Demokratija je najgori oblik vladavine ali nema bolje, reče nešto slično ovome Vinston Čerčil. I stvarno kada se pogleda ono što se danas smatra demokratijom i rezultati tog sistema može se samo razmišljati o mudrim rečima Elvisa J. Kurtovića: "Da Bog da crko rokenrol kada ga svako svira, i ja sa njima" .
Sistem u kome, po definiciji, većina bira manjinu da u njeno ime rukovodi životima svih danas se naziva demokratijom. Iako sve je verovatnije da manjina, bira manjinu koja VLADA. Vlada se nad svime i svima. Ko ne veruje neka pogleda rezultate prethodnih parlamentarnih izbora u Srbiji i drugim zemljama. I tako izabrana manjina , narodnih predstavnika, ne oseća ni najmanju potrebu da praveći uslove za svoju vladavinu uvaži bilo kakvu želju svojih birača. Pogledati Grčku prošle nedelje ili SAD od pre godinu, dve.
Ovakva kakva je sada demokratija se zasniva na dva temelja slici i proseku. Ako je slika ili pakovanje prilično važno kada se kupuje keks u politici ne igra neku ulogu iako pakopvanje svašta prodaje. Samo jednom. Kada sam se nešto kao bavio marketingom jedan od mentora mi je rekao da dobra reklama loš proizvod prodaje samo jednom.
Političari već dosta dugo prodaju sliku i nadu unutar pakovanja. Ne samo u Srbiji. Kada se izjalovi jedna nada, računa se na zaboravnost kupaca ili nekoga ko će kao "nov" prodati nadu. Lepo dizajniran, svakako.
Elem, pre neki dan sam na nekoj od televizija video film "Idiokratija" koji govori o društvu na Žemlji koje je biralo svoje predstavnike samo na osnovu prosečne inteligencije i načina razmišljanja. Političari su ogledalo nacije. Oni sa višim nivoom smatraju se "debilima".
Političari dolaze iz proseka. Što prosečniji to bolje. Ako su još i fotogenični eto nama veselja. U filmu je jedan divan čovek predsednik Amerike. Bivši rvač i porno zvezda. A prosek vlada i postaje uzor.
Dan posle tog filma našao sam vest da u nekim školama u Nemačkoj prestaju da uče decu pisanim slovima i da ostaju samo na štampanim. Sledeći korak je verovatno da potpuno obrazovani napišu pozivnicu svojoj dragoj-dragom "T42, 24T".
Dan kasnije tokom nekog surfovanja po kanalima naleteo sam na prenos iz skupštine Srbije. Neko je bio duhovit, a drugi su to shvatili i smejali se. Ja nisam, ali sam se setio filma.
Ponekad se plašim da idiokratija neće zavladati 2505. godine već mnogo ranije.