posleratnoj represiji nad Albancima, ni reci o njihovom masovnom iseljavanju, ni reci o njihovom tretmanu u komsijskim odnosima a posle u sudskim i politickim institucijama, njihovom udelu u procesima industrijalizacije i modernizacije grada i sela... tako se ne pise istorija vec se tako pisu recepti za medjunacionalnu mrznju i rat... pogledao sam link i samo na pitanju povratka raseljenih posle WW2 ocigledna je namera autora da nipodastava rad drzavnih organa, ignorisuci cinjenicu da je u vise od 70% slucajeva pomenuta komisija donela odluku o vracenju zemlje predratnim kolonistima... itd itd... umesto tog propagandistickog pristupa bolje je osloniti se na knjige pisane sa manje destruktivnih politickih ambicija npr. "Autonomija Kosova" dr Radosina Rajevica ili "Kosovsko pitanje" dr Branka Horvata...
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:28 20.10.2019

Re: ...

nikvet pn
Nebojša Milikić
... a odakle su ti podaci o ocu koji se vraca iz Svajcarske?


Кад у малом граду хитна помоћ ујутро довози рањене војнике мом другару хирургу на сто то је вест која за један сат пукне чаршијом на све стране. И онда пред сеоском продавницом паркира се мерцедес (беше плав?) швајцарске таблице, излази лепо обучен старији господин (Albanac, ispr. autora bloga) и пита где је овде касарна да посетим сина? Ај погоди за колико минута је приведен и испитан?

Не, не вреди, нећу даље; ако и даље не желиш да сазнаш онда је јасно.

Surdo fabelam narare.


da, ocigledan i tipican teroristicki plan... toliko smisljen i tajan da terorista izlazi iz kola ispred seoske prodavnice i pita: "A gde je kasarna da posetim sina koji je upravo izvrsio visestruko ubistvo?" Pa stvarno... izbrisacu ti uskoro komentar zbog onog pogrdnog naziva za Albanca koji si upotrebio... kada taj naziv spontano u govoru upotrebljavaju stariji ljudi, pogotovu sa Kosova, onda to mozda i nije uvredljivo ali kad ga danas ljudi tendenciozno upotrebljavaju u pisanoj formi onda jeste... tako da gluvom ne vredi jer ne cuje govor ali pismenom vredi skrenuti paznju...

mariopan mariopan 10:50 20.10.2019

Re: ...

ta knjiga je napisana pre studije koju sam spominjao a studija nije potvrdila da se ovakvi slucajevi, kojih je ocigledno bilo, mogu smatrati kao uobicajeni ili tipski


Ja se odjavljujem.

Pozdrav i tebi
zilikaka zilikaka 11:00 20.10.2019

Re: ...

Vidim da se ovde rasprela žučna diskusija.
Iskreno, tako dugačak tekst nemam vremena da čitam, al ako treba živih svedoka da je osamdesetih na Kosovu bila oružana pobuna, da se žestoko pucalo sa obe strane, da je Iredenta predvodila demonstracije i da su i Albanci, lojalni Jugoslaviji učestvovali u gušenju te pobune, slobodno se javite. Nakupićemo takvih poprilično
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 11:00 20.10.2019

Re: ...

mariopan
slazem se da je svaka pojedinacna situacija i svaki pojedinacni strah za zivot i opstanak znak neslobode, ali strahova i teskih situacija i trauma ima i na drugoj strani, treba da pokusamo da obratimo paznju i razvijemo iskreno interesovanje i razumevanje za tu slozenost... toliko se toga moze nauciti i od samih kosovskih Srba, shvatiti kolike smo (bili ili i ostali) neznalice i ignoranti na temu "srpskog pitanja" na Kosovu...

Ja sam pokušala da razvejem to neznanje pišući o tome iz ugla nekog ko je odande proteran čim je rođen, a kako ću ja za koju godinu imati 70 to govori da je problem Kosova postojao u staroj Jugoslaviji, mnogo pre mog rođenja, i da za njega nije mogla biti kriva iskljucivo Srbija, jer nije ni imala svu vlast, već sve republike ondašnje nam države koje su delile tu vlast pa shodno tome i odgovornost?
A krivica se uglavnom svaljuje samo na Srbiju i Slobu Milosevića, kao da je taj sukob juče nastao, tako što se tim delom istorije svi bave samo odande odakle im se najbolje uklapa u zadatu matricu.


nismo se razumeli, ponavljanjem i ojacavanjem postojecih sterotipa ne razvejava se neznanje vec ojacava, ne upoznaje se slozenost vec bezi od iste, bez obzira na moguce drugacije namere... tim pre sto ionako slozeni problemi jesu utemeljeni u jos slozenije istorijske procese... izvinite, svi imamo traume iz proslosti i svesni smo brojnih nepravdi ali pristup svemu tome ne moze biti iz perspektive: "a vidite sta se meni dogodilo" "a svi krive Srbiju" itd...

mariopan

Za neznanje o teroru Albanaca nad Srbima, Crnogorcima, Romima i ostalim nealbancima, u bilo kom istorijskom periodu, pogotovo za analitičare, danas ne postoji opravdanje jer to svako može da nađe na internetu, kao što je i Milisav našao i stavio na blog.

