Ko je pročitao moj prvi blog o raku prostate, znaće da sam pre izvesnog vremena zbog bolesti svog oca krenula sa istraživanjem načina na koji mu mogu pomoći. Pisala sam o značaju PSA testa koji je, iako neperfektan, danas jedan od najboljih testova za otkrivanje bolesti prostate. Nastavak tog teksta planirala sam da posvetim značaju prirodnih sastojaka, načinu ishrane i suplemenata za zdravlje prostate, i stoga mislila da će ga biti relativno lako napisati i još lakše vama pročitati, međutim realnost je ispala složenija, a ja zatečena osećajem odgovornosti za deljenje preporuka o zdravlju, za bolest za koju se uprkos munjevitom razvoju medicine zadnjih godina još nije našao lek. Ipak, probaću ovde da iznesem ono što su brojne studije utvrdile na osnovu analiza i eksperimenata in-vitro (u laboratoriji) i in-vivo (u živim organizmima), s verom da su ove studije malčice merodavnije od baka Evdokijinih saveta o zdravlju. Interesantna je činjenica da čak i kad se neka supstanca dokaže korisnom u laboratoriji, ne znači da će biti efikasna u živim organizmima što oni koji rade na razvoju novih lekova vrlo dobro znaju.
Takav slučaj se desio nedavno sa studijom SELECT (Selenium and vitamin E cancer prevention trial) koja je obuhvatila 35000 muškaraca starijih od 50 godina, a sve sa pretpostavkom da će uzimanje dnevne doze vitamina E i selena sniziti nastanak raka prostate za 25%. Vitamin E - moćan antioksidant koji u laboratoriji uništava ćelije raka prostate. I šta se desilo? Pre par godina, kad su shvatili da je broj obolelih u grupi muškaraca koji su uzimali vitamin E i kontrolnoj grupi potpuno isti, istraživači su istog momenta poručili da se prekine sa uzimanjem ovog suplementa. Nedavno su izneseni novi podaci jer je zdravlje učesnika studije praćeno i nakon tog prvog neslavnog zaključka: u grupi koja je uzimala vitamin E, zabeleženo je čak 17% više slučajeva raka prostate! Dakle, pažljivo sa vitaminima. Neki naučnici smatraju da vitamini imaju “odgovor-krivu u obliku slova U”, znači i manjak i višak nivoa u krvi može biti štetan, dok neki optimalan nivo ima zdravstvenih prednosti. Zbog toga bih savetovala onom ko želi da uzima neki vitamin, da prvo izmeri nivo istog u krvi i vidi da li mu je zaista i potreban.
Epidemiološke studije ukazuju na to da je rak prostate (i dojke) mnogo ređi u azijskim zemljama gde preovladava biljni način ishrane sa malo životinjskih masti. Zbog toga je vrlo interesantna i studija iz 2005 godine, Dr. Dina Orniša, poznatog američkog lekara i nutricioniste. On je podelio 100 muškaraca sa dijagnostikovanim rakom prostate a koji su odbili klasičan tretman operacijom i radijacijom u dve grupe. Prva grupa je prešla na “vegan” način ishrane bez životinjskih produkata, i konzumirala uglavnom voće, povrće, integralni hleb/pastu/rižu, mahunarke i soju. Uz to su članovi ove grupe vežbali oko 30 min svakodnevno i bili podučeni tehnikama za smanjenje stresa. Nakon godinu dana PSA vrednost u ovoj grupi smanjena je 4% dok se u kontrolnoj grupi povećala za 6%. I još jednu interesantnu stvar je uradio Dr. Orniš, tretirao je ćelije raka prostate u epruveti serumom pacijenata iz obe grupe. Rast ćelija u epruveti mnogostruko je usporen kad su tretirane serumom pacijenata na veganskoj ishrani. Vrlo lep dokaz da nije sve “u genima” niti do sudbine, no da čovek svojim izborom i načinom života može uticati na biohemiju svog tela i tok bolesti. Naravno nije lako niti moguće svima preći na vegansku ishranu, ali mnogi stručnjaci za prostatu smatraju vrlo efikasan i mediteranski način ishrane koji je sličan veganskom sa puno voća i povrća ali dozvoljava piletinu, ćuretinu, ribu a ograničen je unos mlečnih proizvoda.
Prema tome, uz jedan masan disklejmer da me ne prozivate ako već sutra bude objavljena studija koja će sve navedeno opovrgnuti, ovo su neka usvojena pravila među naučnim svetom za zdravlje prostate, a mogu slobodno da dodam, i za zdravlje srca i krvnih sudova (da ne zanemarimo kardiovakularne bolesti, još uvek za muškarce ubicu sa počasnim prvim mestom):
-Smanjite unos crvenog mesa i mlečnih proizvoda!
-Povećajte unos biljnih proizvoda, povrća (pogotovo kupus, kelj, brokoli, karfiol), koštunjavog i ostalog voća (pogotovo bobičastog i jabuka), ribe.
Od prirodnih suplemenata koji su se pokazali kao dobri kandidati za sniženje PSA vrednosti u brojnim naučnim studijama pominju se:
-paradajz ili paradajz sos (zbog likopena)
-nar (zbog polifenola)
-čili ljuta paprika (zbog kapsaicina)
-soja (zbog fitoestrogena)
-zeleni čaj
I umalo da zaboravim na omiljeno piće bogova i filozofa, crno vino (zbog resveratrola)!
Ne bih sad o značaju fizičke aktivnosti i redukciji stresa (koliko je realno moguće), ali i iza ovih saveta iz bilo kog ženskog časopisa, takođe stoje brojne studije sa precizno objašnjenom biohemijom i mogućim uticajem na čovekovo zdravlje. I ne zaboravite, i najzdraviji muškarac, koji nema nijednog rođaka obolelog od raka prostate i živi zdravim životom, može da oboli, stoga ste dužni prema sebi i sopstvenoj porodici godišnje jednom, posle napunjene 45-te godine života da izmerite PSA vrednost i posavetujete se sa svojim urologom. U zdravlje.