Budućnost| Društvo| Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Planeta| Politika| Region| Život| Životni stil

Neki drugi Evropljani

Dragan Jakovljević. RSS / 17.01.2010. u 22:57

Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako. Njihova izopštenost iz gotovo svih društvenih tokova, koja vuče vekovne korene, nastavlja se i posle ulaska zemlje u Evropsku uniju, iako su mnogi očekivali suprotno. Oni danas čine blizu 10 odsto stanovništva te zemlje i brojniji su nego sve ostale manjine zajedno.

Najnovije statistike pokazuju da je u ovoj zemlji 74% muškaraca i 83% žena romske nacionalnosti nezaposleno, a da 44% dece pohađa specijalne škole. Ne zato što su mentalno retardirana, već zbog toga što se, usled zapuštenosti u vaspitanju i nedovoljne pripremljenosti za polazak u školu, teško snalaze u društvu svojih ostalih vršnjaka. To i ne čudi, jer umesto u predškolske ustanove, mnoga romska deca iz pojedinih delova Mađarske, ali i iz drugih zemalja centralne i istočne Evrope, vreme svakodnevno provode na đubrištima, pokušavajući da sakupljanjem stare hartije i ostalih sekundarnih sirovina zarade novac za hranu. Time se neretko bave i čitave romske porodice, u borbi za puko preživljavanje od danas do sutra. Žive u malim drvenim kućama ili oronulim kolibama, često bez struje, vode i ostalih elementarnih uslova za život.

Ovakva naselja locirana su uglavnom duboko u unutrašnjosti Mađarske, a ostali deo društva seti ih se tek kada se saopšte dramatični pokazatelji o položaju Roma, a i tada samo nakratko. To najčešće biva posle većih statističkih i socioloških istraživanja, ili međunarodnih konferencija posvećenih položaju najbrojnije manjine na evropskom kontinentu. Takvi skupovi su u Mađarskoj sve češći, a organizuju ih i domaće vladine institucije i međunarodne organizacije.

Na osnovu onoga što se na njima može čuti, zaključak je da je romsko pitanje u Mađarskoj ponovo aktuelizovano posle pada socijalističkog sistema, koji je koliko-toliko nastojao da raznim socijalnim merama prevaziđe društveno-ekonomski jaz između Roma i ostalih građana. Naime, tokom takozvane „Kadarove ere", država je težila da Rome pretvori u proleterijat, zapošljavajući ih u velikim fabrikama i dodeljujući im stanove po kriterijumima socijalnih prioriteta. Tako su se mnogi od njih, kao nekvalifikovani radnici, sa deponija i iz koliba preselili u fabrike, odnosno nove stambene blokove. Estetski ne baš privlačne i funkcionalne, panelne višesptarnice građene su po planovima ruskih projektanata, brzo i od jeftinih materijala, s namerom da tokom nekoliko decenija zadovolje stambene potrebe novonastale radničke klase.

Međutim, padom socijalizma i prelaskom na tržišnu ekonomiju, veliki industrijski giganti su zatvoreni, a socijalni programi, uključujući i besplatne stanove, ukinuti. To je uslovilo i okretanje točka istorije unazad za mađarske Rome. Na novom tržištu radne snage postali su autsajderi zbog boje kože i nekih etničkih osobenosti, a materijalne teškoće lančano su ih udaljile i od tržišta nekretnina. Tako su uslovi života takozvanih urbanih Roma danas samo prividno bolji u odnosu na njihove sunarodnike sa deponija. Bez stručnih kvalifikacija i zaposlenja, diskriminisani od ostalog dela društva, oslanjaju se uglavnom na socijalnu pomoć i sitniji šverc jeftine robe, a zbog masovnog neizmirivanja komunalnih dažbina i zajedničkih troškova, mnogima preti izbacivanje iz stanova koje im je svojevremeno dodelila država.

Ekonomska kriza u koju je poslednjih godina zapala Mađarska, izbacila je na površinu činjenicu da su razni vidovi socijalne pomoći bili preveliki luksuz sa sve siromašniju državnu kasu, pa je vlada nizom restriktivnih ekonomskih mera znatno smanjila finansijska davanja te vrste. Time romsko pitanje u našem severnom susedstvu dobija nove dimenzije. Nezadovoljstvo društvenim statusom i ekonomskim položajem među pripadnicima ove populacije sve je veće, i polako prerasta u još jedno breme na ionako pretovarenim plećima aktuelne mađarske vlade.

Analitičari, međutim, upozoravaju da je baš to breme potencijalna socijalna bomba, jer u Mađarskoj živi oko 700.000 pripadnika romske nacionalnosti, a ovom broju treba dodati i one koji se zbog tradicionalne netrpeljivosti većinskog stanovništva prema toj manjini izjašnjavaju drugačije.

