ili kako su i volonteri Crvenog krsta proglašeni ilegalcima u nacrtu Zakona o volontiranju...
Volontiranje, ili kako se kod nas pre govorilo - dobrovoljni rad - jedan je od kamena temeljaca civilnog društva, pa regulisanje ovakvog delovanja i posebnim zakonom ima puno smisla. Ono što nema smisla, vidi se čitanjem Nacrta zakona o volontiranju.
Radna verzija ima 35 članova, a čak sedam se odnosi na osnivanje i funkcionisanje buduće vladine Agencije o volontiranju. Stiče se utisak da je Vladi ključno da formira još jedno birokratsko gnezdo finansirano iz budžeta, u kome će za pare poreskih obveznika četa vladinih služnenika da nađe novo uhlebljenje i za platu upisuje u registar organizatore volontiranja.
Sto je najgore, cela stvar je „prenormirana", pa se upis u registar ne radi po automatizmu, već „na osnovu zahteva", uz koji pravno lice mora da dostavi i dokaze da ispunjava uslove za organizovanje volontiranja. Dalje piše da „agencija izdaje rešenje", odnosno „uverenje", ali nigde nema ni zuc u kom roku i po kojim kriterijumima, doduše pominje se „zakon kojim se uređuje upravni postupak". Isto tako, žalbe na rešenje mogu da se šalju „ministru nadležnom za rad".
Bojim se da ovako, bez definisanog roka, vladina Agencija za volontiranje, koja se u članu 28. definiše i kao „samostalna u radu", ne postane bog i batina koji birokratskim zavrzlamama guši rad nevladinog sektora. Mislim, ako na primer Jazas reši da iduće nedelje pošalje volontere na teren sa zadatkom da istraže položaj uličnih seksualnih radnica, da li će projekat biti ugrožen ako Agencija ne može da izda rešenje u roku od sedam dana, jer roka nema. I šta ako udari poplava pa se skupe volonteri da prave nasip od vreća i pomažu, da li su oni ilegalci jer nisu prošli Agencijsko sito?
Drugo, šta ako volonteri uključeni u projekat, ne žele da njihovi podaci budu u nekoj bazi podataka? Da li to znači da će oni raditi ilegalno?
Ono što mene zanima je i ko će voditi računa o bazi podataka, ko će imati pristup, s obzirom na zakon o zaštiti privatnosti? Jer, dobrovooljni rad često je privatna stvar pojedinca, a ovaj Nacrt predviđa da „evidencija sadrži lične podatke o volontiranju, vrsti ugovora o volontiranju, opis volonterskih usluga i aktivnosti, trajanje volontiranja, podatke o osposobljavanju volontera i druge podatke od značaja za volontiranje".
Mislim, šta se koga tiče ako sam ja u slobodno vreme po vlastitoj volji učestvovala u radionicama kao volonterka u „Školigrici", ili „Bitef polifoniji"? Ja cu to da stavim u svoj CV, ili neću, ali možda ne želim da neka vladina agencija drži šapu nad informacijama o mom slobodnom vremenu?
U kaznenim odredbama pominju se kazne od 10.000 do 100.000 dinara za svašta nešto, ali i ako organizator volontiranja „ ne dostavi podatke Agenciji". Iako nismo baš zemlja u kojoj sve pršti od volonterskog rada, nije baš ni da ga nema. Koliko će službenika Agencija da ima da bi sve mogla da iskontroliše?
Dalje, nije mi jasno zašto je iz volontiranja izbačeno „vreme provedeno na stručnom osposobljavanju i usavršavanju, ili praktičnom radu"? Ova odredba postoji u drugim zemljama, pa zašto je onda proterana iz ovog Nacrta?
Najšokantnije mi je što u Članu 1. tačka 6 piše da se volontiranjem ne smtra ni obavljanje poslova Crvenog krsta Srbije!?! Da li to znači da je ovim nacrtom rad jedne Florens Najtingel ili Arčibalda Rajta viđen kao nezakonit? I šta sa 60.000 povremenih volontera i 10.000 stalnih koliko ih je Crveni krst Srbije imao u protekloj godini? Jesu li oni radnici na crno, ilegalci, viđeni za kaznu kod sudije za prekršaje?
U ovom Nacrtu piše i da volonteri nisu i ne mogu biti oni koji obavljaju „usluge ili aktivnosti koje su uobičajene u porodičnim, prijateljskim ili susedskim odnosima". Nisam pravnik i ne znam koji to zakon i propis propisuje i objašnjava šta su „prijateljski", a šta „susedski odnosi". Ako moja ćerka tri puta nedeljno pomaže nepokretnoj ženi koja živi sama dve ulice dalje, da li je to ilegalno, ili spada u susedske odnose?
Ono što je najcrnje jeste upadljivo odstustvo pominjanja nevladinog sektora u Nacrtu zakona o volontiranju, te stičem utisak da mu je osnovna namera da ga stisne, kontroliše, a bogami i baci u ilegalu.
Ovaj tekst je objavljen u današnjoj Borbi kao redakcijski komentar na strani 22