Istorija| Kultura| Nauka| Politika| Region

Programi savesti: Kad? Samo ne sad!

Nebojša Milikić RSS / 31.12.2022. u 15:43

(otvaranje pisma)

Stigao mi je poziv na konferenciju „Ako ne tada, sada. Memorijalizacija Starog Sajmišta“. (Trebalo je valjda „Memorijalizacija logora na Starom Sajmištu“?!). Znam da ti kapiraš ali zamisli kako to deluje na neupućene?! Naslov je parafraza naslova one konferencije „Ako ne sada kada?“ koju je fondacija Hajnrih Bel organizovala 2012. godine, kao neki pokušaj koncentracije snaga i argumenata za rešenje (hm, naslov neprijatno asocira na nešto imperativno, konačno) memorijalnog koncepta/projekta/centra na Starom Sajmištu, u sasvim poznatom obrascu. To je dakle onaj obrazac memorijalnog folklora nemačke buržoaske države, tipa „napravili smo najbolji Holokaust a sad ćemo napraviti i najbolje memorijale, konferencije, guidebooks dobrih praksi i druge korisne instrukcije“.

I, kao što smo već i komentarisali onda u Stokholmu, zaista, postrojena su tom prilikom tolika bitna imena, globalokalna elita studija i politika sećanja, istorije, memorijalizacije Holokausta, drugog svetskog rata, istorije fašizma... baš je bilo impresivno. Obzirom na mesto održavanja – da podsetim, Dom JNA, tokom WW2 sedište Gestapoa – može se reći i pompezno. Može se takođe reći i: pompezno do neukusa. Kako god, ništa od svega toga nije bilo. Nikakve kritičke debate, diskusije, preispitivanja, samo isprazna parada (ekspertske i fondacijske) moći i nemoći... 

Ovaj poziv i najava delovali su mi kao neki parastos toj pompi i pretenziji a malo i kao otrežnjenje, jer sad, kad je jedna baraka na Sajmištu postala to što je postala, neki kao nukleus budućeg memorijalnog kompleksa, sad tek, naravno, počinju pravi problemi. Mogu ti reći da su onolike naše (?uzaludne) debate o „Programima savesti“ počele da se odvijaju u (institucionanoj) realnosti. Da vidiš samo, kako ih je lepo i tačno sažeo jedan od moderatora u pitanju novoj upravnici centra: „Šta ako napravite izvrstan memorijal ali on više ne bude nikoga zanimao?“

Trebalo se naravno upitati zašto uopšte ići? Jer toliko smo prošli komplikacija, nesporazuma, svađa, toliko truda oko nikad uspele primene svih tada prikupljenih i proizvedenih znanja. I onda, na sve to - kakva razočarenja prilikom obilazaka novih (i nekih starih) muzeja Holokausta po regionu i Evropi! Pa i sam ovdašnji naizgled naučno-ambiciozni Institut (IFDT); pre par godina bilo je tamo neko predavanje, neke doktorantkinje valjda, na temu memorijalizacije Holokausta, onako en general. Sa iznenađenjem ali i sigurnošću se moglo ustanoviti da sva silna aktivistička zalaganja, ekspertske analize i sinteze, pa i one svetski relevantne i već uštogljene, sa pompezne konferencije, nisu ni dotakle akademiju, koja sigurnim koracima stupa u sopstvenu beznačajnost. Tako je to kad nauku – jednu od procedura istine – koristiš tek da bi sa istinom pregovarao...

Jednom prijatelju iz Beča (znaš ga!) tvrdio sam da je tamošnji muzej Jevrejske kulture jedini po meni uspešan, makar u neprikrivanju socijalnog konteksta Holokausta. Ali on mi skreće pažnju da isti muzej samo reprodukuje politiku identiteta kojom su nacisti prepoznali u Austrijancima – nekakve odjednom Jevreje. A nije to baš tako, ne možeš baš ni da ignorišeš ili prosto preskočiš tu njihovu logiku, pa ona je odvela milione u smrt. Ta „njihova“, nacistička logika, neodvojivi je deo evropskog kolonijalnog i imperijalnog nasleđa i za njega vezanog rasizma. Nego, austrijska elita kao i svaka buržoaska elita, kad je u pitanju vajdica, postavlja se profitabilno nevina i naivna (bernhardovski rečeno), i onda im je ta izložba kao ogledalce.

Ali išao sam ipak, zvao me je ozbiljan čovek, aktivista i stari drugar, pa reko’ ajde...  a ionako ovog meseca nisam obnovio licencu koju mi je dao Oluja – za subverziju lažnih debata : )

... 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

softelectronics_e softelectronics_e 16:19 31.12.2022

M'da!

Uz dužan respekt Jevrejima na njihovom nastojanju da se njihove patnje otimaju zaboravu.
No, mi Srbi, pre svega, i unatoč svemu, treba da vodimo računa o svojim žrtvama.
Kojih ima i previše za ovako malen narod.
Черевићан Черевићан 23:53 31.12.2022

tempus edax rerum

„Šta ako napravite izvrstan memorijal ali on više ne bude nikoga zanimao?“

отегло се богме ..решење Сајмишта
диљем сутрашњице све теже ће ићи,
мањкавост воље je да се ..то дорекне
много агилније ....томе... треба прићи




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana