Krenem da popunjavam formular na ćirilici za dečiji letnji kamp u Srbiji.
Za one koji ne znaju, živimo u Nemačkoj.
Počnem da popunjavam IME DETETA. Već kod prezimena mi treba koncentracija. Dete dobilo očevo prezime. Otac ga je dobio od poljskog predaka. Sve bi bilo u redu da poljski predak u nekom momentu u XIX veku nije odlučio da se otisne preko okeana. Na Elis Ajlendu ga pitali kako se preziva, on im odgovori "Gczxyywski". Nije tako rekao, ali su ovi tako čuli. Pa su onda, željni da procesuiraju dugu kolonu sa broda, upisali u teftere nešto svoje, otprilike su uboli svako treće slovo. Tako ostade prezime, izmenjeno jednim službeničkim penkalom, američkim naslednicima....sve do mog sina. Dođem u domovinu da ga upišem u matičnu knjigu rođenih.
“Gospođo, kako se ovo čita?”
Ja kažem jednu varijantu, pa mi se na srpskom ipak druga učini boljom.
“Upišite ....”
I tako smo dobili prezime na ćirilici. Upisujem ga u formular. Super.
ADRESA. ´Ajde da im dam ovu u Srbiji da ne komplikujem.
IME OCA. U jbt, kako ću njegovo prezime prevoditi kad nije upisan u matičnu knjigu. Ispisujem mu ime na latinici, sve sa ipsilonima.
ADRESA OCA. Kako sad nemačku adresu na ćirilici? Opet krenem latinicom. Osim grada. Grad ima "U" sa dve tačke. Toga nema ni u latinici. Grad opet napišem ćirilicom. Kao đak drugak koji tek što nauči pa meša dva pisma, sva se jedem, ponavljam u sebi “štampaj novo, štampaj novo, ovo ti ništa ne valja”.
Potpis latinicom. Datum. Sam vrag će znati koje pravopisno pravilo važi 20 godina nakon što sam napustila zemlju, a pritom živela u nekoliko država sa različitim pravilima pisanja datuma.
Okrenem stranu. JMBG gde se prepliću u istoj rečenici staralac i dete, pa nije jasno da li se traži detetov ili moj JMBG (verovatno nedostaje koji zarez). Tu spakujem lepo formular u fioku, i pomislim kako mi za ovu rabotu treba mimimum 2 dana…da se oporavim od trenutne krize identiteta koju formular treba da otkloni u svakom normalnom slučaju, a kod mene je povećava.
Drugog dana pomislim. Važno da dete ode na kamp. Jebeš formular. Uz taj glagol, i ime, prezime, adrese, placeve i nacije zbog kojih su se sporovi u sudovima a i ratovi vodili. Važna je suština. Da dete postoji. Da ga neko voli. Da se druži. I da jednog dana shvati koliko je svet mali, a srce toliko da čitave nacije, pisma i jezici u njega mogu da stanu.