Sećate se scene iz kultnog filma „2001: Odiseja u svemiru" u kome se čopori čovekolikih majmuna i majmunolikih ljudi koskama istrebljuju do iznemoglosti zbog komada mesa i gutljaja vode. I šta je onda uopšte i moglo na kraju da spreči njihovo totalno međusobno istrebljenje, kao i da započne bilo kakav oblik praistorijske diplomatije. Ne znam, da li je nekakav misteriozni i ezoterični obelisk prekinuo rat, zaveo mir i naterao ih da sarađuju, ili se radi o nečem trećem. Nečem, koliko jednostavnom toliko i genijalnom - o tome da su počeli međusobno da trguju.
Sad, paralelno sa prvim pokušajima trgovine počeli su se sigurno razvijati i razni instrumenti neophodni kako bi se trgovalo što uspešnije. Jer, kako uopšte uspešno i trgovati ukoliko ne govorite jezikom koji obe strane manje-više razumeju, ako ne postoje pravila i zakoni koji između ostalog štite i sam proces trgovine (nema krađe i ubijanja ... među mušterijama i trgovcima, ...), a tu su i pismo, novac i algebra, kao i različiti aparati sile (privatni ili državni) koji štiti trgovačke puteve i mesta trgovanja (pijace, trgove, prometne raskrsnice, šoping molove). I na kraju, jednako koliko i na početku, ako ne postoji i na određeni način zagarantovano i zaokruženo tržište (grad, feud, carstva i kraljevstva, nacionalne države, nadnacionalni savezi država).
Naime, zamislite da ste u poziciji nekog velikog trgovca - kako bi vam najviše odgovaralo da organizujete svet tačno prema svojoj meri. Mislim, lepo bi bilo da potrošača živi što je moguće više što bliže vašim trgovinama. Takođe, pored toga što ispunjavaju svoju osnovnu ulogu vaše mušterije, dobro bi bilo da na određeni način zarade i novac koji bi kod vas potrošili, najbolje proizvodeći jeftinije ono što vi prodajete skuplje, ili čuvajući i održavajući sistem u kome trgovanje neometano teče. Sad, sve ovo neodoljivo podseća na opis grada, zar ne. Opet, kada se kao veliki trgovac dovoljno obogatite, poželećete da sve više gradova povežete u sve veće tržište, za šta vam je potrebna dobra priča i - država. I to je to.
Sad, zar i nije jedna od osnovnih uloga, između ostalih, i same države i ta da obezbedi, zaštiti i održava tržište - i to na bezbroj različitih načina. Počev od snaga reda i odbrane (ili napada), preko pravnog, finansijskog i fiskalnog sistema, pa sve do obrazovanja, umetnosti i opšte kulture. I sad, koliko bi na kraju neko uopšte i mogao da pogreši ukoliko bi istoriju posmatrao u priličnoj meri i iz ugla trgovanja i tržišta.
Jer, učeni smo, između ostalog, zbog čega je kapitalizam kapitalizam, komunizam komunizam, slično kao i socijalizam, nacizam, fašizam, ili terorizam i verski fundamentalizam. Hiljade stranica ispisane su kako bi se definisale suptilne razlike između različitih društvenih sistema, ali šta ako je koren pomenutih kao i mnogih drugih istorijskih pretumbanjavanja predstavljao u dobroj meri i sudar na određeni način sukobljenih trgovačkih koncepata i interesa. Na kraju krajeva, možda različite ideologije, od onih liberalnih pa sve do najrepresivnijih, i ne predstavljaju dobrim delom ništa drugo do u suštini različito osmišljene i organizovane potrošačke modele.
Pa, zar i sam crnokošuljaš nije negde na kraju bio potrošač, kao i US marinac, Severnokorejac ili Isisovac - i zar se svako od njih na kraju dobrim delom i ne bori za neko svoje tržište. Da ne pominjem i neke od najratobornijih plemena i naroda kroz istoriju, koji nisu svoje pobede iskoristili isključivo da drugima vladaju, koliko pre da se integrišu u lokalno stanovništvo, i da kao bogato plemstvo i ugledni trgovci generacijama razvijaju i jačaju svoje vekovima stare trgovačke mreže (čuveno je, na primer, bogato saksonsko, normansko i vikinško plemstvo po trgovačkim gradovima Južne i Severne Italije, Francuske, a donedavno čak sve i do same Rusije i Konstantinopolja).
Na kraju, ukoliko je trgovina već toliko i usađena u samo srce istorije, da li bi onda trebalo posebno da se zabrinemo u trenutku kada globalni igrači krenu da se gađaju terminima kao što su trgovinski ratovi, sankcije i carinske barijere. Jer, ukoliko je trgovina toliko često kroz istoriju i bivala jača od raznih ideologija, i ukoliko se upravo ona možda i nalazi na određeni način i u osnovi samih ideologija (na kraju krajeva, zar na određeni način i same politike i ideologije ne predstavljaju vid tržišta i trgovanja idejama), da li bi sve to moglo da znači da su trgovinski ratovi oduvek kroz istoriju predstavljali ne samo najčešći uvod u oružane ratove i šire sukobe već i njihov osnovni uzrok.
Sad, nadam se da nećemo po N-ti put na ovim prostorima uživo prisustvovati traganju za odgovorom na ovo pitanje, iako se zadnjih meseci termin trgovinski rat i previše često ponavlja u svetskim medijima.