Prođe „Olimp" kroz varoš i podiže tabloidno, senzacionalističku, malograđansku prašinu. Meni se „Olimp" nije dopao, dosadan je, iako vizuelno fascinantan.
Poštujem pravo da se ljudima dopao, da su doživeli katarzu, da su plakali, da ih je emotivno pogodilo, ali na to mogu samo da prevrnem očima i kažem da treba više da se drogiraju, jer će bolje da se provedu. Mene više fascinira ono što se dešava oko „Olimpa", u njegovom podnožju i u tome vidim bitnost ove predstave.
Uzburkale su se strasti, malograđani se zgražavaju nad golotinjom, Dveri pišu saopštenja i opet skupljaju političke poene... To je ta trula i pokvarena Evropa i njene vrednosti. Mene te reakcije zabavljaju, jer gledam čije su i pravim paralele:
- Smeta im golotinja u „Olimpu", smeta im golotinja u rijaliti programima (smeta im golotinja an ženeral)
- Smeta im golotinja u „Olimpu", dok gledaju rijaliti programe
- Smeta im golotinja u rijaliti programima, dok gledaju „Olimp"
- Ne smeta im golotinja uopšte.
Oduvek sam bio alergičan na licemerje, pa mi ovi što se zgražavaju nad golotinjom jedne vrste, a druge ne, posebno idu na živce. Sise i kite su OK bile one u službi umetnosti ili rijalitija, ne mogu se primenjivati dupli aršini, naročito ne kad je u pitanju televizijski prenos.
Imali smo priliku da u direktnom prenosu na RTS3 gledamo kako jedan umetnik drugom umetniku gura šaku u dupe. Istini za volju to nikada nismo videli u rijalitiju, naročito ne prepodne. Braniću vaše pravo da mislite da šaka u dupetu je vrhunac umetničke ekspresije, ali toj umetničkoj ekspresiji nije mesto na televiziji u ranim jutarnjim satima. Zakoni se moraju poštovati i nadam se da će REM reagovati na ovaj propust nacionalnog servisa!
Predrag Azdejković