Mi jesmo ovde i sada ali je svaki trenutak i prošlost i sadašnjost i budućnost. Sve u svemu, bućkuriš. Déjà vu, koji je većina bar jednom imala priliku da doživi, samo u deliću sekunde je prošlost koja se javlja, istovremeno je sadašnjost a onda opet odlazi u prošlost, ponekad i u budućnost. Ako ćemo da budemo brutalno iskreni, samo nam je smrt sigurna i neminovna budućnost. Da li ćemo posle smrti imati nekakvu budućnost, ko zna. Velike religije kažu : Da, kako ne! Najveća i najstarija monoteistička religija (da ne uzimamo u obzir monoteizam mudrog Ehnatona) Hrišćanstvo, kao budućnost nudi pravednima RAJ a kršiteljima Božjih zapovesti, PAKAO. Islam je to preuzeo i dobrim Alahovim sledbenicima nudi kao budućnost RAJ (Džennet) sa ne znam ni ja koliko devica, rajskih hurija a Alahohuliteljima budućnost je PAKAO (Džehennem). Budizam je u tom smislu zamršeno jednostavan, možemo se u tz novom životu/ima javljati u raznim oblicima i pojavnostima, retko ako ne i nikada, kao mi kakvi smo sada. Negde davno sam pročitao da je Buda rekao: Ako namerno zgaziš mrava, trebaćeš da prođeš kroz 10.000 reinkarnacija. Koliko će trajati svaka pojedinačna reinkarnacija, nije poznato. Bazična stvar je KARMA svakog pojedinca. Karma ili Kama (pali: Kamma) je možda najvažniji budistički pojam. Budističko učenje o Karmi na prvo mesto stavlja voljni moment. U stvaranju Karme, namera ima veći značaj od samog delanja. Buda je rekao: Volja jeste ta koju nazivam delom. Poželevši nešto, čovek deluje putem tela, govora ili uma. Postoje dela koja dozrevaju u toku života, u životinjskom svetu, svetu ljudi i u nebeskom svetu. Plodovi su trostruki: oni koji dozrevaju u toku života, oni koji dozrevaju u budućim novim rođenjima i oni koji dozrevaju u toku neprekidnih rođenja. Dakle, po Budi i budizmu, budućnost svakog pojedinca je beskrajna i raznovrsna kao Kosmos. Još kao klinac od desetak, jedanaest godina na marginama jedne knjige, zapisao sam svoju mudrost: Rođenjem smrt u nasleđe dobijamo. Kako god da okreneš ili obrneš, to nam je svima budućnost. U 1001 noći u priči Povest o tučanom gradu, Šeherezada veli: Emir Musa zaronivši slepoočnice u šake, sam sa sobom govoraše: O ti tajno rođenja i smrti! Zašto nam se i roditi - kad mremo? Zašto nam i živeti - kad smrt donosi zaborav životu?
Veliki broj pametnih ljudi se bavio budućnošću. Navešću nekoliko primera:
Opsesija budućnošću ponekad je dobar način da se prespava sadašnjost, Branko Miljković, Mudar je onaj ko ne strahuje niti se nada od neizvesnih događaja u budućnosti, Anatol Frans, Ostavimo budućnosti da kaže istinu i izračuna svakog prema njegovom radu i dostignućima. Sadašnjost je njihova, budućnost, za koju sam ozbiljno radio, je moja, Nikola Tesla, Napredak nije puko popravljanje prošlosti, on je neprekidno kretanje prema budućnosti, Halil Džubran, Vreme je iza nas, vreme je pred nama. Čim počneš duže da misliš o onome što je bilo ili o onome što će biti, odmah gubiš ono što je glavno, istinski život u sadašnjosti, Lav Tolstoj, Sve što smo znali u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je ništa u poređenju sa onim što nikada nećemo saznati, Konstantin Ciolkovski...Najviše mi se dopada misao Ciolkovskog!
A šta ako budizam pod reinkarnacijom podrazumeva život u nekom paralelnom Kosmosu, drugačijem, van našeg poimanja vremena? Ili u bezbroj istovremenih Kosmosa ili Kosmosa dijametralno različitih? Onda neminovno dolazimo do Ruđera Boškovića i Stivena Hokinga. Volim ono Hokingovo: Istorija Kosmosa je beskrajno mnogo i sve su istinite!
Obrni, okreni, Се сврти, Turn around, Turn rursus, Dreh dich um... Op trta, ide smrta.
A šta vi mislite o budućnosti?