Naslov, verujem, zvuči intrigantno. No, radi se os sasvim konkretnoj stvari. Ljudi pobrojani u naslovu ili njihove porodice bili su pre drugog svettskog rata, 1941. godine, akcionari Srpske banke u Zagrebu.
Pored Tesle, Andrića, Meštrovića i porodice Izetbegović, akcionari te banke bili su Mihailo Pupin,Jovan Jovanović Zmaj, Simo Matavulj, Vlaho Bukovac, Isidora Sekulić, Stevan Sremac, Laza Kostić i mnogi drugi pojedinci i njihove porodice.
Banka je imala 6.700 deoničara, koji su posedovali 570.000 deonica. Niko nije imao više od 12.000 deonica dok je većina akcionara imala oko 20. Danas je teško kazati koliko je banka vredela, ali ima eksperata koji tvrde da vrednost nije manja od 200 miliona dolara, bez toga da se računa njeno učešće u "Trepči".
Dolaskom Pavelića i NDH, banka je odmah morala promeniti ime u Trgovačko - industrijsku banku. Potom je ubijen, proteran i opljačkan značajan broj njenih akcionara, a ona konfiskovana i prešla u većinsko vlasništvo Poštanske štedionice NDH.
Dolaskom nove vlasti, 1945. godine, sledi nova konfiskacija i banka biva ugašena 1948. godine, a upravna zgrada u Jurišićevoj, u centru Zagreba biva dodeljena Radio - televiziji Zagreb. Zgrada ispostave Srpske banke na spitskoj rivi, predata je gradskoj upravi i ona se i danas iznajmljuje raznim korisnicima.
Kad je 1991. godine došlo do osamostasljenja Hrvatske,Tuđmanova vlada, odnosno tadašnji direktor HRT-a, Antun Vrdoljak, prodao je zgradu od 5.000 kvadratnih metara, novosnovanoj Hrvatskoj poštanskoj banci. Zgrada je prodata za 20 miliona njemačkih maraka, i potpuno bespravno uknjižena na novog vlasnika. Zgrada u Splitu još je uvek vlasništvo grada.
Danas, hrvatska vlada, pritisnuta teškoćama prodaje Hrvatsku poštansku banku, a sa njom i zgradu u Jurišićevoj, izvorno vlasništvo Srpske banke.
No, udruženje potomaka deoničara, registrirano u SAD-u pod nazivom Association of Heirs of the Shareholders of Srpska Banka, kao i udruženje naslednika deoničara Srpska banka d.d. Zagreb 1895, koje je pre tri meseca registrirano u Novom Sadu, pokušavaju da se izbore za prava i imovinu koja im je oteta. Imaju posla sa državom, a kako to ide u balkanskim tranzicijskim prilikama, dobro znamo.
Mihajlo Šaškijević, penzionisani profesor iz Čikaga, potomak jednog od deoničara napisao je i knjigu "Deoničari Srpske banke, žrtve zločina Pavelića, Broza i Tuđmana", koja je nastala na temelju rezultata višegodišnjeg istraživanja, sakupljanja arhivske građe i potrage za naslednicima umrlih deoničara.Za sada je pronašao oko 400 naslednika. Zahvaljujući toj knjizi i tekstu u zagrebačkim "Novostima" koji je objavila Paulina Arbutina, otkrili smo mali segment nečega šta spaja mnoge poznate ličnosti iz naučnog, kulturnog, političkog i javnog života sa bivših ex - yu prostora, a da to nismo mogli ni pretpostaviti.