Ta poseta je imala svoju versku , ali i značajnu političku sadržinu..
Zapravo poseta je u političkom smislu čak značajnija nego u verskom jer je papa političkom vođstvu Hrvatske dao vetar u leđa ohrabrujući ih na putu evropskih integracija.Istovremeno je, jasnom porukom da je Hrvatskoj mesto u Evropi, vratio na političku marginu neke ekstremne desničare, protivnike evropskih integracija, koji su bili vidljivo zakoračili sa te margine u politički život. I to, kao i njegova pastoralna misija za mene su prihvatljive.
Ono što je neprihvatljivo, jesu poruke Benedikta XVI vezane za zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, i njegovu navodnu humanost spram Srba i Jevreja u NDH. To je zaista zvučalo zlokobno, tim više što pokazuje da se Vatikan nema nameru suočiti sa vlastitim učešćem u zločinu počinjenom u toku drugog svetskoga rata. To se jasno videlo i za pontifikata Pape Wojtile koji je Stepinca proglasio "blaženim". To još nije titula sveca, ali kako je krenulo, ko zna...
Papa Benedikt XVI je dižući Stepinca na pijadestal najvećih moralnih vrednosti i izmišljajući njegove zasluge oko spasavanja Srba i Jevreja u monstruoznoj, kvinsliškoj, zločinačkoj tvorevini kakva je bila NDH, zapravo uradio istorijski falsifikat sračunat na skrivanje odgovornosti Vatikana za sve šta se Srbima, Jevrejima i Romima događalo u NDH, a Jevrejima u još nekim državama Evrope.Istovremeno, tako se prikriva odgovornost i učešće Vatikana u sklanjanju velikog broja zločinaca među kojima je bio i ustaški poglavnik Ante Pavelić preko "pacovskih kanala" kojima su odlazili u Južnu Ameriku i Frankovu Španiju, na sigurno.
A kako je Stepinac "čuvao" Srbe i Jevreje u NDH, možemo razmotriti kroz lako proverljive činjenice.
U njegovoj biografiji stoji da je rođen 1898. godine, te da je pored ostaloga, 1918. učestovao kao srpski dobrovoljac na Solunskom frontu. Ovaj podatak nije nevažan jer je zapravo kasnije otvorio vrata Stepincu da dođe na čelo Crkve kod Hrvata.Nadbiskup Bauer je 1934. zatražio od pape Pia XI da mu, zato što je bolestan i nemoćan dodeli koadjutora, namesnika, i Vatikan se odlučio za Stepinca, koji je tek četiri godine bio sveštenik. Saglasnost za to imenovanje je po tadašnjim propisima davao i šef države, odnosno saglasnost je tražena od kralja Aleksandra koji je upravo zbog Stepinčeve solunaške prošlosti na to odmah pristao. Kad je Bauer umro, 1937. godine, Alojzije Stepinac postaje nadbiskup zagrebački.
Za našu je priču zanimljivo kako Stepinac dočekuje NDH. Odmah po proglašenju sastaje se Slavkom Kvaternikom, a Antu Pavelića prima po dolasku u Zagreb, 16. aprila, 1941. godine i daje mu punu podršku. Na Uskrs, 1941. godine, daje mu blagosov u ime Vatikana i oduševljeno izgovara: "Dok Vas mi srdačno pozdravljamo kao glavu NDH mi molimo Boga Zvijezda da udjeli svoj nebeski blagosov Vama, vođi našega naroda". Istovremeno, odnosno već 28. aprila 1941. šalje svim sveštenicima "pastoralno pismo" u kome traži da podrže i brane "novu katoličku državu Hrvatsku". Čitavo to vreme ustaše rade stravične zločine za koje Stepinac zna jer su oni činjeni javno.Istovremeno donose rasne zakone, pljačkaju srpsku i jevrejsku imovinu pred njegovim očima, u Zagrebu. Jevreje je "štitio" tako što je predložio Paveliću, 22. maja, 1941. da ih ne označava žutoim trakama o državnom trošku nego da oni sami kupe trake. Od 32.000 Jevreja u NDH preživelo je samo 2.000 i to jedino oni koji su otišli u partizane ili se sklonili u italijansku okupacionu zonu gde su imali zaštitu od italijanskog komandanta za istočni Jadran, generala Maria Roate.
Srbi su ubijani masovno po svojim selima, bacani u jame, paljeni u kućama. Ni pokrštavanje im nije pomagalo. Poznat je slučaj kninskog fratra Šimića kod koga je došla majka tada dvadesetpetogodišnjeg mladića pitajući bi li ga moglo spsiti to da se pokrsti. Bio je početak juna, 1941. godine. Kazao joj je da ne gubi vreme i da će on lično "hraniti ptičijim jezicima sve one koji do Božića prežive, pa prekrstili se ili ne prekrstili".
Znao je Stepinac i za stravični pokolj Srba u Glinskoj crkvi koji se dogodio 29. 7. 1941. godine. Više od hiljadu ljudi je iskasapljeno u crkvi. Nije se čulo nikakvoga glasa od njega. On u novembru 1941. pod kontrolom Ramira Markonea, papskog legata u NDH, u Zagrebu pravi biskupsku konferenciju posvećenu "prelazima grko - istočnjaka" u katoličku veru, što je bio eufemizam za nasilno pokrštavanje. U pismu koje je godinu dana kasnije poslao Papi Piu XII, obaveštava ga da je preveo u katoličku veru 250.000 Srba u NDH. Kasnije će se pravdati da je to radio zato što je to bio način da "spašava" Srbe, Jevreje i Rome.
Znao je za zloglasni logor Jasenovac ali nikada reči o tome.
Prema Paveliću,Stepinac počinje menjati odnos tek kad postaje potpuno jasno ko će dobiti rat. Ta blaga promena odnosa kasnije će se pokušati interpretirati kao "Stepinčeva humanost" i otpor ustašama, a zapravo je obično pilatovsko pranje ruku.
Kad je uhapšen i suđen, u zatvoru je bio 5 godina, a ostatak života proveo u rodnom mestu Krašić u Jaski, u župnom domu. Tada nije bilo elektronske narukvice, ali njegov tretman je, zbog interesa međunarodne javnosti, bio sličan onome koji danas vidimo prema nekim estradnim divama. U Lepoglavi je bio u posebnom, odvojenom delu gde mu je napravljena kapela za molitve. Dobijao je hranu izvan zatvora i imao redovne posete sa mogućnošću da šeta dva puta dnevno. Boraveći u kućnom pritvoru, u župnom domu Krašić mogao je izlaziti, a pamti se da je leti odlazio da se kupa u reci. Umro je 1960. godine u 63. godini života.
Vatikan je moćan i jak. No, istorijska istina se ne može prebrisati tako što će jedan papa Stepinca beatifikovati, a drugi onda dolaziti u Zagreb i izmišljati priče o njegovoj humanosti. Ne može to čak ni uz lukavstvo uma tako što se sada priznaje kako "je NDH bila nacistička diktatura" a onda dodaje da je "Stepinac žrtva nacističke i komunističke diktature". Previše je tu izmišljotina i neukusnih relativizacija a sve da bi se sakrila vlastita, vatikanska golotinja. No, moraće jednom i o tome da se progovori, kao što se progovorilo o pedofiliji i nekim drugim, za crkvu jako teškim temama.Ma šta danas pričao Benedikt i koliko god jako bila orkestrirana kampanja o Stepincu kao "humanisti"..