More su neraskidivi deo njegovog života. U vreme kada bejaše mlad, na more skoro da nije obraćao pažnju. Bilo ih je svakakvih, u pubertetu najviše ali je uspevao da ih se otarasi, počeo je da ih smatra tricama i kučinama. Mada se i sada seća i to sa bolom u duši kako neke more nije mogao da prevlada. Starac je duboko svestan da sadašnje more čine veliki deo njegovog mentalnog, fiziološkog i fizičkog sastava. Nije spreman da se preda bez borbe. Svakog dana pre i posle podne odlazi u šetnju pomažući se štapom, nekad dva, nekad četiri kilometra. I vežba, prvo vežbe za noge a zatim na razne načine diže tegove od dva kilograma. Dok vežba, koncentrisan je i more nestaju. To potraje nekoliko minuta, pola sata najviše a onda se more vrate. Nisu ni jače ni slabije, onakve su kakve su bile pre vežbanja. Neke more pokušava da, posle dugog razmišljanja i analiziranja, reši na, čini mu se, najadekvatniji način. Uskoro se pokaže da nije uspeo. Ipak ne odustaje. Nekoliko puta je pokušao da klasifikuje more, po težini, značaju, posledicama koje slede ali nije bio zadovoljan. Svaka je bila drugačija, različita, nisu imale dodirnih tačaka i sve su bile čas jače, čas slabije, koje bi se uskoro pretvarale u jače. Sve teže je mogao da zaspi, više mu nije kao nekada uspevalo da indijsko kineskom metodom disanja, uvlačenje vazduha kroz nos dok se pluća ne napune do kraja i izdisanje takođe dokraja. To mu je pomagalo da za deset, dvadeset minuta sasvim očisti um od svega, nestajale su i more, lako je tonuo u san.
Jednom mu je palo na pamet da su njegove more možda Mojre u grčkoj mitologiji богиње sudbine. Pokušao je da sazna više pa je potražio na Net-u: Prema legendi, Mojre su bile tri sestre, boginje. Zvale su se:
Klota
Lahesa
Atropa
Bile su starije od većine bogova ali je njihovo poreklo bilo nejasno. Postoji verovanje da su bile ćerke Ereba boga večne tame i Nikte boginje noći, prva dva božanstva koja su nastala iz Haosa.
Zadatak Mojri je bio da određuju sudbinu svakog čoveka. Kad bi se rodio, svaki čovek je od njih dobijao nit svog života. Klota je raspredala tu nit držeći preslicu na koju je bilo namotano predivo, što je simbolički mpredstavljalo sam život. Lahesa je razmotavala i merila tu nit i na taj način određivala koliko će ta osoba da živi a rastom najmanja ali i najstrašnija Atropa je tu nit kidala, presecala i na taj način okončavala život te osobe.
Pomislio je da je sasvim moguće da su Mojre u srpskom modifikovane u more. Mada nije ih bilo tri, danonoćno je bivao opsedan sa pedeset, trista, pet hiljada mora. Neke, one od kojih mu je zavisio život i egzistencija, znale su ponekad da nadvladaju ostale more, ne dozvoljavajući mu da misli na bilo šta dugo. Dugo bi ležao na leđima zatvorenih očiju, udisao, izdisao ali nikako da zaspi. Ponekad bi ustajao, oblačio se i sedao za lap top.
Nije postojao način da se otarasi bilo koje more. Starac je shvatio da će ga more pratiti sve do smrti. Ta neugodna simbioza, starac i more, je zaista bila njegova sudbina!