Leta gospodnjeg 1967. Vojna hunta u Grčkoj izdaje Dekret br. 13, kojim se zabranjuje izvođenje i slušanje muzike Mikisa Teodorakisa. Njega, suprugu mu i njihove dvoje dece hapsi i zatvara u koncentracioni kamp Oropos. Zahvaljujući Dmitriju Šorstakoviču, Leonardu Bernštajnu, Arturu Mileru, Hariju Belafonte i drugim velikim umetnicima tog vremena organizovanim u Međunarodni pokret solidarnosti, vojna hunta mu zamenjuje kaznu zatonečinstva u izgnanstvo iz Grčke.
Teodorakis u izgnanstvu drži na hiljade koncerata širom sveta kao deo borbe za obaranje vojne hunte i povratak demokratije u Grčku… i konačno, nakon pada vojne hunte, trijumfalno se vraća u domovinu.
Iz primera Mikisa Teodorakisa i njegove borbe protiv vojne hunte, moglo bi se zaključiti da autokratski, nenarodni režimi, protiv nenasilnog otpora umetnika, bilo da su muzičari, pisci, slikari ili glumci, naučnici, profesori, studenati, učenici... dakle građani, nemaju adekvatno oružje.
...............................
Iz ciklusa: Večite pesme