Hvala Milisave.


to sto je Milisav stavio na blog zna, i to obicno u jos vulgarnijim i nedobronamerno stereotipnim verzijama - maltene svako zivi u Srbiji... u stvari ogromna vecina ni ne zna nista drugo iz prostog razloga sto tone i tone novinskog papira i godine huskackih emisija i "debata" nisu ni pisale ni trubile o nicemu drugom poslednjih tridesetak godina...


mariopan

A kao što se može videti iz tog priloga, onoliki i onakvi zločini nisu samo "nesigurnost i nelagodnost", to su previše blagi izrazi za ono što se zaista dogadalo, i tim blagim izrazima se zataškava prava priroda tih zlocina i sva strahota koju su ljudi tamo doživljavali.

A to je bio glavni uzrok rata koji je kasnije buknuo.


ovo je sada stvarno obrnuta rukavica... valjda je pravi uzrok rata insistiranje, preuvelicavanje i oportunisticka zloupotreba sterotipizovanih i generalizovanih problema? Gde ste vi videli i culi takve "previse blage izraze" u nasoj stampi i medijima od kraja osamdesetih do danas?
nikvet pn nikvet pn 11:17 20.10.2019

Re: ...

Nebojša Milikić
izbrisacu ti uskoro komentar zbog onog pogrdnog naziva za Albanca koji si upotrebio...



nikvet pn
лепо обучен старији господин Шиптар


Ово је погрдно?

Слободно избриши. Одјављујем се из дискусије.
gedza.73 gedza.73 11:19 20.10.2019

Re: ...

izbrisacu ti uskoro komentar

Ovde k'o Boj na Kosovu.
svaki treći preživi.

demokratija, sloboda, javna reč na delu. ne d'o bog da dobijete batinu u ruke.
milisav68 milisav68 12:34 20.10.2019

Re: ...

kakve veze ima ova tipicna "okolo-naokolo" retorika umiruce savezne jugoslovenske administracije sa mojim pasusom koji si citirao?

Ima, zato što u tvom pasusu ne pominješ oružanu pobunu kao razlog hapšenja, i sve države sveta bi reagovale isto.

Kosovo je bilo država u državi, imali su sve sem vojske, grba i zastave.

Srbija do 1990. godine nije imala nikakve ingerencuije nad Kosovom, otud izjava člana savezne administracije.

Uporno ignorisanje albanskih zločina ne vodi ničemu.
milisav68 milisav68 12:41 20.10.2019

Re: ...

pogledao sam link i samo na pitanju povratka raseljenih posle WW2 ocigledna je namera autora da nipodastava rad drzavnih organa, ignorisuci cinjenicu da je u vise od 70% slucajeva pomenuta komisija donela odluku o vracenju zemlje predratnim kolonistima... itd itd..

Na tom linku ima mnogo knjiga o Kosovu, ali te "mrzelo" da pogledaš.

Ima čak i knjiga koju citiraš.

link

Ti na osnovu jednog istraživanja praviš zaključak.

Ako te baš interesuje problematika, pregledaj sve što tamo ima, i probaj da ne omalovažavaš druge izvorem, biće kulturniji razgovor.

Dopuna:

Mariopan
mariopan mariopan 12:57 20.10.2019

Re: ...


ovo je sada stvarno obrnuta rukavica... valjda je pravi uzrok rata insistiranje, preuvelicavanje i oportunisticka zloupotreba sterotipizovanih i generalizovanih problema? Gde ste vi videli i culi takve "previse blage izraze" u nasoj stampi i medijima od kraja osamdesetih do danas?


Ne.

Pravi uzrok rata je stalna borba kosovskih Albanaca u rasponu od skoro sto godina, da stvore veliku Albaniju, pogotovo metodi i načini te borbe (zločinima prema susedima, stvanovnicima Kosova, nealbancima) ne bi li je etnički očistili, i koji su na kraju doveli do rata.

Oni od toga nisu nikad odustali i nastaviće tim putem i u budučnosti.

