Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako. Njihova izopštenost iz gotovo svih društvenih tokova, koja vuče vekovne korene, nastavlja se i posle ulaska zemlje u Evropsku uniju, iako su mnogi očekivali suprotno. Oni danas čine blizu 10 odsto stanovništva te zemlje i brojniji su nego sve ostale manjine zajedno.
Najnovije statistike pokazuju da je u ovoj zemlji 74% muškaraca i 83% žena romske nacionalnosti nezaposleno, a da 44% dece pohađa specijalne škole. Ne zato što su mentalno retardirana, već zbog toga što se, usled zapuštenosti u vaspitanju i nedovoljne pripremljenosti za polazak u školu, teško snalaze u društvu svojih ostalih vršnjaka. To i ne čudi, jer umesto u predškolske ustanove, mnoga romska deca iz pojedinih delova Mađarske, ali i iz drugih zemalja centralne i istočne Evrope, vreme svakodnevno provode na đubrištima, pokušavajući da sakupljanjem stare hartije i ostalih sekundarnih sirovina zarade novac za hranu. Time se neretko bave i čitave romske porodice, u borbi za puko preživljavanje od danas do sutra. Žive u malim drvenim kućama ili oronulim kolibama, često bez struje, vode i ostalih elementarnih uslova za život.Ovakva naselja locirana su uglavnom duboko u unutrašnjosti Mađarske, a ostali deo društva seti ih se tek kada se saopšte dramatični pokazatelji o položaju Roma, a i tada samo nakratko. To najčešće biva posle većih statističkih i socioloških istraživanja, ili međunarodnih konferencija posvećenih položaju najbrojnije manjine na evropskom kontinentu. Takvi skupovi su u Mađarskoj sve češći, a organizuju ih i domaće vladine institucije i međunarodne organizacije.
Na osnovu onoga što se na njima može čuti, zaključak je da je romsko pitanje u Mađarskoj ponovo aktuelizovano posle pada socijalističkog sistema, koji je koliko-toliko nastojao da raznim socijalnim merama prevaziđe društveno-ekonomski jaz između Roma i ostalih građana. Naime, tokom takozvane „Kadarove ere", država je težila da Rome pretvori u proleterijat, zapošljavajući ih u velikim fabrikama i dodeljujući im stanove po kriterijumima socijalnih prioriteta. Tako su se mnogi od njih, kao nekvalifikovani radnici, sa deponija i iz koliba preselili u fabrike, odnosno nove stambene blokove. Estetski ne baš privlačne i funkcionalne, panelne višesptarnice građene su po planovima ruskih projektanata, brzo i od jeftinih materijala, s namerom da tokom nekoliko decenija zadovolje stambene potrebe novonastale radničke klase.
Međutim, padom socijalizma i prelaskom na tržišnu ekonomiju, veliki industrijski giganti su zatvoreni, a socijalni programi, uključujući i besplatne stanove, ukinuti. To je uslovilo i okretanje točka istorije unazad za mađarske Rome. Na novom tržištu radne snage postali su autsajderi zbog boje kože i nekih etničkih osobenosti, a materijalne teškoće lančano su ih udaljile i od tržišta nekretnina. Tako su uslovi života takozvanih urbanih Roma danas samo prividno bolji u odnosu na njihove sunarodnike sa deponija. Bez stručnih kvalifikacija i zaposlenja, diskriminisani od ostalog dela društva, oslanjaju se uglavnom na socijalnu pomoć i sitniji šverc jeftine robe, a zbog masovnog neizmirivanja komunalnih dažbina i zajedničkih troškova, mnogima preti izbacivanje iz stanova koje im je svojevremeno dodelila država.
Ekonomska kriza u koju je poslednjih godina zapala Mađarska, izbacila je na površinu činjenicu da su razni vidovi socijalne pomoći bili preveliki luksuz sa sve siromašniju državnu kasu, pa je vlada nizom restriktivnih ekonomskih mera znatno smanjila finansijska davanja te vrste. Time romsko pitanje u našem severnom susedstvu dobija nove dimenzije. Nezadovoljstvo društvenim statusom i ekonomskim položajem među pripadnicima ove populacije sve je veće, i polako prerasta u još jedno breme na ionako pretovarenim plećima aktuelne mađarske vlade.
Analitičari, međutim, upozoravaju da je baš to breme potencijalna socijalna bomba, jer u Mađarskoj živi oko 700.000 pripadnika romske nacionalnosti, a ovom broju treba dodati i one koji se zbog tradicionalne netrpeljivosti većinskog stanovništva prema toj manjini izjašnjavaju drugačije.
