Piše: Boban Stojanović
Od ekstremnog fašizma više me nervira površni antifašizam.
Dakle, ako smo ZAISTA antifašisti, onda smo antifašisti i ne sme biti kompromisa niti bilo koje vrste -ustezanja da o grupama prema kojima je fašizam usmeren govorimo otvoreno i da ih branimo.
Juče održani antifa skup u Novom Sadu, prošao je kako je prošao...Moglo je bolje, ali je moglo biti i gore...
Ipak, nekoliko stvari mi je zaparalo uši, mislim da su važne i da o njima treba da se polemiše!
Naime, fašizam je (nažalost) jedna od retko jasnih i čistih ideologija, najmanje se unutar njega promišlja i diskutuje. (Anti)vrednosti fašizma prihavataju se bez ikakve diskusije, dakle, ili jesi ili nisi fašista.
Ona druga, antifa strana, međutim, neprestano promišlja šta da definiše, šta da ne definiše kao fašizam, šta je lepo a šta nije reći za već regutovane fašiste, da li govorom o fašističkim tendencijama samo još više rasplinjujemo mržnju...
Ma daj, pali...
Fašizam je idelogija protiv koje sam jasno PROTIV i nikakva ljudska prava, jezik mržnje, politički korektan govor, ne mogu da me spreče da protiv njega govorim.
Dakle, olake političke manipulacije kojima se političari, a bogami i političarke (govor Nade Kolundžije u Skupštini danas je bio više nego mizeran), služe kako bi pokazali svoju demokratičnost i bogougodnost, i stvaraju još veći prostor za rast mržnje, za bujanje fašizma.
Ne možeš, brate/sestro, da budeš fašista i tačka!
To nema veze sa slobodom ovom ili onom, najmanje ima veze sa pristojnošću.
Fašizam je ideologija mržnje, ideologija ubijanja, istrebljenja, eliminisanja....
Koliko je antifašistički skup u Novom Sadu bio uspeh famozne Druge Srbije, toliko je sve bilo poražavajuće i esencijalno.
Koliko je fašizam napredovao u mržnji, toliko smo mi nazadovali u protivljenju mržnji.
Naime, pojedine osobe koje su se skupu obratile (sa veoma malo strasti i entuzijazma), podsetile su nas koliko je fašizam strašan, praveći pritom nesmotrene ispade, podržavajući neke od fašističkih ideologija.
To je poraz....
Na primer, reći da fašizam nije kancer ili sida, molim lepo, ne može...
Osobe koje se nalaze u određenom zdravstvenom stanju uvek su, pa i dokazano, bile meta progona fašista! Kategorije radno sposobnog stanovništva bile su katerogije strogo primenjivane u logorima! Prema tome, legitimacija antifašiste je da prihvati sve što nije fašizam.
Druga važna stvar je izostavljanje gej osoba,ili ako je lepše seksualnih manjina, kao meta fašista. Pojedini govornici, pa i sam konferansije, više puta pomiju i citiraju izjave sa Stormfronta, a ni u jednoj ne navode bilo šta vezano za gej populaciju i njihov tamošnji progon.
Moram da se izvinim, jer i sam verujem u tezu da ne sme da postoji bilo kakva hijerahija, ali neke od pomenutih nacionalnih manjina mnogo su ređe ili veoma, veoma retko tema rasprave na pomenutom sajtu nego li gejevi.
Jedino što iz takvog pristupa mogu da izvucem kao zaključak je da i mi, antifašisti, pravimo razliku i gradiramo (potencijalne)žrtve. Jer, eto, postigli smo odavno površni konsensus da branimo nacionalno i versko, sve ostalo je relativno i sasvim sigurno samo provocira.
O današnjoj skupštinskoj debati na temu jučerašnjeg događaja i da ne govorim.
Toliko relativizacije fašizma i to od strane takozvanih demokratskih staranaka neće izaći na dobro.
Makar i jedan jedini fašistički akt jer dovoljan za alarmiranje društva i države, a kamoli organizovanje fašističke parade!
No, bojim se, da kao i radikali i tzv. demokrate veoma dobro znaju da fašizam nije samo logor i II Svetski rat, već da je fašizam i Srebrenica, prebijanje Roma na ulicama širom Srbije, napad na gej paradu....ali....Tu su i brojni glasači koje ne treba da izgubimo...
To su isti oni glasači i glasačice koji su juče, dok je antifa kolona prolazila pored njihovih zgrada, izgovarali: Jebo vas Čanak, i spuštali roletne....
Boban Stojanović