...
izvinjavam se, skinula
Nedavno su se predstavnici privrednih komora Srbije, Slovenije i Hrvatske složili u tome da stvaranje neke nove “ekonomske SFRJ” nije pitanje nostalgije, već potrebe izlaska iz krize, zbog novih investicija, ali pre svega boljeg standarda građana.
U prilog tome ide i činjenica da je Srbija u 10 meseci prošle godine 32% svog ukupnog izvoza i 11,6% uvoza realizovala u državama, bivšim republikama , SFRJ i da sa svima osim Hrvatskom i Slovenijom ima suficit.
Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako. Njihova izopštenost iz gotovo svih društvenih tokova, koja vuče vekovne korene, nastavlja se i posle ulaska zemlje u Evropsku uniju, iako su mnogi očekivali suprotno. Oni danas čine blizu 10 odsto stanovništva te zemlje i brojniji su nego sve ostale manjine zajedno.
Najnovije statistike pokazuju da je u ovoj zemljiKoliko je meni poznato u Nišu je prarktično dvovlašće podeljeno na neravnomerne časti. Gradonačelniku je, kako kažu mnogi, pripalo malo manje parče a izvršnom direktoru direktoru resorne direkcije za izgradnju Niša, zapošljenom na ugovor o delu, veće. Ja kao građanjin Niša njih dvojicu vidim kao nadležne za (ne)sanaciju i odgovorne za ovu bruku. Međutim oni su izgleda zadojeni svojim viđenjem "po BOLONJI" pa BOLE NJih uvo za most. I tako već pet meseci.
Tvrđavski most u Nišu decembra 2010:
Bilo je proljece devedeset pete. Ne pamtim tacan datum. Samo znam da je bio maj. Ostalo mi je jos koji mjesec do mog 19. rodjendana. Kad sam se probudio iz dvonedeljnog sna, ili ti kome, nisam mogao da govorim, nisam nista video i nisam osjecao svoje tijelo. Jedino sto sam tad imao bile su misli. Bio sam siguran u dve stvari; da sam ranjen tog prvog maja I da sam mrtav.
Vidis, govorio sam sebi i u sebi, nije tacno da kad ljudi umru ostane samo dusa. Ostane, bar za neko vreme i misao. Prokletstvo ili ne, misao je jedino sto ostaje covjeku u predvorju smrti.
Zadnje slike mog zivota iz tog prvomajskog jutra bile su slike krvi i uzasa. Vrisak majke cija je petogodisnja cerka docekala smrt u njenom narucju. Vrelina vlastite krvi pomjesana sa strahom od smrti ciji sam hladan zadah osjecao na licu.
Vika se, malo pomalo, pretvorila u pretnje. Naizgled iz čista mira, ničim izazvani, poručivali su onim sugrađanima koji po boji kože i etničkim osobenostima nisu kao oni, da ne žele da žive ni sa njima, niti pored njih.
evo sada novo, kako pratim hrvatske četing-prostorije,
"ustašizacija tompsonovog učešća na proslavi je srpski projekat koji smo zdušno podržali mi Židovi"...