- U toj konstelaciji se nešto hitno mora promeniti - smatra Katalin Levai, koja je u Mađarskoj godinama radila kao socijalna radnica na rešavanju problema Roma, a sada je portparol socijaldemokrata za romska pitanja u Evropskom parlamentu. 

- U Nemačkoj sam videla vrlo dobre primere. Tamo ima nekih škola koje nastoje da integrišu u društvo roditelje-migrante. Nude im kurseve nemačkog jezika koje roditelji pohađaju zajedno sa svojom decom, a ona se pak osećaju sigurnije, jer su sa njima roditelji. To je dobra podloga za kasniju saradnju. Ovakvi projekti postoje i u drugim evropskim zemljama. Često se pokreću privatnim inicijativama i na nivou Evropske unije postoji čitav niz programa za pomoć Romima, ali to još uvek nije ni izbliza dovoljno. Sa jednim kolegom, a to je možda dobar primer, redovno posećujem mesta u različitim zemljama, u kojima je situacija katastrofalna - kaže Katalin Levai.

Ona upozorava da postoji velika socijalno-ekonomska nejednakost između većinskog evropskog stanovništva i više miliona Roma, od kojih većina živi u ekstremnom siromaštvu. Ukoliko ne dođe do promena, to siromaštvo može postati veliki teret u daljem prosperitetu Evrope, što će biti podjednako velika tragedija kako za romsko, tako i za neromsko stanovništvo. Romi su, po njenom mišljenju, najranjivija evropska manjina koja je u najvećem porastu. Pospešivanje njihovog napretka biće presudno za prosperitet čitavog kontinenta i zahtevaće sprovođenje specijalne politike koja će osigurati da Romi uživaju posttranzicione beneficije.

U cilju rešavanja problema Roma, istočnoevropske zemlje su uz pomoć Evropske unije razradile zajednički progam za narednih deset godina, pod naslovom „Decenija za integraciju Roma".

- Najveći izazovi ih očekuju na području obrazovanja, jer romska tradicija blokira mnogo toga, pre svega kod žena. Ako, na primer, neka žena želi da studira, nju romska zajednica bojkotuje. Ali, ne prihvata je ni druga strana, tako da se ona odjednom nađe između dve stolice, je ne pripada zapravo više nigde. Mnoge Romkinje zato radije ostaju verne tradicionalnim ulogama. Mi možemo nešto postići samo u saradnji sa Romima, ako su i oni spremni na promene - poručuje Levai.

Istraživanja pokazuju da više od 600 hiljada dece školskog uzrasta u novoprimljenim članicama EU nikada nije išlo ni u osnovnu školu, a čak manje od jedan odsto Roma završi neko više obrazovanje.

I direktorka Centra Evropske unije za nadgledanje rasizma i ksenofobije, Biti Vinkler, smatra da su Romi danas jedan od najdiskriminisanijih naroda Evrope:

- Uobičajeno je da se Romima uskraćuju osnovna prava, poput prava na zaposlenje, stanovanje i zdravstveno osiguranje. Romi u mnogim državama članicama EU sistematski su diskriminisani. Zato treba jačati napore i povećati političku volju za uklanjanje predrasuda prema Romima, kako bi se pripadnicima tog naroda pomoglo da se izvuku iz krajnjeg siromaštva. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije Ujedinjenih nacija, u Evropi živi 6,2 miliona Roma, od toga 4,6 miliona u srednjem i istočnom delu kontinenta. Nezaposlenost među Romima u Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj dostigla je 90 odsto, a do najgore diskriminacije dolazilo je kada su Romi pokušavali da iznajme ili kupe nepokretnosti - kaže Biti Vinkler.

Ona navodi i podatke po kojima su Romi za većinu populacije najnepoželjniji susedi, a teritorijalna separacija je posebno ozbiljna. Osim toga, pripadnicima tog naroda se ne pruža odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Da se nešto ipak čini na uključivanju Roma u društvene tokove, govori osnivanje jedne nove kulturne institucije u sedištu nacionalne romske samouprave u Budimpešti. Tamo je nedavno otvorena bibilioteka sa oko 50.000 knjiga, od kojih je jedan deo dobijen na poklon od strane vladinih institucija i drugih biblioteka. Fond knjiga sličan je onima u drugim bibliotekama, s tim što ova romska ima za cilj da sakupi sva dela romskih autora. Takvih izdanja u ovoj biblioteci sada ima oko hiljadu. Direktor Imre Vajda planira da osim knjiga, pokrene prikupljanje i drugih dokumenata o Romima, bilo da je reč o sociološkoj, istorijskoj, političkoj ili etnografskoj građi.

