Bila je to gadna zima.
Trošile su se poslednje zalihe ogreva. Bilo ga je teško nabaviti, drvara kod Kikevca bi se ispraznila u rano jutro, a retki seljaci koji su, u džakovima, na magarcima donosili sitno cepkana drva i nekakav bledožućkasti ugalj nisu primali Nedićeve dinare; tako se, za nekoliko metara drva, u neko selo pod Avalom preselio veliki stojeći sat; i tako me je samo nervirao, kad počne sa onom muzikom, ispratila ga je gospodja-Olga, bez mimike koja bi te reči mogla da dovede u sumnju.
Malo po malo, kuća na Neimaru postala je vrlo prometno mesto.
Hodajuci na zapad duz Danforth avenije oko pola sest popodne zatekla me je jedna misao: ne znam da sam u Torontu ikada presla jedan most, svojim nogama, peske. Bila sam ne malo iznenadjena tim otkricem, jer most kojim se avenija zavrsava nije daleko odatle
Iako joj je pravo ime Olga, svi je zovu Rada a ja Radmila. U životu je samo jedna osoba, njena školska drugarica tetka Mica, koja je zove Olgica. Više puta sam bio prisutan kad bi na zvonjajući telefon Radmila podigla slušalicu i začuđeno pitala: Koga? Odmah sam znao da je to tetka Mica. Ja ću uskoro napuniti 67 godina a Radmila je starija od mene 19 godina i nešto meseci, prvog februara ove godine, napunila je 86! Obilazim je često, evo i danas ću otići kod nje, u mojoj omiljenoj pekari kupio sam joj veknicu belog hleba koji obožava.
Čim dođem stavim džezvu, sipam nam po sok, zavalim se u trosed i počnemo da pričamo. Bolje reći, počne da priča Radmila.
Slike iz prethodne nedelje obojene su u boje belog dima suzavca i crvenog plamena baklji. Sve posle toga nije bilo dovoljno jako da te dve boje skloni iz pogleda. Više je podsećalo na mahanje vlažnom krpom po podu na koji je prosut sirup od jagoda. Tri priče koje slede se mogu tumačiti kao zamasi pomenutom krpom ili kao teme za više ili manje ozbiljno razmišljanje.
Priča prva : Tike i Treše
Kakve su veze patike i neredi u Srbiji? Pitanje je koje se ne postavlja kao neko za ozbiljnu analizu. Uglavnom se konstatuje da su nasilnici istovremeno
...completely different
Kako postoji (ne)vesela velika verovatnoća da ću u skorije vreme otići na Kosovo da tamo, a u ciilju pravljenja jedne knjige, provedem nekih mesec i nadam se samo mesec dana (mada je Kosovo opasan vir, i bog mi je svedok, jednom sam otišla na tri pa ostala godinu i po dana) verujem da neću odoleti a da ne pišem šta tamo ima. Kako ne bih da se tada bavim s temu ko je fašista, ko počeo rat a čija strina kurva, evo mog BLOGA , (pod pretpostavkom da možda nekoga može da zanima šta ću tamo videti)
Za
part I...