Jučer smo imali prilike da čujemo poruke najviših funkcionera naše države Srbima sa Kosova da ne učestvuju na izborima na Kosovu koji bi po agendi trebalo da se održe sredinom novembra ove godine.
Poruke su, što nije uobičajeno, upućene kad su naši državni zvaničnici bili daleko od Srbije, jadna u Briselu a drugi u Lisabonu.
I ko kaže da se predsednik Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica nešto razilaze u stavovima i mišljenjima glede političkih zbivanja u Srbiji, po svemu sudeći greši.
Predsednik Tadić je bio "svečano neodlučan" istakavši da on ne može Srbe sa Kosova zvati na izbore jer je zvao prošloga puta pa to nije uticalo na njihov položaj, a premijer Koštunica je u skladu sa poslovičnim prezirom koji iskazuje gde god može prema javnosti u Srbiji, prepustio da njegov stav do nas dođe preko Havijera Solane koji nam je prepričao premijerovo gledanje na kosovske izbore. Do duše, znali smo to i bez Solane, ali moram priznati da je primenjena forma vrlo zanimljiva.
Znam, stravično je teško biti Srbin na Kosovu, ali nakon ovakve "brige" naših najviših državnih zvaničnika to je još i teže. Šta je alternativa učešću na izborima nije im saopšteno. Posledice će biti to da će ih neučestovanje potpuno izopšteni iz političkog i javnoga života, jer ja ne sumnjam da će oni poslušati predsednika, premijera, crkvu koja će se sigurno oglasiti i pozvati na bojkot.
Slušam Olivera Ivanovića koji šalje apel razuma da se na izborima učestvuje. Ukazuje da bi srpska zajednica na Kosovu mogla potencijalno imati 25 poslanika u kosovskom parlamentu te na osnovu toga predstavljati neki faktor odlučivanja. Ovako, izbija im se iz ruku i onaj alat koji objektivno mogu imati.
No, ono što se može "čitati" iz politike Beograda ima svoju logiku koja se sastoji u isključivom interesu političke klase u Srbiji da od kosovskog rašamona ima što manje političke štete. Dakle, nema veze što će neučestovanje na izborima na svojoj koži osetiti onih stotinjak hiljada Srba preostalih na Kosovu.
Važno je kakav će biti rejting predsednika Tadića. A on bi, u nacionalističkom, većinskom delu javnosti, pao. Ta većinska javnost je ovde vrlo uredno "negovana i zalivana" i ima tendenciju bujanja i bokorenja. Jer, videli smo kako je dočekan poziv Srbima da izađu na izbore koje je Tadić uputio pre dve godine. Dočekan je kao "izdaja"...bez obzira što je to bio njegov najbolji potez po mome sudu, otkada je predsednik Srbije.
I, videlo se po predsedniku da bi on možda i rekao Srbima da izađu jer je nemoguće da misli kako je to protiv njihova interesa, ali ga je zaustavilo, pokolebalo i usmerilo u suprotnom pravcu ono što se zove "jedinstvena politika o Kosovu". Važnije, mnogo je važnije Tadiću da se slučajno ne ugrozi još jedan siguran predsednički mandat, nego li to da kaže Srbima na Kosovu šta je njihov interes.
Tadić je sada zatočenik vlastite strategije u izgradnji lične popularnosti. I pokazuje politički kukavičluk i politikanstvo. Prosto je sam sebe tamo odveo.
Posledice preporuke Srbima na Kosovu da ne idu na izbore biće brzo vidljive. Hoće li predsednik koji će tada trošiti već drugi mandat biti u stanju da kaže..."Pogrešio sam, bio sam politička kukavica.."
Hoće, ali samo ako oceni da bi to bilo taj čas korisno za ličnu popularnost....