Društvo| Zdravlje

Hematologija KBC Vojvodine-scene iz krugova Danteovog pakla

Nikola Knežević RSS / 20.07.2013. u 16:26
KBC Vojvodine
KBC Vojvodine
Der Arzt ist oft gefährlicher als die Krankheit! Nije mi prvi put da dolazim u posetu u Kliniku za hematolohiju Kliničko bolničkog centra Vojvodine ali zaista nisam očekivao da ću 8. godina nakon moje zadnje posete naći odeljenje u još gorem stanju. Utisak kojeg sam odneo pre osam godina je potresan i težak. Bio sam u poseti jednog gospođi iz moje parohije a pored nje je ležala žena u terminalnom stanju bolesti. Plastično rečeno, u samrtnom ropcu. Stenjala je, pozivala u pomoć trpeći najgore bolove. Umrla je nekih desetinu minuta kasnije bez ikoga pored sebe, bez pomoći osoblja i nažalost bez ikakvog ljudskog dostojanstva.

Ovaj put sam došao u posetu svojoj majci koja boluje od Non Hočkinovog limfoma. Zajedno je smeštena u sobi broj 90. sa najtežim bolesnicima. Uslovi koje sam zatekao su zaista potresni. Soba nije klimatizovana iako je napolju temperatura 32+ C, pojedini kreveti nisu funkcionalni - nije ih moguće podesiti. 8 ljudi je smešteno u sobi. Sanitarni uslovi su loši. Ženski WC je udaljen 30 metara niz hodnik. Osobama sa tako teškim oboljenjima je veoma teško prevaliti toliku razdaljinu radi obavljanja fizioloških potreba. Bolesnici su tako prinuđeni da to obavljaju u posebnim posudama na koje kasnije moraju da čekaju dosta vremena da bi se ispraznile. Higijenski uslovi su loši. Entomolozi bi ovde pronašli čitav spekat raznih vrsta insekata. Oni se mogu naći pored lavaboa, ormara, po krevetima i u bolesničkim kasetama. Bukvalno na svakom koraku.

Kao da ti napaćenim ljudima nije dovoljno što su odvojeni od svojih najmilijih, koji svakodnevno se bore sa najtežim oboljenjima, pokušavajući da istraju u nadi i prevaziđu apatiju na koju ih upućuje okolina u kojoj se nalaze. Uslovi u kojim prebivaju i bore svoje najvažnije životne bitke nikako im ne idu u korist. Pojedine lekove, najčešće kupuju članovi porodice. Bolesnici dobijaju veoma malo informacija od svojih lekara. Primera radi, moja majka je primila dozu citostatika. Ona tačno zna koliko i čega treba da primi, međutim, po dolasku u Novi Sad, lekar nije ni tražio da vidi uput sa prepisanom terapijom. Žena je danas primila rundu hemoterapije a pitanje o tome šta prima nije dobila nikakvu informaciju. Zvala me je danas da joj kupim Klometol - lek koji treba da se da introvenozno zajedno sa citostaticima radi ublažavanja nuspojava citostatika, jer nije bila sigurna da ga je primila. Pitala je sestru, nikakve informacije nije dobila. Drugim rečima, primila je terapiju a nije upoznata sa tim šta je primila. Na bolničkom kartonu ne piše skoro ništa za današnji dan. Vikendima jedan lekar dežura u čitavoj zgradi (zgrada ima četiri klinike - četiri sprata). Odlazeći sa klinike, prolazio sam niz hodnik a iz jedne od soba sam čuo stenjanje i samrtne bolove. Zaustavila me je jedna pacijentkinja i rekla sledeće "trebalo bi ovde da budete 24 sata". 24 sata niko nije ušao u ovu sobu a žena zapomaže čitavo vreme.

