Internet kao anonimni medij nam dozvoljava da pod lažnim imenom ili nickom kažemo šta god želimo bez velikog straha da će nas te reči progoniti. Anonimnost takođe otvara mogućnost za širenje mržnje i netrpeljivosti. Gej-lezbejska populacija je česta meta na internetu, gde joj se preti nasiljem i smrću, poziva na obračun s njom, upad u gej-lezbejske lokale i grupe, organizuju napadi... Ali, ono što je poseban problem jeste da mnogi homofobi nemaju problem da pretnje nasiljem i smrću iznesu punim imenom i prezimenom, sa sve slikom, jer takvim porukama mogu samo da postanu „idoli mladih", a nikako da snose krivičnu odgovornost, kao što treba.
Na popularnom sajtu www.facebook.com svakodnevno se rađaju nove homofobične grupe koje broje desetine hiljada članova, ali one retko postanu javni problem, jer im se ne pripisuje bitnost. U tom vaganju, koje nažalost postoji, prednost u osudi ima mržnja prema nacionalnim i verskim manjinama, dok homofobija spada pod ostalo, ili se uopšte ne percipira kao problem.
Najveću pažnju dobila je anti-gej grupa „Marino Bogdan treba biti tučen", koja je imala oko šesnaest hiljada članova. Nažalost ovaj tinejdžer iz Mostara je tema nekoliko grupa (neke su još uvek aktivne), gde su objavljene njegove slike, pozivalo se na njegovo ubistvo i raspravljalo kako ga treba tući i ubiti. Na meti homofoba je i tinejdžer iz Beograda, Drxy Princeza, protiv koga je takođe napravljeno nekoliko grupa u okviru kojih se može pročitati kako ih treba „jebati satarom u dupe", „tući bejzbol palicom", „spaliti", „nabiti na kolac"... Neke od tih grupa su: „Potrebno 10.000 clanova, da Luka i Ogi odu u Mostar da biju Marino Bogdana", „Jebimo kevu Drxy Princesi, mamu li mu pedersku", „Marino Bogdan mora biti ukinut", „Klub mrzitelja pedera Drxy Princeze i Marina Bogdana", „Smrt pederima", „idite u kurac svi iz grupe 'moj idol je marino bogdan' smrt pederima", „Batinama protiv pedera", „ak mrziš pedere postani fan ovog groupa", „Stop pederima!!! Gej parada nikada u Beogradu!!!", „Стоп педерима - Квирији"...
Veliki broj anti-gej grupa ugašen je zahvaljujući našim facebook herojima, Jovani Lakić i Ognjenom Ognjenu, koji se svakodnevno bore da facebook očiste od homofobije i s kojima smo imali čast da porazgovaramo.
JOVANA LAKIĆ (Srbija)
Queeria: Zanima me tvoja motivacija da se kao strejt žene zalažeš za gej prava, koja te se direktno ne tiču?
JL: To su pre svega ljudska prava, tako da me se tiču. Niko nema prva da nekog osuđuje i diskriminiše, samo zato što je drugačiji. Mene postojanje gej ljudi ničim ne ugrožava, ali izgleda da većina misli drugačije.
Queeria: Šta se sve u vezi toga učinilo na facebooku?
JL: Dobila sam poziv za grupu "Marino Bogdan treba biti tučen", uz komentar pogledajte slike. Gledam ja, kažem mužu: „Ok, trandža, so what?", i odbijem poziv. Zatim sam ugledala teme u toj grupi, kao što su „Kojim sredstvima bi ga sve tukli???", „Gde ode ovaj svet?!?", „Zakopati pedera živog pod 3 metra zemlje", „Treba ga nabiti na neomašćeni kolac!!!", i zgrozila se. Kakav užas! Kakve frustracije i to sa teritorije cele bivše SFRJ. I tada sam otvorila grupu „za ukidanje grupe Marino Bogdan treba biti tučen", uz opis da bi trebalo ukinuti i tu a i ostale grupe koje promovišu nasilje na facebooku. Naravno, uskakali su mnogi homofobi da nam saopšte kako smo mi još gori jer ga branimo, da nas treba pobiti, upućivali na psovke i uvrede...
Mnogi od nas iz grupe smo išli po spornim grupama i raspravljali se sa ljudima. Svaki put kad nisu imali odgovor na neki naš argument, upućivali su psovke i pretnje, javno, ali su nam pretnje stizale i preko privatnih poruka. Čak sam i od facebooka dobila pretnju da ću biti izbrisana, jer su me mnogi prijavili. Ali tako ti je to, kad nemaš šta da kažeš, ti vređaj. Uspeli smo do sada da zatvorimo pet grupa, za to je najzaslužniji Ognjen Ognjeni koji je sastavio pismo i slao ga na sve strane, kao i administratorima tih grupa, pa je tako tu prvu grupu administrator sam zatvorio uz opravdanje da je sve to bio psihološki eksperiment, i da on nije znao da ce to toliko eskalirati. Neke grupe smo preuzeli, tako što administrator napusti grupu i novi postaje prvi onaj ko vidi da je to mesto upražnjeno. Tako sam preuzela grupu "Smrt mostarskom pederu Marinu Bogdanu i svim ostalim pederima" i zatvorila je.
Queeria: Da li te brine što u grupama koje mrze druge ima toliko mladih ljudi?
