Ne d’o bog predsednik ove takozvane države postupio bih vrlo pragmatično.
Pojavio bi se na teveju i rekao deco vi ste u pravu nema policijskog časa.
Jer ničemu ne služi.
Matorci ionako ne izlaze dalje od parkića ispred zgrade. A i tamo kad čuju sa terase prozukli glas ruuuučak svi ustanu i zapute se svojim stanovima. A kad već ručaju hvata ih i popodnevna dremka. Oni nisu potencijalni prenosioci virusa.
Vlasnicima kafića zabranio bi da rade posle deset uveče a i dotle samo u baštama na otvorenom i to pod pretnjom drakonskih kazni. Jer posle tog vremena rade samo“ prijateljice noći“ a pošten svet spava.
Dozvolio bi venčanja na kojima su uz mladence prisutni još samo kumovi. Tetke, snaje, šuraci šurnjaje i ostali neka dođu na mladence. Naravno sa poklonima. Jer ko će bre normalan d’izdrži toliku bolumentu rođaka s’ mladine i mladoženjine strane a da pri tom ne poludi načisto?
Pevaljke mogu da se gledaju samo kratko na Pinku jer je to jedino higijenski.
Babe da ostanu kod kuće u i čekaju decu sa demonstracija uz toplu okrepljujuću supicu. Jer deca su 30++ i ne znaju ko su, šta su i čiji su.
Da se pod hitno raspusti krizni štab za koronu jer tek oni ne znaju šta će. Ni sa nama a Boga mi ni sa sobom.
Da se svi ponašaju u skladu sa izrekom - Pamet u glavu dupe uza zid. Jer nije preporučljivo ići golog dupeta međ pijane Turke. /koronu/
Ali kome ja to? Hormoni i adrenalin rade svoje a vodu i život još niko nije zaustavio.