Blage reči za zločine koje su činili, a kojima su sakrivane prave razmere problema u staroj Jugoslaviji mi liče i na tvoje "nesigurnost i nelagodnost" koje ni izbliza ne opisuju život na Kosovu za nealbance. Nije to kamnčić u cipeli pa da se tako zove.

Tako se ne zovu ubistva, silovanja žena i dece, otimačine, prebijanja i nasilno kupovanje ili otimačina imanja? Ali ti ih tako zoveš jer ne veruješ da je toga bilo u tim razmerama nego je sve podvodiš pod "propaganda" osamdesetih, kada je problem već kulminirao.

Mogu da kažem da kasno Milikić stiže na Kosovo.

Vidim i da ne prepoznaješ matricu po kojoj su zlocini sinhronizovani i počinjeni, sa jasnim politickim ciljem a za to je potrebno baš dobro zažmuriti.
Sve u svemu nadala sam se da ćeš sve probleme obraditi a ne samo one koje propustiš kroz sito zadate teme.
mariopan mariopan 13:08 20.10.2019

Re: ...

zilikaka
Vidim da se ovde rasprela žučna diskusija.
Iskreno, tako dugačak tekst nemam vremena da čitam, al ako treba živih svedoka da je osamdesetih na Kosovu bila oružana pobuna, da se žestoko pucalo sa obe strane, da je Iredenta predvodila demonstracije i da su i Albanci, lojalni Jugoslaviji učestvovali u gušenju te pobune, slobodno se javite. Nakupićemo takvih poprilično

Da, mogu i ja da potvrdim i nije ih bilo malo.
I ne samo to, već su mnogi koji se nisu slagali sa metodama zlocina ili nisu hteli da ih cine stradali kasnije, tokom rata pa i posle rata.
Da pomenem samo sve one svedoke koji su volšebno "stradali"da ne svedoče o zlocinima u Hagu. Platili glavom zato sto su bili ljudi.

Red je da ih bar mi pomenemo.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 13:50 20.10.2019

Re: ...

milisav68
pogledao sam link i samo na pitanju povratka raseljenih posle WW2 ocigledna je namera autora da nipodastava rad drzavnih organa, ignorisuci cinjenicu da je u vise od 70% slucajeva pomenuta komisija donela odluku o vracenju zemlje predratnim kolonistima... itd itd..

Na tom linku ima mnogo knjiga o Kosovu, ali te "mrzelo" da pogledaš.

Ima čak i knjiga koju citiraš.

link

Ti na osnovu jednog istraživanja praviš zaključak.

Ako te baš interesuje problematika, pregledaj sve što tamo ima, i probaj da ne omalovažavaš druge izvorem, biće kulturniji razgovor.

Dopuna:

Mariopan


link i tekst si sam izabrao, ne razumem kako onda meni to prebacujes... a to "jedno istrazivanje" je i po uzorku i po pristupu a i po datumu ocigledno relevantnije od ovog koje ti navodis, to nije nikakvo omalovazavanje i zato nema potrebe za nekim Vucicevsko-Vulinovskim pasivno-agresivnim trikovima...
angie01 angie01 14:08 20.10.2019

Re: ...

O korenima problema je pola teksta, ne razumem prigovor u tom smislu... kao i o slozenosti i slojevitosti pitanja krivice, mada je besmisleno tvrditi da najvece mogucnosti i prilike za konstruktivan pristup i mirno resavanje problema nije imala upravo vlast Srbije tj. Milosevic... ali on je izabrao, iz oportunistickih i karijernih razloga, iz pohlepe za vlascu i moci, nacionalisticko zaostravanje i konfrontaciju, igrajuci na kartu ugrozenosti i povredjenosti "naroda" i sledstveno generisanog i podsticanog afekta, i tako upravo gradeci bezobzirnom propagandom svoju politicku buducnost na lazima iz kojih onda nije mogao da se izvuce, koliko god iskreno ili neiskreno posle pokusavao...


juce na nekom rucku, rece jedna zena, "drugosrbijanska strana placenica", a na slicnu temu, zasto niko ne sastavi i pokaze spisak prodatih kuca Srba na Kosovu, sa imanima i prezimenima i sa cenom po kojoj su kuce prodate i kada i na kojim adresama se sada ti ljudi vode.
hoochie coochie man hoochie coochie man 14:27 20.10.2019

Re: ...

zasto niko ne sastavi i pokaze spisak prodatih kuca Srba na Kosovu, sa imanima i prezimenima i sa cenom po kojoj su kuce prodate i kada i na kojim adresama se sada ti ljudi vode.

Ovo obavezno.
I da se nekako obeleže takvi, da se prepoznaju na ulici, i naravno da im se oduzme pravo glasa.

