Piše: Nikola Knežević
"Koliko je jedno društvo moralno, vidi se po onome što čini njegovoj deci"
Dietrich Bonhoeffer
Na današnji dan 9. Aprila 1945. Godine pogubljen je jedan od najvećih nemačkih oponenata Nacističkog režima, Ditrih Bonhofer. Naučnik, teolog, protestanski sveštenik, borac za ljudska prava i mučenik. Napisao je više knjiga, važno je istaći dela poput „Etike“, „Život zajedno“, njegovih pisama iz zatvora , i jednog od najpoznatijih klasika savremene hrišćanske literature „Cenu učeništva“, delo koje predstavlja njegovu jedinstvenu teološku refleksiju u kojoj raspravlja o odnosu milosti i moralnih vrednosti. Njegove misli i reči osvedočiće sopstvenim delima, bezrezervno se boreći da zaustavi Nacističku mašineriju smrti, a pokoljenjima koje dolaze ostaviće primer ljudske solidarnosti, jedinstva, pravde i pre svega hrišćanske vere i požrtvovanja.
Ditrih Bonhofer (nem. Dietrich Bonhoeffer) je rođen 4. Februara 1906. u gradu Breslau (današnji Wroclaw) u Poljskoj. Iako se mislilo da će krenuti očevim stopama, koji je bio profesor psihijatrije i neurologije na Berlinskom univerzitetu, njegov životni put usmerio je prema Božijem pozivu i odlučio je postati svešteno lice. Studije teologije završio je na čuvenom teološkom fakultetu u Tibingenu (nem. Tübingen) koje je 1926. godine krunisao doktoratom na Berlinskom univerzitetu. Hirotonisan je u Luteranskoj (Evangeličkoj) crkvi 1931. godine, i ranih tridesetih radio je još i kao profesor teologije i sveštenik u Luteranskoj crkvi u Londonu.
Nakon što je zvanična Luteranska crkva došla pod kontrolu Nacističkog režima i samim tim kompromitovala svoje poslanje, Bonhofer, 1934. godine sa još 2000 sveštenika Luteranske crkve, između ostalog i čuvenim protestanskim teologom Karlom Bartom osniva Pastorsku Vanrednu Ligu koja će kasnije postati Konfesionalnom crkvom, slobodnom i nezavisnom protestanskom crkvom sa ciljem da se odupre nacističkim idejama i teroru. Iako ova crkva nije bila velika, ona je bila ključni nosilac hrišćanskog otpora idejama nacional – socijalizma i rasnih zakona okrenutih protiv Jevrejskog stanovništva. Nekoliko godina kasnije Nacistički režim zabraniće sve aktivnosti i rad Konfesionalne crkve i zatvoriti sve njene teološke škole.
Sa početkom rata pridružio se pokretu otpora kao i tajnoj grupi visokih nemačkih oficira tajne službe koji su pripremali atentat protiv Hitlera kako bi zbacili režim i zaustavili rat. U periodu od 1940. do 1943. godine bio je u kontaktu sa Saveznčkim snagama kao kontakt pokreta otpora kada je uhapšen zbog pomaganja Jevrejima da prebegnu u Švajcarsku. Nakon neuspešnog atentata na Hitlera 20. jula 1944. godine optužen je zajedno sa ostalim učesnicima atentata i zatvoren u Berlinu, nakon čega je premeštan u nekoliko logora i zatvora. 8. Aprila 1945, nakon što je završio svoje bogosluženje, dva vojnika ušla su crkvu i naložila mu da spremi svoje stvari i pođe sa njima. U tom trenutku rekao je zatvoreniku do sebe sledeće reči: “Ovo je kraj – ali za mene ovo je početak života“. Pogubljen je sledećeg dana u Flossenbürg-u, samo nedelju dana pre nego što će Savezničke snage osloboditi logor.