- U toj konstelaciji se nešto hitno mora promeniti - smatra Katalin Levai, koja je u Mađarskoj godinama radila kao socijalna radnica na rešavanju problema Roma, a sada je portparol socijaldemokrata za romska pitanja u Evropskom parlamentu.
- U Nemačkoj sam videla vrlo dobre primere. Tamo ima nekih škola koje nastoje da integrišu u društvo roditelje-migrante. Nude im kurseve nemačkog jezika koje roditelji pohađaju zajedno sa svojom decom, a ona se pak osećaju sigurnije, jer su sa njima roditelji. To je dobra podloga za kasniju saradnju. Ovakvi projekti postoje i u drugim evropskim zemljama. Često se pokreću privatnim inicijativama i na nivou Evropske unije postoji čitav niz programa za pomoć Romima, ali to još uvek nije ni izbliza dovoljno. Sa jednim kolegom, a to je možda dobar primer, redovno posećujem mesta u različitim zemljama, u kojima je situacija katastrofalna - kaže Katalin Levai.
Ona upozorava da postoji velika socijalno-ekonomska nejednakost između većinskog evropskog stanovništva i više miliona Roma, od kojih većina živi u ekstremnom siromaštvu. Ukoliko ne dođe do promena, to siromaštvo može postati veliki teret u daljem prosperitetu Evrope, što će biti podjednako velika tragedija kako za romsko, tako i za neromsko stanovništvo. Romi su, po njenom mišljenju, najranjivija evropska manjina koja je u najvećem porastu. Pospešivanje njihovog napretka biće presudno za prosperitet čitavog kontinenta i zahtevaće sprovođenje specijalne politike koja će osigurati da Romi uživaju posttranzicione beneficije.
U cilju rešavanja problema Roma, istočnoevropske zemlje su uz pomoć Evropske unije razradile zajednički progam za narednih deset godina, pod naslovom „Decenija za integraciju Roma".
- Najveći izazovi ih očekuju na području obrazovanja, jer romska tradicija blokira mnogo toga, pre svega kod žena. Ako, na primer, neka žena želi da studira, nju romska zajednica bojkotuje. Ali, ne prihvata je ni druga strana, tako da se ona odjednom nađe između dve stolice, je ne pripada zapravo više nigde. Mnoge Romkinje zato radije ostaju verne tradicionalnim ulogama. Mi možemo nešto postići samo u saradnji sa Romima, ako su i oni spremni na promene - poručuje Levai.
Istraživanja pokazuju da više od 600 hiljada dece školskog uzrasta u novoprimljenim članicama EU nikada nije išlo ni u osnovnu školu, a čak manje od jedan odsto Roma završi neko više obrazovanje.
I direktorka Centra Evropske unije za nadgledanje rasizma i ksenofobije, Biti Vinkler, smatra da su Romi danas jedan od najdiskriminisanijih naroda Evrope:
- Uobičajeno je da se Romima uskraćuju osnovna prava, poput prava na zaposlenje, stanovanje i zdravstveno osiguranje. Romi u mnogim državama članicama EU sistematski su diskriminisani. Zato treba jačati napore i povećati političku volju za uklanjanje predrasuda prema Romima, kako bi se pripadnicima tog naroda pomoglo da se izvuku iz krajnjeg siromaštva. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije Ujedinjenih nacija, u Evropi živi 6,2 miliona Roma, od toga 4,6 miliona u srednjem i istočnom delu kontinenta. Nezaposlenost među Romima u Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj dostigla je 90 odsto, a do najgore diskriminacije dolazilo je kada su Romi pokušavali da iznajme ili kupe nepokretnosti - kaže Biti Vinkler.
Ona navodi i podatke po kojima su Romi za većinu populacije najnepoželjniji susedi, a teritorijalna separacija je posebno ozbiljna. Osim toga, pripadnicima tog naroda se ne pruža odgovarajuća zdravstvena zaštita.
Da se nešto ipak čini na uključivanju Roma u društvene tokove, govori osnivanje jedne nove kulturne institucije u sedištu nacionalne romske samouprave u Budimpešti. Tamo je nedavno otvorena bibilioteka sa oko 50.000 knjiga, od kojih je jedan deo dobijen na poklon od strane vladinih institucija i drugih biblioteka. Fond knjiga sličan je onima u drugim bibliotekama, s tim što ova romska ima za cilj da sakupi sva dela romskih autora. Takvih izdanja u ovoj biblioteci sada ima oko hiljadu. Direktor Imre Vajda planira da osim knjiga, pokrene prikupljanje i drugih dokumenata o Romima, bilo da je reč o sociološkoj, istorijskoj, političkoj ili etnografskoj građi.