Istorija| Jubileji| Literatura

Feljton priče 5. juni 1941.- 5.juni 2013.

Velimir Mladenovic RSS / 12.05.2013. u 10:11

Autor: Stefan Basarić, student srpske književnosti i jezika

1/5 Obućar

Užasavajuće topao dan slivao se prenatrpanim smederevskim ulicama. Podne je kilizilo po toplom asfaltu i gomili zajapurenih užurbanih ljudi koji su se nekuda zaputili. Ja sam, kao i svakoga dana, otvorio svoju malu obućarsku radnju, koja se nalazila u Ulici 17. oktobra, tačno u šest izjutra, kada su prvi petli parali vazduh svojim neumerenim kricima i kada su stizali dečaci sa svežim, još mirisnim novinama. Po običaju, skuvao sam mrku tursku kafu, onako gorku je ispio čitajući novosti tog petog juna prve okupacione godine, teške, mučne i posve nestvarne hiljadu devetstvo četrdeset i prve godine. Protokol je bio nepromenjen godinama, sledio bi doručak, obično malo sira i koje jaje. Doručkovao sam, presavio novine i zaputio se u radionicu koja je bila ispod sobe u kojoj sam stanovao. U skučenoj, zamračenoj radionici nalazila se vazda nepregledna hrpa izbušenih, prljavih i iscepanih cipela koje je neko od nas , koji smo tu radili kao obućari, trebalo da popravi. Sedeo sam pogureno i skidao zarđale i iskrivljene eksere sa stare pohabane radničke čizme, koju mi je doneo neki seljak par dana ranije, još je bila od blata sa njegovih njiva. Oznojan, u svetloplavoj košulji za rad, umazanoj uljem dočekivao sam svoje učenike i šegrte, odnosno pomoćnike. Oni su dolazili i prolazili, nemarno tamnih pogleda uprtih u svu onu nepreglednu obuću na kojoj su se kanili kaliti. Slušali smo radio Beograd, nešto izmenjenog programa, motali i pušili duvan i razgovarali o nekim dešavanjima u nekadašnjoj prestonici, kojoj je, tako iznenada, bio otet sav predratni sjaj. Zagušljivih nekoliko sati pod teretom još jednog običnog četvrtka učinilo me je pospanim, a i prilično gladnim. Ručao sam sa svojim majstorima supu od vode i nekog smrežuranog parčeta piletine koje sam sačuvao te nedelje. Oni su ostali da rade, a ja sam se zaputio stepenicama do svoje sobe gde me čekala neraspremljena postelja. Bilo je neverovatno topao dan za to doba godine, i svi prozori su sobi su bili pootvarani. Penjući se tromo uz stare bukove stepenice do svog sobička primetio sam kroz prozor jednog od svojih šegrta koji je, sav uzrujan, dotrčao i zadihano saopštio, crveneći se po obrazima - Pušteni su zatvorenici iz Tvrđave! Odmahnuo sam rukom bezvoljno jer nisam pridavao preveliki zančaj rečenici koju je izgovorio, uostalom tih sitnih trzavica i trubulencija bilo je skoro svakog dana u Smederevu. Skinuo sam se, stavio pantalone na stolicu, izuo se i u roku od nekoliko trenutaka sa glavom na izbušenom perjanom jastuku zaspao sam tvrdim snom.


Probudila me neka neoodređena, a preglasna buka koja je dolazila bukvalno sa svih strana. Pogledao sam u plafon, ali njega tamo nije bilo. Stajale su samo pokidane suve grede i otkrivale zadimljeni nebeski svod. Zbacio sam prašinu i raspale parčiće maltera i stakla sa svog tela i pokidane posteljine. Protrljao sam oči, sanjivo, verujući da sam i dalje u nekom nestvarnom ambijentu sopstvenog sna. To što nisam imao plafon i većinu zidova je bila surova, gotovo nestvarna java. Pridigavši se, ubrzo sam shvatio da nas možda bombarduju i da je vreme da se beži. Ustao sam sa namerom da se obučem, ali ni stolice, ni pantalona, a ni cipela nije bilo u onome što sam nekada nazivao svojom sobom. Sve je nestalo. Strčao sam se nespretno niz polomljene stepenice i zatekao jednog od svojih šegrta, svog krvavog, u iskidanoj košulji kako se smeljuji sablazno i praznim pogledom neverice gleda kroz mene. Bio sam potpuno nepovređen dok je iznad mene nestajala čitava krovna konstrukcija moje sobe, sinulo mi je kroz zbunjenu pamet. Ovaj moj povređeni šegrt sedeo je i cvileći tiho, rukama koje su se histerično tresle pokušavao da smota jednu cigaretu. Dotrčao sam do njega i spazivši mu rascvetalo koleno desne noge shvatio da imam neku rakiju kojom bih mu to mogao dezinfikovati, barem za prvo vreme. Sipao sam mu nežno tu srebrnkastu tečnost preko raspadnutog kolena kada je utrčao u radnju moj komšija, obućar koji je radio preko puta mene u ulici. Izbezumljenog pogleda, sav garav, ugruvan i sa krvlju koja mu se nemilice slivala preko slepoočnica uzviknuo je, pomalo radosno, pomalo odvratno jezivim glasom - Komšija, ja sam poginuo!

 

(Priče su inspirisane stvarnim događajima ali takođe su i plod mašte samog autora. Udruženje građana ''KNGS'', smederevski nedeljnik ''Naš glas '' i portal www.sdcafe.rs objavljuju ove priče povodom obeležavanja sedamdesetdvogodišnjice od eksplozije municije u smederevskoj tvrđavi.)

Ove godine udruženje KNGS- Smederevo organizuje niz manifestacija povodom obeležavanja komemoracije žrtvama ove tragedije. U pripremi je naučni skup i svečana akademija. Obeležavanje je počelo 1. 4. 2013. kada je raspisan likovni i literarni konkurs.

Udruženje KNGS osnovali su u Smederevu Dušan Mitrović i Velimir Mladenović. Oni su ujedno i članovi odbora za obeležavanje komemoracije petojunske tragedije.

Svi koji bi želeli da dobiju više stručnih informacija o samoj tragediji mogu pisati na: smederevska.eksplozija1941@gmail.com ili na mejl udruženja kngssmederevo@yahoo.com

 OSEDELI GOSPODIN

 

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

8c_competizione 8c_competizione 11:43 12.05.2013

hvala sto se secate

tih ljudi, kada je vlast vec sramota
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 11:56 12.05.2013

Re: hvala sto se secate

Hvala Vama sto citate i pratite ove linkove.
stola stola 22:23 12.05.2013

Re: hvala sto se secate


Smederevo ima jednu od najlepših srednjevekovnih tvrđava u Srbiji i šire. Svestan tadašnjeg teškog političkog položaja zemlje, Đurađ je izabrao odličnu lokaciju za izgradnju svoje rezidencije i grada, na ušću Jezave u Dunav bio je Despotov grad, ušuškan između dve reke sa izlazom ka Dunavu pružao je mogućnost prelaska na njegove posede u Ugarskoj.
Dosta o srednjevekovnoj istoriji i još više arheologiji može se saznati u radovima arheologa Mlađana Cunjka; preporučujem knjigu Smederevska tvrđava - novija istraživanja

Tvrđava je, bez obzira na srednjevekovna razaranja, obnavljana i prepravljana, a najveća je preživela tokom XX veka. U I SR gađana je austrijskim merzerima i tada je takođe došlo do eksplozije skladišta municije u samoj tvrđavi - o ovome govori i kratak članak u NYT iz 15. II 1915. Ovom prilikom stradale su i dve kule na ulazu u Mali grad.

Smederevo je aprila '41. zauzela II oklopna divizija II Armije, a od formiranja Vojnoupravne komande u gradu je smešten štab 610. feldkomandanture i jedna četa 592. landenšicen-bataljona; štab je posle eksplozije prebačen u Pančevo (Velimir Terzić: SLOM KRALJEVINE JUGOSLAVIJE). O eksploziji piše Branko Petranović u knjizi Srbija u Drugom svetskom ratu.
Da dodam:

BR. 61
IZVEŠTAJ VOJNOUPRAVNOG KOMANDANTA U SRBIJI OD
10. JUNA 1941. KOMANDI KOPNENE VOJSKE O VELIKOJ
EKSPLOZIJI U SKLADIŠTU MUNICIJE U SMEDEREVU'
Prepis
VOJNOUPRAVNI KOMANDANT U SRBIJI
Komandni štab Beograd, 10. 6. 41.
Načelnik štaba
Predmet: Katastrofalna eksplozija u
skladištu ratnog plena u
Smederevu.
KOMANDI KOPNENE VOJSKE

Cepelin
U četvrtak 5. juna 1941. oko 14,10 časova eksplodirale su znatne količine srpske municije i eksplozivnog materijala raznih vrsta u skladištu ratnog plena smeštenog u citadeli Smederevo (40 km južno od Beograda). Glavnoj eksploziji navodno su neposredno prethodile dve manje eksplozije. Glavni udar nastalog vazdušnog pritiska bio je usmeren prema gradu, srušio je zidove koji opasuju citadelu i razorio je železničku stanicu koja se nalazi neposredno ispred citadele. Mase krša pale su na jedan teretni voz, koji šu zasule zajedno sa prepunim putničkim vozom, koji je baš tada trebalo da krene. Pored ostalog, 70% svih kuća ovog mesta od 14.000 stanovnika više-manje je uništeno.3 Kuće u unutrašnjosti grada su potpuno onesposobljene za stanovanje. Džinovski visok plamen i mnoga žarišta požara izazvana eksplozijom granata dovršili su razaranje. Uzrok eksploziji do sada još nije utvrđena Za sada nema znakova-sabolaže; nemarnost nije isključena:. Pored mera čije je preduzimanje naredila K-da 2. A, po naređenju vojnoupravnog komandanta, koji je odmah avionom odleteo na mesto nesreće, izvršeno je i sve ono što se još moglo preduzeti. Oficiri koje je uputio alarmirali su Crveni krst u Beogradu, blagovremeno su zaustavili vozove koji su bili na putu za Smederevo i prema situaciji utvrdili su sve dalje mere koje je trebalo preduzeti. Sanitetsko odeljenje ubrzo je pristiglo s velikim transportom zavoja i lekova, tako da su se ranjeni delom mogli preuzeti za transportovanje u Beograd, a delom im se neposredno ukazala lekarska pomoć. Sve mere za ukazivanje pomoći koje je u međuvremenu zahtevala Feldkomandantura sprovedene su. Gubici oružanih snaga, do kojih je došlo, bili bi daleko veći da ljudstvo brdske divizije nije bilo odvedeno na vežbu i da se ostali pripadnici oružanih snaga u ovom mestu u podnevnoj pauzi nisu razišli i većim delom nalazili van grada.
Stvarno, izgleda da ni na jednom mestu nije bilo nagomilanog ljudstva. Koliko je do sada utvrđeno, gubici iznose:
Vermaht:* mrtvih 6
nestalih 9
povređenih 110 (od toga oko 30 teško)
Civilna lica: mrtvih oko 500 (do sada sahranjeno 346)
povređenih najmanje 1100.
Potpuni izveštaj dostaviće se čim se bude raspolagalo konačnim brojkama.
S obzirom na visoku dnevnu temperaturu, uklanjanje i sahranjivanje leševa vršilo se s velikom užurbanošću. Preživeli su se delom sklonili u udaljenim kućama, a delom su smešteni u susednim mestima. Namirnice i voda su obezbeđeni. Mere su preduzimane sporazumno sa organima srpske vlade, koji se, sem toga, sa 100 pripadnika srpske policije staraju o održanju reda.
Sudska i kontraobaveštajna istraga je u rukama K-de 2. A, jer je skladište bilo pod Vojno tehničkim štabom 5.
Za vojnoupravnog komandanta
u Srbiji
načelnik Komandnog štaba
pot. Grafenhorst
generalštabni pukovnik


izvor

Videla sam da ste nekoliko blogova posvetili ovoj temi, zaista hvala što se sećate. Trebalo bi konačno sakupiti raspoloživu dokumentaciju o tragediji, a zbirka fotografija Dušana N. je pravo blago; prvi put sam je ovde videla; tu ima fotki iz oba rata.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 10:48 13.05.2013

Re: hvala sto se secate

Hvala i Vama što pratite ono što radimo. Hvala Vam i na ovim korisnim linkovima.

U narednom periodu na ovom blogu iznosićemo detalje same komemoracije petog juna 2013.godine u Smederevu.
vlad_aleksh vlad_aleksh 06:51 13.05.2013

Crna ruka

Da li je istina da je Mustafa Golubić učestvovao u akciji miniranja?
milisav68 milisav68 07:42 13.05.2013

Re: Crna ruka

vlad_aleksh
Da li je istina da je Mustafa Golubić učestvovao u akciji miniranja?

Pa ne zna se ni da li je eksplozija izazvana namerno ili slučajno.

A nema logike da je bilo ko od komunista učestvovao u tome (ako je i bilo ikakve diverzije), jer je Sovjetski Savez napadnut tek 22. juna (čak ni sam Staljin nije verovao da se priprema napad, iako je dobijao informacije o tome).
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 10:49 13.05.2013

Re: Crna ruka

Ne zna se tacno.
Sa profesorima Univerziteta radimo na tome da otkrijemo uzroke.
stola stola 02:30 14.05.2013

Re: Crna ruka


Pa ne znam, drug Golubić nije baš bio bilo ko i ako bi se organizovala ovakva sabotaža, nekako sumnjam da bi to bilo u po bela dana; za sad, kao što je rečeno nema dokaza, al' eto špekulacija ostaje.


Tek neka svedočanstva koja se pojavljuju u naše vreme pominju diverziju koju vezuju za sovjetske obaveštajce pukovnika Mustafu Golubića i Matiju Vidakovića, koji je inače od Nemaca bio kasnije uhvaćen u Beogradu prilikom rada na spremanju jedne eksplozivne smeše. Čak i da je diverzija izvedena u organizaciji ovih obaveštajaca, sa njom nisu bili upoznati rukovodeći partijski centri KPJ. Činjenica da ova operacija nije ranije bila vezana za sovjetske obaveštajce ili KPJ, najverovatnije potiče otuda što je eksplozija odnela isuviše života nevinih građana da bi mogla podsticajno delovati na otpor. Obelodanjivanje ove operacije kao antifašističke akcije, s njenim pripisivanjem antinemačkim snagama pod uticajem komunista, izazvala bi sasvim suprotan efekat, služeći onim snagama koje su se zalagale za operacije koje ne bi masovno ugrožavale stanovništvo srpskih gradova i sela. Ukoliko je vojnoobaveštajni sovjetski punkt o diverziji obavestio svoj moskovski Centar, onda bi se ova „smederevska" tajna mogla rasplesti tek objavljivanjem građe sovjetskog porekla.

Petranović


Drugo, zanimljivo je, prema jednom istorijskom članku, da su u gradu i okolini do ustanka lokalni komunisti, uz folksdojčere, radikale i zboraše bili na upravnim funkcijama, nakon odlaska stare vlasti (u Palanci je to bio Dragoslav Đorđević - Goša).

Sve je ipak moguće, ali mislim da razlog leži u najočitijem - tvrđava je bila pretrpana raznom vatrenom gvožđurijom (municija, burad baruta, benzin, puške, mitraljezi, bombe i resto), koja ima nezgodnu narav da eksplodira i usled najmanje nepažnje, a ove poslednje baš i nije nedostajalo barem prema priloženim fotografijama - municije je bilo previše, što znači da nije ažurno odvožena baržama, stanica tik uz bedem, zarobljenici i straža podjednako su mogli biti nemarni (landesšicen baš ne spadaju u prvoklasne jedinice vermahta) - na jednoj fotki vidimo nemačkog vojnika razgaljenom domaćom rakijištinom. Ako je tačno da je eksploziju pokrenula paljba puščane municije, između ostalog ukazuje da oružje nije bilo uredno pražnjeno, što je tek uber-budalaština. Dovoljna je jedna cigareta ili zaostao metak u cevi, bez obzira na dnevnu temperaturu. Ovo je sve poziv na tragediju. Nemarnost ne isključuje ni Grafenhorst u svom izveštaju, a feldkomandantura je dala priloge i za obnovu grada.
stola stola 02:36 14.05.2013

Re: Crna ruka

Velimir Mladenovic

Ne zna se tacno.
Sa profesorima Univerziteta radimo na tome da otkrijemo uzroke.


Pre desetak godina formirana je Komisija za utvrđivanje istine o žrtvama II SR na području Smedereva, koja je radila na prikupljanju razne dokumentacije. Znate li kakav im je učinak (izveštaj ikakav?) posle toliko vremena?
stola stola 02:45 14.05.2013

Re: Crna ruka

dupli post

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana