Bože moj, pre mi daj život jakih uzbudjenja nego misaoni život (Dž. Kits)
Ovih dana, tačnije oko Božića, tražeći za čitanje nešto "pre uzbudljivo nego misaono", kako bi Kits rekao (eh, ti pesnici!), naleteo sam na zanimljivu i provokativnu novelu "Moja majka", od Žorža Bataja (Georges Bataille: Ma mère). Pre toga, video sam najave u stilu "Majka uvodi svog sedamnaestogodišnjeg sina u svet razvrata" i „Priča o mladiću koji doživljava ekstazu tokom svog moralnog propadanja", što me je zaintrigiralo, priznajem. Pored toga, već sam imao nekih saznanja o Batajevom slobodnom tumačenju eroticizma i ljudske seksualnosti uopšte, pa sam se hteo nadopuniti.
Pomenuta novela se svrstava u erotsku literaturu. Ja, lično, ne volim kategorizacije; jer, tamo gde ima erotske literature ima i pornografske, a ja sam skoro blizak onima koji ovu i još neke Batajeve novele (Gospodja Edvarda, Priča o oku, Mrtvac) svrstavaju u drugu (pornografsku) grupu, ili bar na njenu samu ivicu. Što ne bi trebalo shvatiti, naravno, da time želim umanjiti njihov literarni značaj.
Svi znamo da je pristup erotici/pornografiji veoma delikatna stvar, umnogome subjektivna, što znači da je diapazon različitosti tumačenja veoma širok. Za mene, erotika je fina stvar, naravno. Koliko ja znam, svi vole, manje/više, da čitaju knjige, gledaju filmove ili pričaju viceve na tu temu. Medjutim, kao što napomenuh, svako erotiku voli i doživljava na svoj način i u svojoj meri, jer se uvek postavlja ono osnovno pitanje - šta ko podrazumeva pod erotikom. (Proverite sa vašim susedom, pa ćete brzo otkriti da ono što je za vas erotika, za njega ne mora da bude, ili uopšte nije). Sa pornografijom je nekako drukčije, jer se ona obično senči tamnim bojama, o njoj se najčešće govori kao o vradžbinama, što znači baš kad se mora, mada se priznaje da je teško povući liniju tamo gde se završava erotika a počinje pornografija. Problem je, dakle, u tome što pornografija izaziva negativne konotacije kod pristojnih ljudi (znamo, od detinjstva, za pretnju prstom: No! No!), pa će vam svako ko ioli drži do svog ugleda javno reći da ne voli pornografiju (pod izgovorom "da ona čini da seksualnost gubi svoju nevinost i prirodnost, što seksualni čin u svojoj dubokoj suštini jeste..."), a potajno, sam ili sa bliskom osobom, povremeno gleda pornografske filmove, ili sluša/čita "prljave priče". Stoga, spreman sam da poverujem da je pitanje gde se završava erotika i počinje pornografija - lažna dilema, bar za one koji sebe smatraju, narodski rečeno, "zdravim i pravim". Drugim rečima, ako se od mene očekuje da odgovorim iskreno, reći ću da volim i erotiku i pornografiju. And I don't think I'm alone. Ako se pornografiji najčešće zamera što daje prednost telesnom, čak i kada to čini na dosta suptilan nacin, odnosno što se svodi na ispunjenje seksualne potrebe kao i svake druge fiziološke potrebe čoveka, ja to ne smatram dovoljnim da bi trebalo bežati od nje, glavom bez obzira, pogotovu što, ruku na srce, ima - dobrih pornića! Ovde prvenstveno mislim na njihovu svrsishodnost, jer dobro dodju onda kada vam, ponekad, "baš to treba". Naravno, pornografiju treba uvažavati do odredjene mere (ne može je čovek gledati povazdan!), polazeći od onog osnovnog načela da je ljudska seksualnost, ma koliko važna, samo jedna dimenzija čovekove sveukupne ličnosti, te da čovekovo prepuštanje da seksualnost potpuno prevlada njime može biti opasno (Beware of Dog!), odnosno može ga uniziti umesto da ga uzdigne.