JL: To je problem čitave nacije, jer su škole pune malih nasilnika koji napadaju nekog jer je različit, ako ih već roditelji nisu naučili da se ništa ne rešava nasiljem, to bi moglo da se pokrene u školama, kao obavezan čas o toleranciji i nenasilju. Mene više brine da će mi dete rešavati sukobe na taj način nego da gleda dva muškarca kako se drže za ruke na ulici.
OGNJEN OGNJENI (Hrvatska)
Queeria: Koje su tvoje aktivnosti bile na gašenju facebook grupa koje promovišu mržnju?
OO: Samoinicijativno sam kontaktirao prvo Federalnu policiju u Mostaru, s obzirom da je prozvana osoba iz Mostara, a potom i MUP Republike Srbije. Nekako mi je bilo jasno da oni sami po sebi neće učiniti mnogo, tj. da će učiniti jako malo i to je bio razlog što sam kontaktirao i Intergroup on Gay and Lesbian Rights Europskog parlamenta. Naime, nije se u grupama promovirala samo nesnošljivost spram jedne osobe, već i spram cijele LGBTIQ populacije. Osim toga tu je bilo pokušaja i organiziranja odlazaka u Mostar s ciljem počinjenja krivičnog djela ubojstva. Dakle, ciljevi su bili mnogo konkretniji, ali i kobniji od samog govora mržnje. Kasnije sam kontaktirao i Minisitarstvo za ravnopravnost spolova BIH.
Queeria: Te grupe mahom čine mladi ljudi, koji pozivaju na strašne i monstruozne zločine. Da li te to brine i kako se izboriti s tim?
OO: Naravno da me brine. Mislim da bi i svaku stariju osobu to trebalo zabrinuti. Ti mladi ljudi jednog dana će voditi, ako ne voditi onda će sačinjavati i određivati ovo društvo. Nije lijepa pomisao da ljudi nisu ništa naučili do sada, da društvo i dalje ostaje ksenofobično, homofobično, šovinističko... Mislim da bi društvo trebalo napredovati iz generacije u generaciju, a ovi mladi ljudi nisu indikator takvo nečega.
Države bi trebale donjeti pravnu regulativu o slobodnom, tj. kažnjivom ponašanju i korištenju interneta. No, i bez tog zakona ovi su se slučajevi mogli riješiti na temelju već postojećih. Stvar je u tome što su prespori, a za MUP RS-a i policiju BiH nisam uopće siguran da li su ili nisu djelovali. Dakle, sustav izvršne vlasti ne radi kako treba i tome smo svjedoci vrlo, vrlo često. Da rade onda ni Queer festival u Sarajevu ne bi završio onako kako je završio i Pride u Beogradu bi se održao. Svakako smatram izvršne vlasti djelomično odgovornima u oba slučaja.
Queeria: Da li si zbog svojih aktivnosti suočen sa pretnjama na facebooku?
OO: Naravno da mi prijete. Ipak, ima tu i dosta podrške. I to mi je drago jer usuđujem se zaključiti da ima i razumnijih, educiranijih i da ljudi nisu samo krvožedna stoka.
Osobno, prijetnje na FB-u me ne brinu. No, da su moji podaci javni kao što nisu mislim da bih u tom slučaju zatražio zaštitu od MUP-a Republike Hrvatske samim time što su prijetnje vrlo eksplicitne, a i količniski ih ima podosta.
Queeria: Grupe će jednog dana nestati, ali će mržnja prema gej-lezbejskoj populaciji ostati. Kako se s tim izboriti?
OO: To je pitanje na koje dolazi malo složeniji odgovor. Kada pogledate argumente koje iznose oni koji bi pedere linčovali, počinili egzodus nad tom populacijom i još mnogo ružnih stvari vidite da zapravo nemaju argumente. Oni se svode na tvrdnju da je nešto nenormalno samo zato jer je nenormalno ili se pozovu na prirodne zakone o kojima nemaju pojma. Takav način argumentiranja pokazuje da se radi o manjku informacija. Školski sustav također je tu zakazao. Ne radi se o znanjima koja se stiču na visokim učilištima. Ta znanja, preduvjeti za shvaćanje ovih pitanja trebalo bi steći do kraja srednje škole. Zakazali su i roditelji. Kućni odgoj je vrlo bitan faktor. Pri tome ne mislim da bi roditelji trebali puniti glavu djeci s time kako je "gej okej", već prvenstveno učeći djecu toleranciji. To izostaje jer sami se roditelji tako ne ponašaju.
Također u svemu ovome da bi znanje postalo i primjenjeno mora postojati i neka viša razina svijesti i određena razina empatije, a potrošačko društvo tome ne ide u prilog.
Queeria: Da li si inače aktivan kada su u pitanja gej prava?
OO: Da, jesam. Aktivirao sam se po pravima LGBTIQ populacije u Drugom koraku - Centru za društvenu integraciju seksualnih i rodnih manjina. No, ta je organizacija već neko vrijeme u hibernaciji, a njen projekt www.gay-u-obitelji.com pripao je privatnom vlasništvu. Ipak, nije naglasak na LGBTIQ ljudima, već na ljudskim pravima, tj. društveno štetnim pojavama kao što je neonacizam, ustaštvo i slično koje ih same po sebi ukidaju.
Ja sam sinteza oca koji je cijeli svoj život posvetio društveno korisnom radu, volonterski naravno i majke koja u čovjeku traži čovjeka.
Predrag M. Azdejković