Poštovani čitaoci i čitateljke bloga B92. Ovom prilikom želim da vas pozovem na Tribinu pod nazivom "Uvod u političku teologiju" koja će se održati u petak 29.04.2011, u Domu Omladine u Beogradu (Sala I sprat) sa početkom od 19.00h.
Naslovom želimo da osvetlimo osnovne pojmove i implikacije političke teologije u svetu, kao i njene implikacije unutar ravni ekumenskog dijaloga. Kakve implikacije politička teologija može imati u svetlu pravoslavne teologije i da li je ona pristutna u religiološkom diskursu na ovim prostorima, neka su od pitanja su na koje ćemo pokušati da odgovorimo.
Na tribini će učestvovati, o. Vukašin Milićević, teolog i prezviter SPC, glavni i i odgovorni urednik radija "Slovo Ljubve" i mr Nikola Knežević, teolog i predavač iz predmeta Politička teologija na Protestantskom teološkom fakultetu u Novom Sadu. Moderator: Sergej Beuk.
Evo nekoliko odlomaka kako bi nagovestio u kom će se pravcu kretati diskusija.
Politička teologija je poslednjih nekoliko decenija, predstavljala jednu od najuticajnijih bogoslovskih tema, kako u crkvenim, tako i u značajnim svetskim akademskim krugovima. Ova mlada naučna disciplina predstavlja težnju da hrišćanska tradicija pozitivno odgovori na izazove postmodernizma, odlike industrijalizacije, urbanizacije, nauke, tehnologije, tržišne privrede, državnih institucija kao i njenih različitih ideoloških činilaca - liberalizma i socijalizma. Politička teologija predstavlja diskurs koji putem različitih teorijskih pristupa želi da ispita mogućnosti i implikacije religijskih postulata unutar društvenog i političkog konteksta. Politička teologija je teologija polis-a, teologija koja se bavi društvenim strukturama, kulturnim pokretima, i ekonomskim filozofijama iz perspektive hrišćanske tradicije.
[...]
Bogoslovlje mora početi da govori jezikom postmoderne, da prevaziđe zamku iznova transcedentalnog, ahistorijskog, apatičnog i anahronog i postane imanentna kritička svest sa konkretnim situacijama i primenjivim idejama. Kritičko-polemička svest crkve i bogoslovlja mora da deluje dvosmerno, ad-intra i ad-extra. Sa jedne strane da opominje i redefiniše institucionalne sisteme crkve a sa druge društveno - političku realnost. Isključivo na taj način religija i bogoslovlje mogu da prevaziđu nivo pukog misaonog apstrahovanja pojmova, mitologije, estetizovanja i moralizovanja istorije bez istinske snage i potencijala za promene.
[...]
Zajednički jezik komunikacije teologije sa postmodernom i društveno - političkim sistemima možemo da nađemo upravo u diskursu političke teologije. Politička teologija ne predstavlja jednostavno vrstu etičke svesti političkog, političku etiku ili vrstu građanske religije već želi da ispita političku svesnost samog bogoslovlja, ona je dakle, erminevtička kategorija. Pojam političkog u političkoj teologiji ne može se definisati kao vrsta političke religije, gruba politizacija religije ili upotreba religioznih sistema u političke svrhe već kao svojevrsni kulturološki i lingvistički okvir koji je u stanju da oslobađajući narativ religijskog iskustva komunicira u sekularnom kontekstu. To ne označava smrt meta-naracijama već naprotiv, njihovu aktualizaciju i afirmaciju, prilagođavajući ih jeziku i potrebama društva. Dakle, teologija onda postaje stvarni spiritus movens, postaje delatna teologija.
[...]
Bogoslovski diskurs koji oslikava široki spektar dijaloga sa društveno - humanističkim naukama i teorijama danas ne može i ne sme da se razvija nezavisno od konteksta i vremena u kojem nastaje, naprotiv, on mora da bude proizvod kritike društvenih procesa i okolnosti, da iznova kontekstualizuje i opominje, da bude imanentan faktor konkretnih i pragmatičnih rešenja. On mora da postane katalizator društveno - političkog kriticizma uvek kada običan čovek postane žrtva razvlašćivanja, demagogije i trgovine povlaštenih političkih elita, kada je ljudsko dostojanstvo ugroženo i obesmišljeno. Upravo onda treba bogoslovlje da postane rekcionarna snaga koja inspiriše i dovodi do promena. Pitanje kontekstualizovanja bogoslovlja kao forme političke teogije nije pitanje izbora , već nužnosti i mogućnosti da se prevlada apatija i transcedentalna dijalektika bezsubjektnog univerzalizma, koje o Bogu govori a svojom društvenom indolentošću i politčkom inertnošću zapravo postulira tezu etsi Deus non daretur....
http://www.domomladine.org/sr_RS/news/1916/17.html
Svi su dobrodošli!