Sjećam se k'o da je juće bilo, kad mi je jednom pril'kom rahmetli babo Atif rek'o: Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku, hja!
Babo Atif, iskustveno mudar, anticipirao je ono u čemu danas svi mi živimo!
Igranje za raju, u politici znano kao populizam kojeg se sve ovdašnje stranke odriču a koriste ga u većoj meri nego bilo koja domaćica sredstvo za pranje sudova, na sceni je već...ne mogu ni da se setim koliko godina! Igra se za raju, za narod, za puk...stoku jednu grdnu, svakodnevno i svakonoćno, svuda i na svakom mestu. Igranje za raju prija i godi očima i ušima najostrašćenijeg i najtupavijeg dela biračkog tela. A ono, to biračko telo nije zanemarljivo, naprotiv! Za divno čudo i dalje mu se može iz oka ukrasti, prevesti ga žednog preko Kalaharija, srbskodomaćinski ga jebati u mozak (umal' ne napisah: zdrav!), pred nosom mu potpisivati Povelje, Deklaracije, Magne Carte Libertatum o pomirenju...
Selo gori, propada a Predsednik se češlja! Mozgovi se odlivaju a on bespomoćno širi ruke i sleže Klunijevskim ramenima. Pitam se da li je odskorašnji ruski bizmismen Karić, imenom Bogoljub, turajući glavicu uvele zelene salate u njuške svojim biračima, bio iskren u namerama da oporavi selo? Ma ne i to bilo igranje za raju. Jašta! Bljuje mi se na samu pomisao pominjanja drugih a bez prestanka prisutnih političarskih lopina! Igranja za raju je više nego hleba za istu. Siromaštvo je Bauk koji kruži Srbijom. Glad ide pride kao desert.
A taktika? Zanemarena skroz! Mislim pri tom na onu vrstu taktike koja bi od ove države u dogledno vreme sočinila iole pristojno mesto za život. Jok! Ne postoje tri...'ajd' da ne preterujem, ne postoji ni jedna jedina stvar bitna, od vitalnog značaja za budućnost Srbije, oko koje će se složiti sve parlamentarne stranke! Njihove taktike se sastoje u tome, da za svakakvo somnabulno proseravanje u tz Narodnom domu, od milošte ponekad nazivanom i Narodna skupština ili stranskije, Parlament, svakog meseca na blagajni pokupe enormnu količinu love. Eh, da je samo to, njihove taktike se protežu i na članstvo u upravnim odborima dobroposlujućih firmi. Tu su veoma jedinstveni i međusobno kooperativni, moji idu tu i tu a tvoji, tamo i tamo, njegovi, onamo...Velikaši proklete im duše, na členove razdrobiše Carstvo! Umal' da zaboravim, jedinstveni su i zbijenih redova, po principu drug do druga, glede pitanja korumpiranosti. Mož' ti tajkunisati zemljom Srbijom do mile volje, još ćemo ti i zakone prilagoditi ali Bogu Božje a Caru Carevo. Taktika, da je na lebac (koji nemaš) namažeš. Dakle, ne zanemaruju političari taktiku, samo što ta, u njihov džep taktika, nema blage veze sa taktikom i strategijom koja bi ovu jadnu zemlju izvukla iz govana.
I šta biva? Igranje za raju i (skroz naskroz) zanemarena a životno nedostajuća, taktika, dovedoše zemlju Srbiju do nižerazrednog Vratnika, do ŠKLJ zone, do, ne crne, nego septičke rupe Evrope i sveta vaskolikog!
Eh babo Atife!