Pitam se da li su naši roditelji ovo očekivali dok su godinama izdvajali za zdravstveno osiguranje? U uslovima u kojima pojedini momenti liče na deveti krug Danteovog pakla nije mnogo potrebno da običan čovek izgubi svaki osećaj dostojanstva a još manje da izgubi svaku nadu. U zemlji u kojoj je kultura umrla, poštenje postalo passe, politikanstvo profesija, šta mogu očekivati oni kojima je pomoć sada najpotrebnija?

APEL ljudima na vlasti ili osobama koje su u mogućnosti da pomognu: Sobi 90, Klinike za hematologijuu Novom Sadu je hitno potreban ispravan klima uređaj. Bolesnici koji boluju od limfoma, leukemije i drugih teških oboljenja primaju terapiju u temperaturi od 28 - 30C+.

Atačmenti



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kleinemutter kleinemutter 16:38 20.07.2013

jao!

čoveče!
chitach chitach 18:59 20.07.2013

scene iz krugova Danteovog pakla


Zao mi je , uz ogradu da jedno 30 godina niste boravili u Srbiji ,ipak ste morali znati sta vas ceka . Kada je nasem ocu dijagnostikovan karcinom pankreasa u poodmakloj fazi ( podmukao i smrtonosan nije mnogo znacilo i da je ranije otkriven )znali smo sta nam je ciniti ako hocemo da otac dostojanstveno doceka smrt koja je prognozirana na 6 mjeseci od trenutka dijagnoze . Onaj ko je najmanje stete trpio dao je otkaz na poslu i bio uz oca i majku do sudnjeg casa . Ostatak se pobrinuo da nikada ne zafali morfina . Surovo ali istinito .
thebee269 thebee269 21:40 20.07.2013

ima i gore

Verujem da je stanje u navedenoj klinici jako lose, ali niste vi bili u bolnici za plucne bolesti u Beloj Crkvi, pa da vidite sta je katastrofa.

Nije za utehu ali samo da znate da i od loseg ima gore.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 01:11 21.07.2013

boleće ih uvo...

APEL ljudima na vlasti ili osobama koje su u mogućnosti da pomognu: Sobi 90, Klinike za hematologijuu Novom Sadu je hitno potreban ispravan klima uređaj. Bolesnici koji boluju od limfoma, leukemije i drugih teških oboljenja primaju terapiju u temperaturi od 28 - 30C+.


poslednjih 25 godina pokazuju da su "ljudi na vlasti" krajnje nezainteresovani kada to ne donosi ličnu dobit i promociju - sada će me napasti pojedine gospođe da se projektujem, i da su "ljudi na vlasti" u stvari super, a da sam ja zapravo takav kako njih opisujem. ovi apeli bi imali smisla kada bi bilo minimum humanosti i brige za građanstvo. no uzev u obzir da vlast decenijama čine nesposobni, servilni, ili prosto opako loši ljudi... odraz iz srpskih bolnica, počev od onih za najmlađe do ovih za stare ljude, takav je otužan kakav je.
mariopan mariopan 13:56 21.07.2013

...

Videla i doživela, i to u ustanovi kojoj ništa materijalno ne nedostaje ali nedostaje ljudskosti i humanosti...i ne mogu da zaboravim, a ne mogu o tome ni da pišem, toliko me još uvek boli.
Na sve načine se treba potruditi da se o svojim dragim brinemo sami, koliko god je moguće, jer oni koji su za to kvalifikovani i plaćeni, često jednostavno neće to da rade. Nedostatak sredstava nije razlog za nehuman odnos prema pacijentima, a to je postao manir u večini naših bolnica i ustanova, pogotovo prema starijim pacijentima.
iqiqiq iqiqiq 19:31 21.07.2013

Re: ...

Videla i doživela,

takođe , ali smo odmah pisali Ministarstvu zdravlja, zaštitniku pacijenta, i još nekim institucijama, novinarima, apelovali, pa se nešto uradilo, ne mnogo nažalost.
Podrška autoru da takođe uputi nadležnima ovaj apel ako već nije.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:02 22.07.2013

Privid

Ovde je privid svega, da može da se kaže da imamo institucije, bolnice. Šta se tamo dešava, na žalost znam iz ličnog iskustva, što ne znam slutim.