Atačmenti



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mayo1 mayo1 00:04 18.01.2010

Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako

Biti Rom bilo gdje u Europi nije lako.
Posebno na Balkanu.
iseljenik iseljenik 00:43 18.01.2010

Re: Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako

mayo1
Biti Rom bilo gdje u Europi nije lako.Posebno na Balkanu.


Све док политичарима Роми не постану атрактивни (због својих интереса или профита оних којима полажу рачуне), неће се нишпта променити у односу према њима ни у једној европској земљи, а нарочито на Балкану. Нити ће ико да уложи динар више у њихово образовање, нити у преквалификације, школовање, па ни у пресељење у хуманије стамбене објекте. Кривица је обострана (И Рома и не-Рома), а инерција и историја таквог односа једних према другима је вековна, тако да ми није јасно ко ће, да ли и када то исправити.

Скинули су их испод моста у БГ, да би град могао да уновчи простор, па онда се неко из Европе сетио да им треба хуманији смештај од металних гајбица, те је настала фрка...
blogovatelj blogovatelj 01:34 18.01.2010

Re: Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako

Biti Rom bilo gdje u Europi nije lako.
Posebno na Balkanu.


Ja mislim da nije nigde gore nego u centralnoj Evropi.
Gledao sam na kanadskoj televiziji pricu Roma koji je trazio azil u Kanadi jer mu vozac gradskog autobusa nije dozvolio da udje u autobus, pa se on onda valjda nesto bunio i dobio batine ili tako nesto.
To je jedan od razloga zasto je Kanada Ceskoj uvela opet vize, jer je puno Roma dolazilo i trazilo azil (na zalost s razlogom)
Verujem da se Romima u Srbiji nikad ne bi desilo da ih ne puste u gradski prevoz. Naravno, polozaj Roma na Balkanu je daleko od idealnog, to je sasvim sigurno, ali mislim da su u Mittel Europi tretirani kao psi.
asparagus asparagus 01:37 18.01.2010

Re: Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako

O, i te kako su im atraktivni, ali ih nazalost zbog njihovog polozaja mogu kupiti veoma lako, sa malo deljenja namirnica ili ogreva pred izbore...
drug.clan drug.clan 06:26 18.01.2010

Re: Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo

Cigani su sirotinja koja nista nema, nije organizovana, nije mocna stoga nikoga ne zanima a pogotovo ne kapitalisticku vladajucu klasu,
posto ima dovoljno bele sirotinje za lokalno izrabljivanje cigani im ne trebaju ni za to
danasnju vladajucu elitu cije poslove obavljaju politicke garniture zanimaju samo oni id kojih mogu da imaju neku finansijsku korist, cigani kao "slobodni ljudi" su im mnogo rizicni za kamatno ropstvo stoga ih ne zanimaju
background noise background noise 09:28 18.01.2010

Ja sam bio zapanjen

Kada sam od prijateljice iz Ceske koja zivi i radi u Engleskoj ( porodicni prijatelji ) cuo salvu predrasuda i budalastin o Romima, te kasnije saznao da je to u Ceskoj opsti stav. Izgleda da se uklapa u klise. Posle sam malo propratio kako narod na tu temu reaguje ovde, pa malo smo meksi ali smo i dalje grozni.
ssvetlana92 ssvetlana92 10:08 18.01.2010

Ako..

nastavimo ovako da tumačimo položaj Roma, nikada neće biti ravnopravni. Hajde da ih gledamo kao sebi ravnima. Pa da im ne dodeljujemo, nego da imaju iste obaveze kao i svi mi.
omega68 omega68 13:26 19.01.2010

Re: Ako..

Hajde da ih gledamo kao sebi ravnima.

kod mene se gledaju kao ravnopravni.Odrastao sam sa braćom Ciganima koji se nisu ljutili kad ih tako zovemo.
i sad će neke hulje da pričaju kako se kod mene u zemlji ugrožavaju prava manjina.Uvek , ali uvek neka prvo pogledaju sebe, prvo
blogovatelj blogovatelj 16:03 19.01.2010

Re: Ako..

Odrastao sam sa braćom Ciganima koji se nisu ljutili kad ih tako zovemo.


Sveto trojstvo Erdoglija-Kolonija-Bagremar
Kad sam bio dete u Koloniji su se odrzavale fudbalske utakmice Srbi vs. Cigani !
Naravno ne zvanicne nego se deca izmedju sebe podele i igraju.
Sada je vec sve poprimilo novi, tranzicioni tok i zao mi je zbog toga.
godec godec 10:27 18.01.2010

Metalne gajbice

Скинули су их испод моста у БГ, да би град могао да уновчи простор, па онда се неко из Европе сетио да им треба хуманији смештај од металних гајбица, те је настала фрка...