Odakle nekome pravo da svoju kuću proda za onoliko koliko kupac hoće da plati, još se preseli negde, dođe nama da smeta, i još bi da ima pravo na glas i na svoj stav.
Bezobrazluk.

Sipisak, Endži, spisak je jedino rešenje.
Pa sve po spisku.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 14:28 20.10.2019

Re: ...

milisav68
kakve veze ima ova tipicna "okolo-naokolo" retorika umiruce savezne jugoslovenske administracije sa mojim pasusom koji si citirao?

Ima, zato što u tvom pasusu ne pominješ oružanu pobunu kao razlog hapšenja, i sve države sveta bi reagovale isto.

Kosovo je bilo država u državi, imali su sve sem vojske, grba i zastave.

Srbija do 1990. godine nije imala nikakve ingerencuije nad Kosovom, otud izjava člana savezne administracije.

Uporno ignorisanje albanskih zločina ne vodi ničemu.


nije bilo razloga da se pominje bilo sta iz Dizdarevicevog govora jer tada nije ni bilo oruzane pobune, termin terorista pojavio se tek 1998. godine kad se pojavila OVK i pocela da se sluzi i aktima terora a koriscen je pretezno tendenciozno i propagandno u smislu koji sam objasnio... na kraju "oruzana pobuna" nije isto sto i terorizam u uobicajenom smislu te reci... ni sam Dizdarevic ne koristi taj termin kao ni termin oruzana pobuna vec kaze da je sve moglo da se pretvori u ustanak... Srbija je do 1990 godine bila maticna republika i Kosova i u Srbiji je pre 1990. godine ucinjeno mnogo toga da se demonizuje i diskvalifikuje svaki oblik suprotstavljanja namerama drzavnog rukovodstva koje je podiglo politicku temperaturu, unistilo ili ignorisalo institucionalne prakse dogovaranja i zajednickog nalazenja resenja i onda na katastrofalan nacin manipulisalo nastalom konfuzijom... ne kazem da su to uradili sasvim planski i namerno ali jesu oportuno stihijski i nepromisljeno ili mozda i promisljeno ali bez obzira na cenu (bilo je i momenata kad su i sami to pokusavali da nekako izbegnu ili ublaze, npr. prema nekim izvorima Milosevic je dan uoci "usvajanja" ustavnih amandmana na Kosovu bio spreman da odustane od onog kljucnog amandmana ali je bilo kasno itd.)...

nijedan zlocin nije ignorisan ovde pa ni oni koje su pocinili izvesni Albanci, tako da bez tih podmetanja molim... a ne postoje nikakvi "albanski" ili "srpski" zlocini, vec zlocini odredjenih vojnih, policijskih, gerilskih itd. formacija, politickih organizacija i institucija, drzava i njihovih organa itd. itd...
milisav68 milisav68 14:31 20.10.2019

Re: ...

Nebojša Milikić
link i tekst si sam izabrao, ne razumem kako onda meni to prebacujes.

Isto kao ti meni za Dizdarevića.
a to "jedno istrazivanje" je i po uzorku i po pristupu a i po datumu ocigledno relevantnije od ovog koje ti navodis,

Subjektivno mišljenje.
zato nema potrebe za nekim Vucicevsko-Vulinovskim pasivno-agresivnim trikovima...

Nepotrebna etiketa.

angie01 angie01 14:39 20.10.2019

Re: ...

Odakle nekome pravo da svoju kuću proda za onoliko koliko kupac hoće da plati, još se preseli negde, dođe nama da smeta, i još bi da ima pravo na glas i na svoj stav.
Bezobrazluk.


bas zanimljiva i ocekivana interpretacija od "mudrog" hucija, sve biser do bisera.
hoochie coochie man hoochie coochie man 14:52 20.10.2019

Re: ...


bas zanimljiva i ocekivana interpretacija od "mudrog" hucija, sve biser do bisera.

Ajd interpretiraj ti ideju da se prave spiskovi sa imenima, prezimenima i adresom stanovanja, onih koji su po tebi krivi za nešto.

Kad to uradi obraz ti se kao nešto zgražavaš, a ti tačno to radiš.
Ali apsolutno identično.

Samo ti druge ljude stavljaš na spiskove, a to je onda u redu.

U redu je praviti spiskove nepodobnih ako ti to radiš, a Vacić, e on ne može.
Isti ste vas dvoje

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 14:55 20.10.2019

Re: ...

milisav68
Nebojša Milikić
link i tekst si sam izabrao, ne razumem kako onda meni to prebacujes.

