Zakuntao sam danas u busu jerbo sam gledao sinoć Kavse protiv Voriorsa, a i šljemao neku viljamovku, Koviljku - odlična radža, koga put navede u naše krajeve, burazi u manastiru prave, imaju celu destileriju, i jedan buraz iz Мунзеконза-a je našao svoj mir, od Bog te pita kakve prošlosti i ima čovek angel's touch, sa radžom, stvarno je vrhunski urađeno ćeps.
Elem, vozim se ja tako i u nekom polusnenom stanju kapiram kako se uvek, kada izađem iz Srbije, osećam kao da sam izašao iz nekakvog Solženijicinovog Gulaga misli i duha, svakih loših vibracija i hejta. Uglavnom, opustio se i zavalio u sedište u busu sa slavonskim tablicama sa nekim drajverom-hejterom koji ne ume da se nasmeši i u nekom trenu sam izgleda zakuntao, od hengovera prethodne noći. Tek, prenem se, kao da me je ejndžel kakav cimnuo i, pogledam kroz prozor - ono tabla za Novsku. Novska, ček, gde to beše? Ček, aha, evo je... I tabla za Jasenovac. Da... Znam da mi nešto zloslutno poznato deluje krajolik, što kaže drugar jedan, "fin, miran krajolik, samo što u njemu živi i Dr. Hanibal Lektor."
Kontam dalje tako, dobro bre, šta je ušlo u te ljude takav hejt da su osećali, i razmišljam da li bih ja mogao da osetim takav hejt da im se revanširam na sličan način - da uzmem da ih izgasiram il' napravim punsa od njih, ili pikam fucu sa nečijom otfikarenom glavom... uglavnom, malo me pecnula 'ladnoća od tog smera toka misli pa sam prestao da se budalasam na tu stranu.
Uglavnom, siđem u Zegeu. Prijatna atmosferica u gradu, mnoštvo lepog sveta, proleće onako. Hodam kroz Preradovićevu i Teslinu, pa do Josipa pa seo na Cvetnom na fuku, pored naše, srpske crkve - i kontam, brate, ovde pola ekipe Novosađani, a zimo se mr, najstrašnije? Go figure.