Кривица је обострана (И Рома и не-Рома), а инерција и историја таквог односа једних према другима је вековна, тако да ми није јасно ко ће, да ли и када то исправити.


Много је већа кривица не-Рома. Они (МИ) су свеснији, или би бар требало да буду свеснији, онога шта им раде.

Металне гајбице, т.ј. контејнери у које су смештени Роми исељени испод Газеле на почетку друге деценије ХХI века су срамота за све нас. Градска власт покушава да наговори Европску банку да им да кредит иако је ова банка инсистирала на изградњи објеката од чврстог грађевинског материјала, т.ј. цигле, бетона... Позивам све читаоце да дају свој допринос у спречавању овог скандала и пошаљу мејл Европској Банци и замоле представнике ове Банке да не пристану на овакво скандалозно нехумано понашање према нашим суграђанима. Предлажем текст мејла следеће садржине:

Dear Mrs. Radonjic Ker-Lindsay,

Please help us.

Please help us and our fellow citizens from Belgrade, Serbia, who live in poor nonhuman conditions in cartoon houses or metal containers to have decent accommodation. Do not allow our city government to avoid their obligations (which they undertook to fulfill prior receiving loan for Gazela bridge reconstruction) to provide them with suitable accommodation made of solid construction material. I am sure that everyone is aware that metal containers are not something that can be considered as suitable accommodation in the second decade of XXI century.

Please help them by continuing on insisting that those people should have accommodation made of solid construction material (bricks, concrete, wood....).

Best regards,


или било којим другим текстом који би позвао на спречавање нехуманог третмана наших суграђана од стране градских власти.

адреса на коју можете послати мејл је

radonjib@ebrd.com
tompinchns tompinchns 11:57 19.01.2010

Škola, a zatim?

- U Nemačkoj sam videla vrlo dobre primere. Tamo ima nekih škola koje nastoje da integrišu u društvo roditelje-migrante. Nude im kurseve nemačkog jezika koje roditelji pohađaju zajedno sa svojom decom, a ona se pak osećaju sigurnije, jer su sa njima roditelji. To je dobra podloga za kasniju saradnju. Ovakvi projekti postoje i u drugim evropskim zemljama.


Od prijateljice koja je nedavno bila na Kosovu, čula sam da je tamo urađen isto takav projekat, pa su prvo roditelji, a zatim i deca išli u školu. Deca su posle škole ostajala s "nadzornicima" da urade domaći i tek tada bi mogla da idu kući. To je napravilo korak napred za obrazovanje i opismenjavanje Roma na Kosovu. Mislim da je to odlična ideja, ali nikako i dovoljna za poboljšanje uslova u kojima žive, barem na Kosovu i kod nas. Takav plan mora prosto imati nastavak u zapošljavanju i osvešćivanju i samih Roma i nas ostalih koji žive s njima. Dokle god s jedne strane stoji njihovo siromaštvo, borba za goli opstanak i nedovoljno dobre volje da se napreduje ne samo u materijalnom nego i u duhovnom pogledu, a s druge strane (na kojoj smo mi neromi) nedovoljna svest o tome da nismo ništa ni bolji ni gori od njih, nego isti i da treba biti tolerantan i strpljiv, nigde za njih života neće biti, barem ne onog koji mi smatramo dostojnim. Treba ih pitati, u svakom slučaju i šta žele i kako misle da to ostvare.
godec godec 13:24 19.01.2010

Re: Škola, a zatim?

Na Kosovu su otisli dalje od ostatka Srbije u resavanju problema Roma?! Istovremeno mi je drago i sramota.
tompinchns tompinchns 14:23 19.01.2010

Re: Škola, a zatim?

godec
Na Kosovu su otisli dalje od ostatka Srbije u resavanju problema Roma?! Istovremeno mi je drago i sramota.


Nisu to organizovale kosovske vlasti nego predstavnici međunarodne zajednice koji su tamo, pa je to samo bio kratkorocni (ili na malo duže?) projekat, za koji ne znam ni da li je obuhvatio čitavu romsku kosovsku populaciju.
Nisu, nazalost, ni oni otišli dalje, kao ni mi!
drug.clan drug.clan 14:34 19.01.2010

Re: Škola, a zatim?

ne znam ni da li je obuhvatio čitavu romsku kosovsku populaciju.


mislis ono malo cigana sto je ostalo na Kosovu posle dolaska demokratskih snaga koje im pomazu?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana