Iskreno, barem 50% vas je bolje kvalifikovano za blog sa ovakvom temom, ali eto trudim se da otrkijem čari sveta u kojem se "večiti optimista" kreće i dela, pa se shodno tome usavršavam i na blogu.
Za početak, vreme u mom gradu u Deutschlandu, i vreme u Beogradu. Kažu, da ne doživiš loš ne bi znao kako izgleda lep dan, evo ja znam, barem što se vremena tiče, i radujem se za kolege sugrađane u otadžbini.
Pa me obradovala vest da:
Mladi Filip Filipović (28), poštar i upravnik pošte u Kuršumlijskoj Banji, svoju platu nesebično deli s mnogima kojima je materijalna pomoć potrebna - učenicima kupuje školski pribor, starima u udaljenim planinskim selima nosi hranu i lekove, nedavno je sam finansirao obnovu pošte, a onda i gradnju fontane ispred pošte.
A jutros, od sina koji je sve samo ne sentimentalan, sportista i vragolan od 7 do 19h, i koji je tek počeo sa časovima srpskog ovde u Deutschlandu i sa štampanim slovima, dobijam poruku pisanim slovima, koju je uz bukvar kao morzeov telegrafski ključ složio:
Šta se vama danas lepo desilo?