Uprkos opštem uverenju da me Veran plaća samo za jedan post nedeljno, ja pišem već drugi ove nedelje. Pa ako plati - plati :-)
Šalu na stranu, stvar je ozbiljna.
Dnevnik 2 - RTS1. Retko gledam televiziju, posebno preskačem vesti. Toliko su bedne da ne moram i da ih gledam. Sve što me zanima pročitam na internetu. Jer, ostalo se svodi na razne reality show programe, a kako je moj život oduvek bio uzbudljiviji od svakog Velikog Brata, pa čak i od Farme (naročito od kada sam došla na splav) - izbegavam.
Međutim, moja pažnja se zaustavila na najavi priloga o literaturi. Pomislih: baš da vidim čemu će to Javni Servis da nas poduči, ka čemu da nas usmeri? Autorka priloga, pristojna gospođa sa dobrom dikcijom - pokušala je da bude kreativna, te je poredila savete za zdravo sunčanje sa savetima stručnjaka za zdravo čitanje na suncu. Šta smo u tom prilogu mogli da vidimo i čujemo? Na primer: mladu, polugolu osobu ženskog pola koja čita “Kerine dnevnike ilitiSeksigrad", uz objašnjenje da "leti voli lakšu literaturu”. Odmah sam pomislila da zimi sigurno čita Tolstoja. "Kerini dnevnici" leti, a zimi – "Karenjina".
Nikada nisam razumela tu podelu na “lakšu” i “težu” literaturu, kao ni na “letnju” i “zimsku”, a ni podelu na “ozbiljnu” i “neozbiljnu”. A u prilogu Dnevnika koji lično plaćam(o) sam čula i sledeće: “Kada uđu u knjižaru ljudi se hvataju za vesele korice, znači: roze, žute, bele”, reče neka predstavnica neke izdavačke kuće, u svojstvu stručnjaka kojeg je autorka priloga izabrala za relevantnog sagovornika. I još je dodala: “Treba obratiti pažnju na knjige koje su deblje od 150 strana, kao na primer ove” (rez na kadar nekolicine “debelih” knjiga, ne znamo kojih)
Nije problem što neko to tako deli, ali problem je što takve budalaštine čujem na Javnom Servisu. Čak je i književni kritičar, takođe sagovornik u tom prilogu, uz pokušaj da navede neke konkretne predloge, ušao u tu “lako-tešku” terminologjiju.
“Očigledno i knjige imaju sezonski karakter. Od letnjih se očekuje da zabave a uz većinu njih bi trebalo davati sredstvo s visokim zaštitnim faktorom od opasnog zračenja sadržajem, stilom i jezikom” , kritično kaže autorka priloga. Međutim, sama je dozvolila da u prilogu doživimo nekolicinu štetnog zračenja po našu inteligenciju. Mislim, uz sva druga zaglupljivanja, dajte, molim vas…
S tim u vezi, pronađem danas na splavu jednu knjigu. Pojma nemam odakle ona tu. Ne znam da li spada u laku ili tešku, letnju ili zimsku, ozbiljnu ili neozbiljnu, a debela jeste (256 strana). Korice su potpuno crne (dakle niko se u knjižari za nju ne bi uhvatio). Dohvatim slučajno tu knjigu u vrlo luksuznom povezu i pakovanju. I iznenadim se, jako: The Myth Of The Bird. Mika Antić na engleskom! Izdao Miodrag Zarić, prevela Ileana Ćosić. Jedan od mojih omiljenih pesnika. Uz njegove stihove naučila sam da se poezija uvek čita naglas. Sasvim sigurno ne postoji razlog da Miku Antića čitam na bilo kom drugom jeziku osim na srpskom. Ipak, nisam odolela, morala sam da čujem kako zvuči na engleskom.
I evo me, pored reke, na splavu, daleko od grada (u naslovu sam već rekla da seksa nema), a pošto nema ni grada, znači da sam naslovom nekako prevarila čitaoce. Ili bar one koji biraju knjigu po boji korica, pa se iznenade kad naiđu na boju govneta unutra. Elem, čitam pesmu, Skali me sluša. Maše repom. Mislim da je skapirala da se literatura deli na dobru i lošu.
On the side of the horizon with darkness clotting
the first stars start rolling.
For millions of years they have been sending us their ever fresh light.
This experience of theirs remembers everything that is not real.
This experience remembers how a tree gets pregnant.
Whether a bee represents an ancestor, or a progenitor of its own soul.
How long does time take to reach maturity.
How to enumerate all the senses of clay.
Where is the dwelling place of infinity.
None of the above is my own truth,
it is the truth of the light.
I don’t want to know it – it is the father of ignorance.
I have to know it – it is the father of knowledge.
The greatest thoughts occur in an impasse.
Strain your ears and you will hear: something that sounds like
primal speech.
I was cornered. I had to learn it.
Miroslav Antić