Isto kao ti meni za Dizdarevića.
a to "jedno istrazivanje" je i po uzorku i po pristupu a i po datumu ocigledno relevantnije od ovog koje ti navodis,

Subjektivno mišljenje.
zato nema potrebe za nekim Vucicevsko-Vulinovskim pasivno-agresivnim trikovima...

Nepotrebna etiketa.



pa ti si i Dizdarevica izabrao... nije subjektivno misljenje ako u tekstu koji postujes ima samo jedna referenca za jedno dvadesetak tvrdnji a onaj na koji se ja pozivam ima pomenuti broj ispitanika... i ako je jedan naucni rad objavljen nakon nekog drugog a iz iste su naucne sredine i maltene iste kuce i na istu temu, uvek se taj drugi smatra relevantnijim...
milisav68 milisav68 15:02 20.10.2019

Re: ...

nije bilo razloga da se pominje bilo sta iz Dizdarevicevog govora jer tada nije ni bilo oruzane pobune,

Ovo je laž, jer je pucano na policiju (i vojsku) i jedan policajac je poginuo (na demonstracijama u Prištini, a bilo je još žrtava u redovima vojske i policije na drugim mestima).
Srbija je do 1990 godine bila maticna republika i Kosova i u Srbiji je pre 1990. godine

Samo formalno.
Amandmani su oslabili i ograničili samostalnost federacije i stavili je pod nadzor republičkih i pokrajinskih struktura. Ojačane su republike i autonomne pokrajine. Republike kao društveno-političke zajednice su tretirane kao nacionalne države. Proširen je status autonomnih pokrajina i "suverena prava" počela su se ostvarivati i u pokrajinama. Dobijena je "federacija na dva nivoa". Položaj i status Srbije i autonomnih pokrajina u federaciji su u suštini izjednačeni. Ustavne odredbe o tome da su socijalističke autonomne pokrajine sastavni deo SR Srbije bile su deklarativne zato što su one u njoj imale status "teritorijalne i suverene društveno-političke autonomije".

Ustavno menjanje federacije započelo je Amandmanima I-VI koje je 18. aprila 1967. usvojilo Savezno veće. Ponovo je uvedeno Veće naroda kao opšte nadležno veće u Saveznoj skupštini. Izvršene su promene u sastavu SIV-a i položaju saveznih organa uprave.

Amandmanima VII-XIX, donesenim 26. decembra 1968, promenjen je naziv Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija u Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo. Pokrajine su dobile pravo da donose sopstvene ustavne zakone.

Ustavni amandmani potpunije su izrazili autonomnu pokrajinu kao širu društveno-političku zajednicu u sastavu Srbije sa samostalnim pravima i odgovornostima. Autonomne pokrajine su dobile status konstitutivnog elementa federacije iako nisu imale karakter federalnih jedinica kao republike. Amandmanima je utvrđeno da pokrajine imaju Vrhovni sud i druge pravosudne organe. Garantovan je teritorijalni integritet pokrajina čije su se granice mogle menjati samo uz saglasnost njihovih skupština. Umesto nacionalne manjine uveden je pojam narodnost i zagarantovana je njihova ravnopravnost sa narodima Jugoslavije.


link
pecaros pecaros 15:17 20.10.2019

Re: ...

milisav68

Samo formalno.


Iz poslednjeg intervjua Ivana Stambolića:

Na kraju, mi smo postigli sporazum u promeni Saveznog ustava u vezi sa republikom i pokrajinama i postigli sporazum u vezi sa promenom republičkog ustava o pokrajinama i Srbiji. To smo postigli uz saglasnost i kosovskog i vojvođanskog rukovodstva, što je obznanjeno kroz moj ekspoze i elabarot u Skupštini Srbije četiri dana pred VIII sednicu.

Zašto je to srušeno, zašto su i Jugoslavija i javno mnjenje u Jugoslaviji i u Srbiji bili protiv tog sporazuma svojim ponašanjem za sukobe, to drugi moraju dati na to odgovor, ja ne umem da ga dam.


Link
angie01 angie01 15:27 20.10.2019

Re: ...

, onih koji su po tebi krivi za nešto.


gde to pise,...leba ti...izvini na cekanju:))...zavrsavala sam rucak, ne smem da napisem sta sam sve pravila, nije blog za takve trolove, samo da ti kazem kao napomenu, da nisam u modu za budalastine i ucitavanja, tvoj trud dovoljno implicara da ova gospodja, prodana dusa, nije lose komentraisala,...znaci, mozes da dodjes na rucak, al me se mani sa srbovanjem.
hoochie coochie man hoochie coochie man 15:35 20.10.2019

Re: ...

gde to pise,...leba ti...

A što bi ti pravila te precizne i detaljne spiskove, kad ni za šta nisu krivi, ništa nedozvoljeno nisu uradili, nisu nepodobni, ništa od toga ne prihvataš, a spiskove takvih bi ipak pravila?
Pazi, ne bilo kakve spiskove nego ime prezime i adresa (tvoje reči)

Ajd smisli , pa kad ručak bude gotov, javi.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 15:40 20.10.2019

Re: ...

milisav68
nije bilo razloga da se pominje bilo sta iz Dizdarevicevog govora jer tada nije ni bilo oruzane pobune,

Ovo je laž, jer je pucano na policiju (i vojsku) i jedan policajac je poginuo (na demonstracijama u Prištini, a bilo je još žrtava u redovima vojske i policije na drugim mestima).

laz je da je da je pucanje na policiju ili vojsku isto sto i oruzana pobuna ili uopste pobuna... zato ni Dizdarevic koga si sam ovde citirao ni ne pominje tu rec... ali kao i svaka laz ako dobro i poslusno sluzi propagandi i interesima vlasti, dobrododje da se zamajava javnost...
milisav68 milisav68 15:45 20.10.2019

Re: ...

Iz poslednjeg intervjua Ivana Stambolića:

To smo postigli uz saglasnost i kosovskog i vojvođanskog rukovodstva, što je obznanjeno kroz moj ekspoze i elabarot u Skupštini Srbije četiri dana pred VIII sednicu.

Jeste, tad se setio da rešava problem, a mrzelo ga da ode na Kosovo pa poslao Miloševića.

Već je bilo kasno, Milošević je zajahao na narodno nezadovoljstvo.

To je ona izreka, kada ne rešavaš problem, problem reši tebe (u ovom slučaju i bukvalno).

Milošević nije problem - on je posledica nečinjenja, odnosno izbegavanja menjanja društva.
milisav68 milisav68 15:52 20.10.2019

Re: ...

laz je da je da je pucanje na policiju ili vojsku isto sto i oruzana pobuna ili uopste pobuna...

A šta je onda?
zato ni Dizdarevic koga si sam ovde citirao ni ne pominje tu rec.

Koristi izraz - oružani sukob.
U Prištini su demonstracije bile najagresivnije i najrazornije i tu je došlo do oružanog sukoba između demonstranata i policije.


pecaros pecaros 15:52 20.10.2019

Re: ...

milisav68

Jeste, tad se setio da rešava problem, a mrzelo ga da ode na Kosovo pa poslao Miloševića.

Već je bilo kasno, Milošević je zajahao na narodno nezadovoljstvo.


Ti misliš da se takvi sporazumi donose preko noći? I to na dva nivoa - saveznom i republičkom? Nego se nekome jako žurilo.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:06 20.10.2019

Re: ...

milisav68
laz je da je da je pucanje na policiju ili vojsku isto sto i oruzana pobuna ili uopste pobuna...

A šta je onda?
zato ni Dizdarevic koga si sam ovde citirao ni ne pominje tu rec.

Koristi izraz - oružani sukob.
U Prištini su demonstracije bile najagresivnije i najrazornije i tu je došlo do oružanog sukoba između demonstranata i policije.




pa nije isto, oruzani sukob ima stotine oblika a pobuna je nesto sto ima poznat plan, program, rukovodstvo, organizaciju, delovanje na mnogo drugih nivoa osim oruzanog sukoba... a do sukoba je doslo jer je ogroman broj ljudi izasao na ulice u mnogo mesta, da bi protestovali protiv menjanja ustava... to jos uvek nije pobuna vec masovno iskazivanje nezadovoljstva ili ogorcenja... a na ulici masa vojske i policije koja koristi i oruzje, oklopnu mehanizaciju itd... koriscenje oruzja od strane demonstranata ocigledno nije bilo sistematizovano vec sporadicno i pre kao izolovani incidenti jer to su desetine i mozda i stotine hiljada demonstranata...
zilikaka zilikaka 16:07 20.10.2019

Re: ...

laz je da je da je pucanje na policiju ili vojsku isto sto i oruzana pobuna ili uopste pobuna...

Čekaj sad i ja počela da pratim diskusiju i pokušavam da uhvatim nit. Dakle, skupe se demontracije, masovne. Policija dobije nalog da ih razbije a oni krenu da pucaju u policiju. To eskalira do te mere da se umeša i vojska.
U koju vrstu aktivnosti spada po tebi to pucanje? Sport i razonoda?
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:09 20.10.2019

Re: ...

milisav68
Iz poslednjeg intervjua Ivana Stambolića:

To smo postigli uz saglasnost i kosovskog i vojvođanskog rukovodstva, što je obznanjeno kroz moj ekspoze i elabarot u Skupštini Srbije četiri dana pred VIII sednicu.

Jeste, tad se setio da rešava problem, a mrzelo ga da ode na Kosovo pa poslao Miloševića.

Već je bilo kasno, Milošević je zajahao na narodno nezadovoljstvo.

To je ona izreka, kada ne rešavaš problem, problem reši tebe (u ovom slučaju i bukvalno).

Milošević nije problem - on je posledica nečinjenja, odnosno izbegavanja menjanja društva.


to nacelno mozemo i da se slozimo u smislu stvaranja uslova za njegovu pojavu ali kad je dosao na vlast postao je problem po sebi i za sebe... tekst je zato i pokusaj da se kroz istorijsku perspektivu donekle obuhvati geneza i priroda problema...
milisav68 milisav68 16:09 20.10.2019

Re: ...

Ti misliš da se takvi sporazumi donose preko noći? I to na dva nivoa - saveznom i republičkom? Nego se nekome jako žurilo.

RSE: U 1980-im na scenu stupaju takozvani etnički preduzetnici. Da li su te godine samo neizbežno finale procesa koji su dugo trajali, ili, kako se obično smatra, da nije bilo Miloševića ne bi ni došlo do raspada Jugoslavije?

Flere: Ne. Milošević je minoran u tom procesu i slovenačka suverenizacija je minorna. Savezna država je prestala da funkcioniše. Republike su bile tokom 80-ih jedinstvene u stavu da ne finansiraju savezni budžet. Jednom kažu - pozajmite u inostranstvu, drugi put - izdajte vrednosne papire, ali to više nije funkcionisalo. Tako da to jesu dugoročni procesi, koje ni Tito nije savladao iako je mislio u 50-im godinama da je to savladao. Tada je rekao: nacionalno pitanje više ne postoji. A posle se govorilo - nacionalno pitanje stalno treba da se rešava. Ali niko od tih političara nije bio odlučujući. Da je Kardelj pokušao da učini za Sloveniju ovo ili ono, ali uglavnom nije mnogo činio, mada je o tome razmišljao. Našao sam da je 1968. godine rekao: "Pokupiše Srbi sve savezne pare za investicije u Đerdap i Barsku prugu." On je, dakle, tako razmišljao i svi su tako razmišljali - za svoju republiku: "Oni drugi nam uskraćuju, eksploatišu nas." Svi su tako razmišljali jer su bili predstavnici svojih nacija.

RSE: To, naravno, ne znači da je Slobodan Milošević samim tim što je njegova uloga bila manje značajna nego što mu se pridaje, manje odgovoran za sve što se dešavalo.

Flere: Ne, naravno, on je odgovoran za zločine koliko je odgovoran, ali u istorijskom smislu procesi su već bili dovršeni. Kada čovek danas vidi da od 1981. nije mogao da se donese budžet, zatim privredni plan, da su republike krale na onaj i ovaj način, da su se, u stvari, svi pripremali za odlazak, to što se dešavalo na političkoj pozornici 1989-1990, čini se smešnim.


RSE: Borisav Jović navodi u svojim beleškama da su Janez Stanovnik i Andrej Marinc izjavili da im je sve teže da brane jugoslovensku orijentaciju u Sloveniji zbog agresivne Miloševićeve politike. Koliko je slovenačko rukovodstvo iskoristilo samo kao izgovor takvu Miloševićevu politiku za izlazak iz Jugoslavije? Da li bi Slovenija, pre ili kasnije, izašla iz Jugoslavije i bez Miloševićeve politike, odnosno i da je Ivan Stambolić bio na čelu Srbije?

Flere: Bilo ko da je bio na čelu bilo koje republike stvar bi se raspala. U suštini to su igre jer oni zastupaju svoje nacije, manje ili više vešto - i te nacije teže razlazu. Odnosno, drugačije da kažem. Iz sukoba u rukovodstvu koji je bio tajan, ona sednica iz 1962. koja izgleda grozno je bila potpuno tajna. Narod ništa nije znao. CIA ništa nije znala.

RSE: To je sednica Politbiroa?