Možda su ovaj tekst i komentari samo, ta priča, koju moram prečesto da spominjem o šumskom požaru i kolibriju, ali svako svoj deo posla treba da odradi. O ovome i ovakvim civilizacijskim anomalijama, kakvih je u ovoj zemlji previše, treba da se čuje Zato, od mene preporuka za takst.
Kraja Kraja 02:24 22.07.2013

...7 (komentara)...

...znaci da je ljudima dobro...
Kraja Kraja 02:25 22.07.2013

...ili...

...smo svi postali moribundni...
jednatanja jednatanja 10:49 22.07.2013

Re: ...ili...

Nismo. Vi koji ste u Srbiji plaćate i pomažete zdravstveni sistem, pomažete pacijentima u svojoj porodici i pišete apele kao i autor gore, uplaćujete za Tijane i razne druge kojima je pomoć potrebna. Mi iz inostranstva razmišljamo kako da pomognemo. Kao i uvek, nabavili smo finansije, imamo instrument, samo nam je domaća birokratija prepreka. Već 3 meseca. Ali nešto ćemo već smisliti.

Nikola, majci vašoj želim uspešan tok lečenja i da bolest bude u remisiji još dugo, dugo.

iqiqiq iqiqiq 20:28 22.07.2013

Re: ...ili...

Već 3 meseca. Ali nešto ćemo već smisliti.

Tanja, poimence kome ste se obratili, ja sam u Bgdu, neće me mrzeti da ih zovem svaki dan, a imam od lokalnog provajdera besplatne impulse, pa ću da ih ispucam na zvanje dok neko ne popusti.
Odavno sam dala predlog da treba poslati 10000 dopisa istom čoveku koji ne odgovara 3 meseca kada je ovakva stvar u pitanju. Nas ne košta mnogo, a taj će morati da se oglasi. Kako to se kaže "desperate time needs desperate measures"
apach92 apach92 10:14 22.07.2013

znas kako....

Lepo je sto apelujete ali takvo isto stanje ti je u vecini bolnica tj medicinskih ustanova u Srbiji - prljavstina, insekti, fekalije, ocajni pacijenti i pretezno nezainteresovano osoblje, cast izuzecima. Mnoge bolnice su na ivici bankrota a lekari medju mojim prijateljima se vec preko godinu dana zale na opsti nedostatak sto para sto potrosnog materijala u bolnicama. Snalaze se, kako kazu.

Uzgred lezao sam u bolnici koja je imala klima uredjaj u sobi ali je glavna sestra zabranila koriscenje - odnela daljinski upravljac a nas ostavila u kiselkastoj magli telesnih izlucevina na +40 stepeni. Usput je, uz podrsku ordinirajucih lekara objasnila da klima uredjaj nije tu zbog pacijenata i nestala u vidu lastinog repa ka svom ipak klimatizovanom budzaku gde se preko dana skriva. Pa zivot mi je ulepsala njena faca kad je uz moju malu pomoc naprasno naucila da se klima uredjaj moze koristiti uspesno i bez daljinskog.

Ja sam danima umirao od gladi u toj bolnici posto bi i svinja odbila hranu-splacine koje serviraju(a ja inace uopste nisam probirljiv sa hranom). Nije dozvoljeno da izadjes i kupis nesto za jelo sto se obezbedjivalo zakljucavanjem odeljenja To sa gladovanjem je nakon 5 dana preraslo u takvu agoniju sa gotovo vidljivom depresijom sto je izazvalo zabrinutost i revolt ljudi oko mene, na celu sa mojom majkom. Srecom, za 10 dana sam izasao samo sa 5kg manje i bez trajnih ostecenja mentalnog zdravlja.

Dakle, jedna klima u jednoj sobi u jednoj bolnici nece promeniti nista. Situacija je mnogo komplikovanija.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana