Jedna od tema koja je zaokupirala medije ove nedelje jeste inicijativa Gej lezbejskog info centra da se promeni član 62. Ustava Srbije koji definiše brak samo kao uniju muškarca i žene. Srbija je jedna od retkih država u Evropi koja ima ovu definiciju u Ustavu, koja u stvari zabranjuje istopolne brakove. Bez promene Ustava nemoguće je promeniti Porodični zakon koji takođe definiše brak kao uniju muškarca i žene. To mu dođe dupla blokada gej brakova, koja je došla iz DSS kuhinje. U vreme donošenja Ustava u javnosti je figuriralo više predloga i verzija Ustava, a jedna od tih je bila verzija nevladinih organizacija, u kojoj definicija braka nije imala polnu odrednicu, što je pojedinima zapalo za oko, te je jedna od javnih rasprava posvećena gej brakovima. Na moju žalost, 2006. godine smo dobili Koštunicin Ustav, koji ima previše nedostataka i jako ih je teško izmeniti.
Pored toga što Porodični zakon zabranjuje gej brakove on i vanbračnu zajednicu definiše samo kao uniju muškarca i žene, što znači da istopolne zajednice, koje su stvarnost svuda u svetu te i u Srbiji, nisu uopšte prepoznate pred zakonom i istopolni partneri nemaju nikakva prava ni beneficije koje imaju partneri različitog pola.
Beogradski centar za ljudska prava je u avgustu 2005. godine podneo Ustavnom sudu Srbije predlog za ocenu ustavnosti člana 1 stava 1 Porodičnog zakona, po kome se vanbračnim zajednicama smatraju samo trajnije zajednice osoba različitog pola. Ovakva definicija vanbračne zajednice stavlja u značajno nepovoljniji položaj partnere istog pola u sličnim zajednicama, jer oni nemaju pristup mnogim pravima koja se garantuju vanbračnim partnerima, uključujući i prava na izdržavanje, zajedničku imovinu i zaštitu od nasilja u porodici. Time su partneri istog pola postali žrtve diskriminacije na osnovu pola, odnosno seksualne orijentacije. Ustavni sud Srbije još uvek nije raspravljao o ovom slučaju, iako je prošlo više od pet godina.
Takođe, ono što je važno, treba podsetiti i na daleku 2000. godinu, kada je u decembru te godine LesBiGay grupa Socijaldemokratske omladine u SDU, čiji sam koordinator bio, započela kampanju legalizacije gej brakova. Sve do marta 2001. godine, kada je kampanja nasilno prekinuta upadom skinheda u prostorije SDU, to je bila jedna od vodećih tema u srpskim medijima. Srpski političari su tada govorili kako je to nemoralno, kako nije vreme, kako imamo prečih problema. Deset godina nakon toga srpski političari pričaju istu priču, kako su gej brakovi nemoralni, kako nije vreme, kako imamo prečih problema. I onda se postavlja pitanje, a kada će pederi i lezbejke da stignu na red? Da li će to biti za deset, dvadeset, trideset godina ili nikad?
Sudeći po izjavama srpskih političara, plašim se će to biti nikad. Tako, potpredsednica Nove Srbije, Dubravka Filipovski smatra da u družavi imamo mnogo bitnije stvari koje treba da se urade, naročito povećanje nataliteta, Miloš Aligrudić iz DSS-a smatra kako bi to narušilo sistem vrednosti, njegov kolega Željko Tomić kaže da gej organizacije moraju da se uozbilje i da počnu da rade svoj posao(?!) i da je degutantno da pokušavamo da se ubacimo u Ustav usred katastrofalne ekonomske situacije. Jelena Trivan iz Demokratske stranke smatra da to pitanje zahteva ozbiljnu javnu debatu, a ne da na ovaj način svaka pojedinačna grupa traži izmene najvišeg pravnog akta i da postoji Zakon protiv diskriminacije koji uzima u obzir seksualnu orijentaciju. Naravno, Palma je priča za sebe. Branko Ružić iz SPS-a smatra da je srpsko društvo daleko od tog nivoa jer su ovi brakovi legalizovani samo u tri države EU (Belgija, Island, Holandija, Norveška, Portugal, Španija i Švedska). Njegov kolega i gej aktivista Boris Milićević smatra da imamo prečih problema i da prioritet treba da bude problem nasilja i diskriminacije nad svim manjinskim grupama, ne samo nad gej populacijom, a dok ministar za ljudska prava Svetozar Čiplić smatra da gej zajednica mora da bude jedinstvena u zahteva da bi uopšte dobila gej brak.
A šta bi uopšte ova promena Ustava donela gej-lezbejskoj zajednici? Ništa konkretno, osim mogućnosti da se jednog lepo dana može promeniti Porodični zakon, a da to ne bude protivustavno. Iako mnogi za pojam braka vezuju romantiku, svadbe, venčanice, torte... brak je mnogo više od toga i ono što je u čitavoj priči najvažnije jesu prava i beneficije, kao što su regulisana zajednička imovina, pravo na nasleđivanje, zaštita od nasilja u porodici... sve pogodnosti koje heteroseksualni parovi u brak i u vanbračnim zajednicama imaju, a vreme je i da podele sa istopolnim parovima.
Gej lezbejski info centar je kao nastavak ove inicijative pokrenuo online peticiju i poziva sve koji žele da je potpišu:
http://www.ipetitions.com/petition/gejbrak/
Predrag Azdejković