Da predjem sada na Moju majku, tu tešku knjigu za koju se često kaže da je "a book on the edge". U pitanju je šokantno štivo sa dosta jednostavnim sižeom: majka (Helena), koja se odala najprizemnijem razvratu sa velikim uživanjem, svog sedamnaestogodišnjeg sina (Pjera) uvodi u tajne seksualnosti (ona dotle nije imala uticaja na njega, jer je živeo po strani, a zahvaljujući vaspitanju u katoličkim školskim institucijama, bio je pobožan do mere da je čak razmišljao, duša čedna, i da se jednog dana - zakaludjeri; baš kao u melodramskim filmovima!). Dakle, majka preuzima sina pod svoje. Pakosnici bi rekli: Mother knows best, zar ne? Majka radi svesno i smišljeno da sprovede to na šta se odlučila, kao profesionalka bez mane, a sve pod izgovorom da, navodno, želi sina upoznati sa tim kakva je ona stvarno žena, odnosno da mu ukaže da nije onakva kakvu je on, u svojoj mladalačkoj odanosti, zamišlja. (Na početku priče kratko se pojavljuje lik oca, kao teške pijandure, odnosno izgubljenog čoveka, koga dečko zbog toga prezire i izbegava, dok mu majka deluje andjeoski). Dečko, naravno, obožava majku (s tim što ovde autor naglašava da je ne voli, praveći razliku izmedju obožavanja i voljenja). Majka najpre pribegava sitnom lukavstvu, tražeći od sinčića, dok je ona odsutna, da sredi očevu biblioteku, dajući mu ključeve od posebnog ormana, sa vrednim knjigama, u kome će on naći hrpu izričito opscenih fotografija; one ga najpre totalno zgražavaju, da bi potom osetio radjanje seksualne naslade ("Što su me te slike više užasavale više sam uživao da ih gledam... već sam se stiskao kao majmun: utonuo sam u prašinu i skinuo gaće... tog dana mi nijednog trenutka nije palo na um da je moja majka želela da me izloži izazovnom iskušenju tih ogavnih fotografija"). A kako majka ima više strastvenih ljubavnica istovremeno (seks sa muškarcima joj je manje zanimljiv), ona počinje da ih redom, jednu za drugom, namešta svom nadobudnom sinu, uživajući u tome da, iz prikrajka, posmatra kako on, u potpunoj golotinji, vodi ljubav sa njima. Postaje očigledno da nije u pitanju samo sinovljeva inicijacija u seksualne veštine (mada on, iz dana u dan, postaje sve bolji i bolji ljubavnik sa tim majčinim ljubavnicama, upoznajući sublimnu lepotu seksualnih užitaka, što je sve praćeno i besomučnim ispijanjem šampanjca), već njegovo smišljeno uvlačenje u blato, blato po kome se već dugo valja njegova majka. Ukazujući mu da je ona gora od njegovog oca (otkriva da, pored toga što obožava seksanje sa ženama i orgijanje, jeste i - pijanica), ona mu često ponavlja ove reči: "Htela bih da me voliš do smrti. Što se mene tiče, ja te volim sada i voleću te do smrtnog časa. Ali, tvoju ljubav hoću samo ukoliko znaš da sam ogavna i ako me uprkos tome voliš". Ona, koja ima 32 godine, na kraju novele će umreti, sa uverenjem da je uspela da svog sina "postavi visoko na lestvici razvrata", a jedna od njenih ljubavnica, koja je najviše pomogla u forsiranom "formiranju" mladića po majčinoj zamisli, otići će - u manastir (Bar će imati šta da ispašta!). Tako su roditelji mladića (kako otac na početku tako i majka tokom cele priče) prikazani kao osobe koje u kontinuelnom gomilanju uživanja nalaze smisao življenja, što ih neminovno vodi u ranu smrt, kojim putem je krenuo i sam mladić. (Književni analitičari kažu da Moja majka nije završena, a objavljena je posthumno, dakle posle Batajeve smrti; mada ima verovanja, kojima sam i ja sklon, da je Bataj, prepredenjak stari, namerno ostavio tako da deluje kao nezavršena priča; neke stvari je, izgleda, bolje ostaviti nezavršenim!).
Moju majku neki, s pravom, smatraju incestuoznim delom, mada u mnoštvu scena neskrivenog seksanja, kako lezbejskog tako i onog izmedju lezbejki i mladića, nema eksplicitne scene seksualnog spajanja majke i sina, iako itekako ima nagoveštaja u tom pravcu (njih dvoje se ponekad strasno grle i ljube u usta, goli golcati leže u krevetu jedno pored drugog i slično, što sve nagoni mladića da povremeno dobije želju da - povali majku, odnosno očekuje da ona povali njega, pa jednom on kaže sebi: "Ovako kukavički jadan, čak bih pustio majku da me povali!"). Eh, taj neuništivi Edip!
Moja majka, dakle, podseća donekle na edipovske drame, i u njoj nema, sem mladića Pjera, drugih muških likova - on je sam, sa majkom i njenim raskalašnim ljubavnicama. Jedna od njih, poklonica onoga što se obično zove "kinky sex" (tako jedna lezbejka pije mokraću druge lezbejke ‘direktno sa izvora', bičuju se teškim korbačem koji jezivo fijuče i rade druge torture, do krvi, sve to sa ciljem da dožive seksualno sladostrašće), uzviknuće jednog trenutka - da perverzije ne postoje (La perversité n'existe pas), što bi se moglo shvatiti kao jedna od važnih Batajevih postavki iznetih u ovoj priči. Ujedno, na Batajevu junakinju Helenu umnogome bi se mogla primeniti njegova definicija moderne prostitutke, premda ona nije daleko ni od obične: „Moderna prostitutka diči se sramom u koji je utonula, cinično u njemu uživa, dok se niska prostitutka srozava na razinu životinje: ona obično izaziva gadjenje slično onom koje većina civilizacija ispoljava prema svinjama". Tako je u Mojoj majci olako zaobidjen i prevazidjen stari šablon po kome se "ljubav začinje u raju", pošto ovde faktički ljubavi i nema, erotike u klasičnom smislu još manje;seksualni činovi nisu nikako nevini, a prirodni su samo donekle, uz konstantno insistiranje na razvratu, koji sa preteranim užitkom treba da vodi ka - smrti, kao nekakvom oslobodjenju. Time se naglašeno forsira floskula o povezanosti Erosa i Tanatosa, s tim što Batajev Eros iz Moje majke ne uzdiže čoveka, već ga kalja i muči (Bataj posebno voli, čini mi se, termin "kaljanje"; poznata je njegova izreka: "Suština erotizma je u kaljanju nečije lepote; što je lepota veća, kaljanje je dublje, a erotski užitak snažniji"). Medjutim, nesporno je da je sam Bataj ovu knjigu samouvereno smatrao erotskom, a sebe video kao "apostola eroticizma", naglašavajući to i u naslovima nekih svojih dela (Erotizam, Suze Erosove itd.). Ali, njegov eroticizam je očito eroticizam neke posebne vrste.
Još jednom ću se vratiti na različitost shvatanja erotike. Pogledajte ove tri slike (s tim što prve dve slike klasičnih umetničkih dela, čine dva lica jednog istog novčića). Da li ih doživljavate kao erotske? Kako se meni čini, prve dve slike bi mogle pokazati kako neki ljudi (medju kojima sam i ja!) erotizam shvataju na čedan način, kao čežnju (uostalom, sama grčka reč eros označava - čežnju, zar ne?), potpomognutu žudnjom za lepotom (pritom se mora imati u vidu da, po Platonu, eros ne počiva toliko u onome koji je lep, već u onome ko tu lepotu opaža). S druge strane, drugi ljudi erotiku vide u nekakvim žestokim relacijama, u kojima nasilje i krv treba da vode sladostrašću, kao što asocira treća slika, slika zapenušalog, razbesnelog bika koji rogom udara toreadora direktno u jaja i rasporava mu donji deo stomaka. Ta slika, kao asocijacija skoro neizdržljivog bola, uz prosipanja creva i mnogo krvi, neke ljude veoma uzbudjuje; ako je to erotizam, on je meni dalek i stran, a pritom mi na pamet padaju reči Dostojevskog "da neki u Sodomi vide lepotu". A opet, kažem sebi u bradu: ko šta voli neka izvoli, slobodno mu bilo! Naime, poznato je da je sam Bataj (koji je voleo koride s bikovima) bio fasciniran zlom, te poklonik torture (uživao je da zamišlja čovekovo telo bez glave, pa je bio pokrenuo časopis sa takvim naslovom - Telo bez glave), što se, čini mi se, veoma prepoznaje u njegovim erotskim delima. Da citiram još jednu njegovu misao: "Oblast erotizma u suštini je oblast sile, oblast nasilja. Načelo je svakog ispoljavanja erotizma uništenje strukture zatvorenog bića". Prema tome, Moja majka se samo uslovno može shvatiti kao erotska knjiga, osim od onih koji uživaju da seksualne scene budu praćene i violentnim akcijama.Lično, ne bih voleo da se nadjem u koži jadnog Pjera iz Moje majke, a još manje u koži nekog od njegovih roditelja. Za mene, oni su primer porodice koja rdjavo funkcioniše. Ipak, ponavljam da, ma koliko kažem "daleko im lepa kuća", shvatam pravo drugih da imaju drukčije pristupe prema tako važnoj dimenziji ljudskog bića kao što je seksualnost.
O stavovima Bataja prema eroticizmu mogu se lako naći informacije. Pritom, postoje i njihova različita tumačenja, naravno. Da pomenem da su neki skloni da, lakanijevski, shvate da je poruka Bataja u noveli Moja majka bila - ubiti majku ("tuer la mère"), dok drugi smatraju da se Bataj poigravao sa kompleksom "Madona/Kurva", itd.
Želim napomenuti da ovaj blog nije pisanje o Žoržu Bataju (koga sam ja usputno pominjao i u jednom od mojih ranijih blogova), već iznošenje mojih impresija koje sam stekao čitajući njegovu novelu Moja majka; svako povremeno pozivanje na samog Bataja bilo je neizostavno kako bih bolje shvatio neke stvari, mada najviše volim čitanje onih dela koja nas ne teraju da poznajemo i živote njihovih autora.
Moju majku preveo je na srpski Milan Komnenić, i uključena je u "Plavetnilo neba", u izdanju beogradske Prosvete.
Na kraju, samo od sebe postavlja se pitanje da li ja preporučujem čitanje novele Moja majka? Da, svakako je treba pročitati. To kažem i zato što ja čitam i knjige sa kojima se ne slažem, ili bar ne u potpunosti.
Po noveli Moja majka sačinjen je istoimeni francuski film, sa poznatom glumicom Izabelom Iper (Isabelle Huppert).
Ja nisam gledao film, ali bih ga rado video, prvenstveno zato što sam poštovalac Izabele Iper (ko nije?), a i zato što bih voleo da vidim kako je jedan filmski režiser video Batajevu priču, koju neki analitičari smatraju veoma surovom (ferocious erotic work). Za sada, teško mi je da zamislim, recimo, da bi neki mladji gledalac poželeo da film Moja majka gleda zajedno sa - svojom majkom.
P. S. Naknadno, videh u engleskim medijima jednu ne baš laskavu ocenu ovog filma: "A mother turns into the high priestess of Gallic kink, wears a smirk of superiority as she takes on the role of the most libertine mother in France. She introduces her son, a morose gawker, to her sadomasochistic girlfriends, who are happy to initiate him into a world of threesomes, dog collars, and beatings. This, however, is just her way of getting ‘close' to him ... a movie like Ma Mère, become maladroit porn".
(N. B. Molim da pogledate i moj prvi komentar).