Beogradski Prajd zakazan je za 17. septembar, prvi nakon što su njegovi glavni organizatori Boban Stojanović i Adam Puškar dobili azil u Kanadi. Beogradski Prajd je ranijih godina bio kritikovan da nije dovoljno inkluzivan i da ne osluškuje potrebe LGBT+ zajednice, zbog čega se u junu i organizuje Parada ponosa Srbije, te se sa odlaskom Bobana i Adama rodila nada da će se nešto promeniti. Promene ima, ali na gore!
Ovogodišnji Beogradski Prajd organizuje švedska organizacija Civil Rights Defenders, zajedno sa organizacijama „Da se zna!", „Gayten-LGBT", „Izađi" iz Novog Sada, „Heartefact", „Inicijativa mladih za ljudska prava" i „SRH Serbia", kojima je Civil Rights Defenders bio ili je još uvek donator ili ih je osnovao ili im je u upravnom odboru Goran Miletić, direktor za Evropu Civil Rights Defendersa.
I šta je problematično što jedna međunarodna fondacija iz Švedske organizuje Beogradski Prajd? Problem je što Beogradski Prajd postaje privatno preduzeće Gorana Miletića i što se zloupotrebljava finansijska moć jedne međunarodne fondacije, naročito u vreme kad se donatori povlače iz Srbije i ucenjene NVO hvataju za slamku kako bi preživele ili održale svoje privilegovane položaje.
Ranijih godina, Beogradski Prajd bi makar formalno poslao pismo svim LGBT organizacijama i pozvao nas na saradnju i da predložimo program za Nedelju ponosa. Ove godine to pismo je izostalo, jer nema potrebe više fingirati inkluzivnost i volju za saradnjom sa drugim organizacijama. Zato smatram da sam grešio kada sam kritikovao Bobana Stojanovića, jer se pokazalo da on nije bio problem, već je samo izvršavao naloge Gorana Miletića.
Ako pogledamo na sajtu Agencije za privredne registre, vidimo da je predsednik organizacije još uvek Boban Stojanović, koji je već skoro godinu dana u Kanadi, što u prevodu znači da je organizacija blokirana, jer nema predsednika da potpiše ugovor, dokument, bankarski nalog... Zbog toga je nedavno Civil Rights Defenders potpisao ugovor sa Nemačkom ambasadom u Beogradu za projekat Nedelje ponosa.
I dok se tako LGBT organizacije međusobno svađaju i prepiru (a problem može vrla lako da se reši), država je prava LGBT zajednice stavila na led. Vlada Republike Srbije je donela Akcioni plan za sprovođenje Strategije za prevenciju i smanjenje diskriminacije koji je definisano da će do kraja ove godine biti rešeno pitanje istopolnih partnerstava, promene dokumenata za trans osobe i još mnogo toga što se tiče LGBT zajednice i ništa od toga nije ni započeto!
I onda se na kraju postavlja pitanje, kome je u interesu slaba i nejedinstvena LGBT zajednica i zašto? I sve dok je tako LGBT prava u Srbiji neće napredovati, jer više ne postoji pritisak iz inostranstva koji je do sada radio posao. Sada je obavljanje posla na LGBT aktivistima, tako da... neka nam je bog u pomoći!