Da, da, proširena sednica Politbiroa. Dakle, ti sukobi iz rukovodstava i inteligencije morali su se proširiti na običan narod. Kad tad. A pojedinci, da li su se zvali ovako ili onako, nisu važni kod tog razilaženja. Jesu važni kod toga kako bi došlo do razilaženja. Na primer, da se sve odigralo 10 godina ranije, da je Marko Nikezić bio tamo. On je rekao Srbima u Bosni: "Vaše rukovodstvo je ovde i vi ovde rešavajte svoje problem." On nije težio da interveniše u Bosni. A Milošević među prvim stvarima koje je uradio je naredba Udbi Srbije da napravi analizu međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini, protiv čega je protestovalo rukovodstvo BiH.


link

Evo ti pa ćitaj, ako te uopšte interesuje.
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 16:14 20.10.2019

Re: ...

zilikaka
laz je da je da je pucanje na policiju ili vojsku isto sto i oruzana pobuna ili uopste pobuna...

Čekaj sad i ja počela da pratim diskusiju i pokušavam da uhvatim nit. Dakle, skupe se demontracije, masovne. Polucija dobije nalog da ih razbije a oni krenu da pucaju u policiju. To eskalira do te mere da se umeša i vojska.
U koju vrstu aktivnosti spada po tebi to pucanje? Sport i razonoda?


ovakva pitanja moze da postavlja neko ko ne zna dovoljno o tim dogadjajima ili neko ko, i ako zna dovoljno, pokusava da ih tendenciozno uvuce u neku neutralnu formulu koja bi ih predstavila nezavisno od njihovog istorijskog i politickog smisla... ali koja u stvari ne predstavlja njihovu pravu prirodu i tok... i samo mogu da kazem, da onaj ko to radi namerno, retroaktivno vodi Milosevicevu politiku... a kad je vec tako (jer verujem da je nenamerno) preporucujem da je nastavi bas tamo gde je on ustuknuo na pogresan nacin, onog dana kad je uoci tih dogadjaja hteo da odustane od najkriticnijih izmena ustava...
pecaros pecaros 16:30 20.10.2019

Re: ...

milisav68

Evo ti pa ćitaj, ako te uopšte interesuje.


Interesuje me, samo nisi napisao da li ovo mene nešto demantuje?

Dakle, ustavni status pokrajina je bio samo izgovor za stvari koje su već bile neminovne (raspad), jer je taj status, praktično, bio rešen. Da je pobedila Stambolićeva struja (valjda) ne bi bilo rata, to je razlika.

A da će se zemlja raspasti posle Titove smrti, to smo svi "znali" odvajkada. Kada je Tito umro, bio sam u vojsci. Neki oficiri su govorili da će se sad desiti ozbiljne stvari. Kada su rekli "sada", bukvalno su mislili... mislili su da se zemlja raspada tek tako.
macak.tosa031 macak.tosa031 16:35 20.10.2019

Re: ...

pecaros
milisav68

Evo ti pa ćitaj, ako te uopšte interesuje.


Interesuje me, samo nisi napisao da li ovo mene nešto demantuje?

Dakle, ustavni status pokrajina je bio samo izgovor za stvari koje su već bile neminovne, jer je taj status, praktično, bio rešen. Da je pobedila Stambolićeva struja (valjda) ne bi bilo rata, to je razlika.

A da će se zemlja raspasti posle Titove smrti, to smo svi "znali" odvajkada. Kada je Tito umro, bio sam u vojsci. Neki oficiri su govorili da će se sad desiti ozbiljne stvari. Kada su rekli "sada", bukvalno su mislili... mislili su da se zemlja raspada tek tako.

Mani te gluposti koje pišeš sekundirajući ovom Milikiću.
Nego - da li su po tebi Srbi dobili to što su zaslužili?
Kakvo je tvoje mišljenje po tom pitanju?
angie01 angie01 16:59 20.10.2019

Re: ...

A što bi ti pravila


ja ne bih pravila nista, niti sam bilo sta od ovoga sto kazes izgovorila,

al je cinjenica, da su mnogi Srbi vrlo lepo dobrovoljno prodali svoju imovinu na Kosovu, odatle otisli, ai i dalje se prevoze na glasanje kada zatreba- tamo se i dalje fiktivno vode- jer su ovde dobili neke specijalne statuse, kao proterani, dobijaju pomoc, prednost u zaposljavanju, pa onda to moraju da vrate tako sto odrzavaju politiku koja najvise i ugrozava one koji su na Kosovu ostali.

evo, sada je novi talas prodaje imovine Srba, koji zive u juznom delu, jer im se ne dopada aktuelna zamisao o podeli, pri kojoj bi trebalo da se presele u severni deo u kome vlada haos i bezakonje....ali ce zato u njihovo ime glasati oni koji su otisli i obezbedili se, i sa pristojne udaljenosti srbuju isto kao i ti iz svoje bezedne njive i znas kako bi oni trebalo da zive....a sve brinuci za srce Srbije.

o-sudbini-kosova-se-ne-pitaju-srbi-s-kosova

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana