Fudbalski savez Srbije, objavio je na svom sajtu, da je seletor fudbalske reprezentacije, Siniša Mihailović izbacio iz reprezentacije Adema Ljajića zato što nije pevao himnu "Bože pravde".
„Selektor je održao sastanak sa Ljajićem. Po dobijanju informacije da Ljajić iz ličnih stavova nije pevao himnu Srbije i da tu neće biti promene, Siniša Mihajlović je saopštio igraču da se vrati kući“, piše u saopštenju Fudbalskog saveza Srbije.
E, dakle, svinjarija, nad svinjarijom. To su ti posebni zahtevi, zbog kojih se Mihajlović desetak dana natezao sa fudbalskim savezom.
Ko zna šta tamo još piše.Da se recimo, gol mora proslavljati dizanjem tri prsta visoko iznad glave, ili da se moraju naučiti očenaš i Svetosavska himna, ili pitaj boga.
Gledao sam na stotine utakmica. Nikada nisam video da svi igrači pevaju himnu, bila to reprezentacija Nemačke, Francuske, Holandije, Belgije, Brazila ili Obale Slonovače. I kakvo bi nasilje, ili tek bolesna ambicija bila terati ih da to rade. Nisu oni kandidati za hor nego fudbaleri.
Adem Ljajić je mlad momak. Odazvao se pozivu selektora da igra za reprezentaciju, i odigrao u skladu sa svojim sposobnostima. Mirno i disciplinovano je stajao dok se himna intonirala i tako pokazao lojalnost državi i nacionalnoj selekciji. No, to Mihajloviću nije dosta. On traži da Ljajić peva "Bože pravde", da ga ceo svet čuje.
Zaista, može se postaviti pitanje, zašto manjine aktuelnu himnu ne prihvataju. Ali to je pitanje za stručnu javnost i političke faktora, kao i za ustavotvorce. To ima svoju identitetsku, sociološku, istorijsku, političku i psihološku dimenziju. Nije dakle Mihajlovićevo da tera mlade ljude da pevaju, nego da od njih napravi tim koji će otići na svetsko prvenstvo.
Kad govorimo o Siniši Mihajloviću, nemoguće se ne setiti njegovog javog manifestovanja podrške Slobodanu Miloševiću i potpisivanja, pred kamerama pristipnice SPS-u. On je dakle, ostao isti, i evo, vraća taj duh devdesetih na velika vrata. U tome mu je punu podršku dao FSS i svemoćni Tole Karadžić. Zamislite vi sada na desetine mladih momaka, nesrpske nacionalnosti koji bi igrali za reprezentaciju uz Sinišine uslove i nasilje nad savešću.
Strah me, da će Mihajlović uspeti da napravi etnički čistu reprezentaciju, kao što me je strah da sa ovakvom pameću ne može u Brazil. Još me više strah legalizacije ovog, sasvim originalnog nasilja i originalne bruke koju donosi Srbiji.