Jubileji| Kultura| Obrazovanje| Umetnost

Svetski dan pozorišta

Bojana Maljević RSS / 25.03.2012. u 05:02

Pozorište jeste u službi čovečanstva. Neverovatno je koliko se malo govori o snazi i moći koje pozorište ima. Ili koje bi moglo da ima. Naročito u zemljama koje bi u prvi plan trebalo da stave reforme i celokupne društvene promene. Naročito u našoj zemlji, gde je kultura maltene izjednačena sa estradom. Upravo zato što jeste univerzalno, što nije konfliktno, što se bavi ljudskim dušama, strahovima i sumnjama i time menja sliku i o nama samima; što je u korelaciji sa drugima i u dijalogu sa svima; što premošćava ne samo kulturne razlike; što promoviše ideje i pozitivne vrednosti koje bi svi zajedno trebalo da poštujemo, što kritikuje one koje bi svi zajedno trebalo da kritikujemo.... baš zato je čudno da se pozorištu, u nas posvećuje veoma malo pažnje. 

Pišem ovaj post dva dana ranije. Da se setite, da se pripremite, da planirate posetu pozorištu. Da se pridružite obeležavanju Svetskog dana pozorišta koji se već 50 godina održava svuda u svetu, 27. marta, a na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta (ITI). Biće mnogo predstava širom Srbije. Možda ste baš neku odličnu propustili, možda je ovo prilika da odvedete svoju decu tinejdžere, da se upoznaju sa pozorištem za odrasle. Pozorište je ozbiljan korak u odrastanju. Verujem da mnogi od vas to čine i bez jubileja i van praznika, ali lepo bi bilo, ko nije do sada. Lepo je i ponavljati lepe stvari, kao što je odlazak u teatar.

Tradicionalno, na ovaj dan, uz mnogobrojne manifestacije u svim pozorištima čita se posebna poruka koju svake godine piše jedna ličnost svetskog pozorišnog ugleda. Ove godine obratio nam se glumac, reditelj i producent - pozorišni umetnik Džon Malkovič. Evo šta je rekao:

PORUKA POVODOM SVETSKOG DANA POZORIŠTA 2012

Džon Malkovič / John Malkovich

"Čast mi je što me je Međunarodni pozorišni institut ITI pri organizaciji UNESCO pozvao da se obratim povodom pedesetogodišnjice Svetskog dana pozorišta. Ovo kratko obraćanje upućujem svojim kolegama i sadrugovima, pozorišnim delatnicima.

Želim vam da ono što radite bude neodoljivo i originalno. Neka vaša dela budu duboka, dirljiva, promišljena i jedinstvena. Neka nam pomognu da razmislimo o pitanju šta znači biti čovek, a ta misao neka bude iz srca, prožeta iskrenošću, slobodoumnošću i blagonaklonošću. Želim vam da pobedite nedaće, cenzuru, siromaštvo i nihilizam, što će mnogi od vas izvesno morati. Neka vam bog podari talenta i neumoljivosti da nas naučite kako kuca ljudsko srce u svoj svojoj složenosti, kao i poniznosti i ljubopitljivosti da taj zadatak učinite svojim životnim delom. I neka najbolji među vama – pošto će to biti samo najbolji od vas, i tad samo u najređim i najkraćim trenucima – uspeju da daju okvir onom najvažnijem od svih pitanja, „kako živimo?” Srećno."

Prevod: Lidija Kapičić 

Pošto je svetsku slavu stekao ipak kroz film Opasne veze, evo trejlera. Meni se nešto gledao film maločas... nisam ga gledala od kada je u pozorištu trebalo da radimo komad po dramatizaciji romana Šoderloa de Lakloa. Lepe stvari trebalo bi češće ponavljati. To je možda put ka većim osmesima. 



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

honeydorian honeydorian 07:18 25.03.2012

teen theatre

Slazem se da tinejdjeri treba sto pre da predju na pozoriste "za odrasle", da se na tom prelazu od decijih predstava ne izgube kao pozorisna publika. Volela bi da cujem neke preporuke, pre svega za mladje tinejdjere, oko 15 godina. Osim ociglednog izbora predstava, tipa Nusic, Sterija, slala sam dete da gleda Histeriju JDP, Moj prvi put VUK, Cekaonicu ATELJE, htela sam i Dragi tata ali bila je uvek prodata skolama a sada je duze nema na repertoaru. Mada, u danasnje vreme nije strasno ako deca mozda pogledaju nesto sto, uslovno receno, nije za njih, u stvari tako nesto verovatno ni ne postoji, ali vazno je da im se dopadne, da bi se vratili.
Bojana Maljević Bojana Maljević 11:44 25.03.2012

Re: teen theatre

Osim ociglednog izbora predstava, tipa Nusic, Sterija, slala sam dete da gleda Histeriju JDP, Moj prvi put VUK, Cekaonicu ATELJE,..

Pa kakve su reakcije bile? Šta je dete volelo? Baš me zanima.
Sad na brzinu kuckam ovaj odgovor... Nije lako preporučivati tinejdzerima bilo šta, ali poenta je pre svega da im se dopadne, da se vrate, kako ste rekli. Izvesno je za taj uzrast "Škola rokenrola" u Buhi, to je apsolutno pravljeno za tinejdzere i mlade i jako je vole. Ponekad je daju i uveče u 18h, što je dobro. U JDP - ima razne "lektire" i Molijer i Čehov... ne znam koliko će to voleti. Ali na sceni Stupica ima "Švabica", u kojoj igram i znam da je s razlogom vole i tinejdžeri. Da sam ja tinejdz volela bih "Dramu o Mirjani i ovima oko nje", na istoj sceni.
"Plodni dani", nova predstava na maloj sceni Ateljea. Iako se bavi problematikom mladih ljudi koji ne mogu da imaju decu, vrlo je zanimljiva forumska struktura, duhovito je i baš zbog ispovedne forumske forme, verujem da bi im bilo zanimljivo.

Toliko za sada. Pozdrav!
honeydorian honeydorian 14:11 25.03.2012

Re: teen theatre

Hvala za preporuke. Mom sinu se dopala "Histerija" i ubedljivo najvise "Cekaonica", i to vidim po tome sto cesto citira i prepricava delove. Tako da verujem da ce mu se dopasti i "Plodni dani", koje i ja nameravam da pogledam. Vidim da je isti reditelj a i forma je slicna.
Freedom of Information Freedom of Information 18:55 25.03.2012

Re: teen theatre

Želim vam da ono što radite bude neodoljivo i originalno. Neka vaša dela budu duboka, dirljiva, promišljena i jedinstvena. Neka nam pomognu da razmislimo o pitanju šta znači biti čovek, a ta misao neka bude iz srca, prožeta iskrenošću, slobodoumnošću i blagonaklonošću. Želim vam da pobedite nedaće, cenzuru, siromaštvo i nihilizam

niccolo niccolo 08:29 25.03.2012

Poseta

Da se setite, da se pripremite, da planirate posetu pozorištu.

Ja nisam ni znao da je dan pozorišta, sasvim nevezano za to sam hteo da odem u Boljšoj teatar u ponedeljak*, ali jedino što prikazuju taj dan počinje u podne tako da ništa od posete ovog puta...

Edit: *mislio sam na utorak
Filip Mladenović Filip Mladenović 10:06 25.03.2012

HOMO LUDENS

Pozorištu i uopšte kulturi kod nas se poklanja malo pažnje zato što i pozorište i kultura prosvećuju, otrežnjuju, podstiču na razmišljanja, na preispitivanja, oslobađaju, bude... A to itekako odgovara gospodarima naše KIČ stvarnosti, obeležene tabloidnom štampom i TV glupirity šou programima.

Drugi razlog je u senci prvog: našim pozorištima vladaju umrežene spodobe, sinekurisane i trome, "ušemljene" i taštinom konzervirane, bez žara i velike želje da se ostvari univerzalna poruka Albera Kamija: „Ja sam u središte svog spektakla stavio ono što smatram jedinom živom religijom, u ovom veku tirana i robova: slobodu!“

Out of Beirut Out of Beirut 11:32 25.03.2012

Re: HOMO LUDENS

Ko kome brani da ide u pozoriste. Je l' neko zavodi ljude da NE idu u pozoriste?

Sta ja znam, ali ponekad mi se cini da pozoriste istrajava jedino preko kompromisa sa snobovstinom. Inace bi mase "sve to" unistile kao beskorisno i elitisticko.
Out of Beirut Out of Beirut 11:32 25.03.2012

Re: HOMO LUDENS

A ono sto me uvek iznova zacudi je sto nema vise amaterskog i impromptu pozorista.
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:18 25.03.2012

Re: HOMO LUDENS

Govorim o društvenoj klimi. O hijerarhiji vrednosti. O medijskoj manipulaciji.

I meni je, i kao nekadašnjem akteru i kao gledaocu, žao zbog gušenja amaterskog i alternativnog teatra.

Vaša zapažanja o masi su preterana. Sajam knjiga Vas demantuje, na primer.
Ljudi u Srbiji, i ne samo ovde, umorni su od loših vesti i pretećih poruka. Većina je gladna ne samo pristojnog standarda, dakle da bukvalno ne bude gladna, već i umetnosti. Pozorišta pogotovo!
bloger201 bloger201 18:55 25.03.2012

Re: HOMO LUDENS

Realno, Vi ste potpuno u pravu! Pozorište stvarno u ovom tenutku egzistira samo preko kompropmisa sa snobovštinom... Ali, znate, ja za to imam dva odgovora:
Prvi: Juče sam gledao predstavu "Doručak kod Tifanija" u Madlenijanijumu. Obukao svoje "najbolje" odelo, moja supruga "nešto" slično. Zašto? Da li sam tamo mogao ući u farmerkama (kao drugi)? Da! A zašto nisam, jer još uvek imam "strahopoštovanja" prema onome, čemu prisustvujem! Za mene je svako prisustvo nekom kulturnom događaju praznik... i, prema tom svom uverenju se ponašam! Neko, možda, ima primedbu? OK, ne zanima me! Predstava je bila FENOMENALNA i bez obzira na "temu", meni pružila sate prijatnog razmišljanja.
Drugi: Nisam pristalica teorije, da deca SAMA treba da odabiru ONO, šta im se sviđa! Smatram, da deca treba da budu usmeravana na prave vrednosti Ako ste pod time mislili to, da se "preporuče" predstave - to je u najmanju ruku smešno! Deca se moraju usmeravati, pratiti, voleti i "graditi"...
A, "MASE" se zadovoljavaju "zadnjom turom Jelena" i sve sam više sklon varijanti iz našeg "kultnog" filma, da ćemo morati "napraviti bolji narod"! Jednom rečju, ne verujem u "narod", referendume, i slične budalaštine... :)
iza_duge iza_duge 12:52 25.03.2012

Pozorišta

Broj pozorišta je u Beogradu veoma mali. Poređenja radi, Prag koji ima približno isti broj stanovnika kao naš glavni grad, ima pedeset ( ako ne i više ) pozorišta.
Osim toga, ovde postoje ljudi koji drže pod kontrolom određena pozorišta (neki su čak i vlasnici istih) tako da nam je repertoar ograničen njihovim izborom. Mladi autori neposredno po izlasku iz Akademije ne mogu da se "probiju" jer njihove tekstove niko i ne uzima u obzir. Završavaju u kanti za smeće. I tako godinama imamo jedne te iste ljude koji gospodare teatarskom scenom čijii komadi vonjaju na neka prošla vremena, a inovacija i alternativnog pozorišta ni za lek.
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:07 26.03.2012

Re: Pozorišta

Broj pozorišta je u Beogradu veoma mali. Poređenja radi, Prag koji ima približno isti broj stanovnika kao naš glavni grad, ima pedeset ( ako ne i više ) pozorišta.

A ta pozorišta imaju i publiku. Dakle, neko je na tome radio.
mariopan mariopan 13:17 26.03.2012

Re: Pozorišta

Bojana Maljević
Broj pozorišta je u Beogradu veoma mali. Poređenja radi, Prag koji ima približno isti broj stanovnika kao naš glavni grad, ima pedeset ( ako ne i više ) pozorišta.

A ta pozorišta imaju i publiku. Dakle, neko je na tome radio.


I mi smo vam publika
U ta beogradska pozorišta, ali i u Novom Sadu, odlaze deca iz Zrenjanina, gimnazijalci koje profesorka Vera organizovano i redovno vodi, (prevoz, karte), i ti autobusi su uvek puni. Ali ono što me oduševljava je da je sala svaki put puna mladih, ne samo nas koji dođemo s a strane, i oni bez daha prate predstvu, i aplauzima, često dugotrajnim, ovacijama nagrađuju glumce, mjuzikl, balet ili operu, šta je već na programu. Jer njihov trud je neizmeran, i sve to samo za nas !

A uz njih se redovno šlepuje jedna mala grupa nas penzionerki (ukoliko bude slobodnih mesta u busu) - obožavalaca pozorišnih čari

Pozorište je za mene čarobno mesto. Magija.
nikolic777 nikolic777 14:09 25.03.2012

bez katarze

sjajan post,
pitanje je kakavo nam je pozorište danas potrebno, a uvek je reč o potrebi, nastalo je kao potreba, kao "mera etike", kao obracanje coveku koji sedi u publici i gleda Prometeja, Elektru, Andromahu...

nekako mi se čini da pozorište, kada je otkinuto od trenutka, istrgnuto iz istorijskog i drustvenog, moze biti lepo, uspelo, dirljivo, dobro režirano, ali tek kada je u dubokom prepletu sa trenutkom i covekom koji taj trenutak živi, ono postaje - umetnost koja radi. Problematizujući univerzalno kao Beket ili sasvim aktuelno kao Breht.

Mislim da je savremenom srpskom pozorištu potrebno da ponovo uspostavi tu vezu, onoliko koliko je to u ovom vremenu moguće, onoliko koliko je umetnosti "ostavljeno" mesta u životu današnjice...Može li ona da uspe u pokušajima da zauzme više, ne znam. Ali, čini mi se da i ne pokušava...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:46 25.03.2012

Добронамерно гунђање у славу позоришта

Бојана Маљевић: Светски дан позоришта
Neverovatno je koliko se malo govori o snazi i moći koje pozorište ima. Ili koje bi moglo da ima. Naročito u zemljama koje bi u prvi plan trebalo da stave reforme i celokupne društvene promene. Naročito u našoj zemlji, gde je kultura maltene izjednačena sa estradom.


Колико, Бојана, верујеш у ово што си написала?
И колико си сигурна да је тачно?

Волећи позориште, ипак нисам склон да му дам овакав значај. Снага и моћ позоришта можда су тек у античкој Грчкој били на нивоу о ком ти говориш. И то најпре због тога што је позориште – тада део религије и политичког, јавног и приватног живота – било њихова ондашња телевизија, значи широко доступно пуноправним грађанима Атине. Оно је снажно и са утицајем коментарисало актуелне политичке догађаје, светоназоре и друштвене промене. И мислим да никад више у историји није имало тако славан и значајан положај, наравно ако заборавимо да су и религијске представе и пучке вашарске забаве његов мање цењени али ипак део.

Такође, мени је непознато да постоји утврђена веза између процвата позоришта и напредовања друштва. Наше позориште било је можда најбоље у доба када је друштво које га је окруживало било идеолошки задрто, ригидно, конзервативно и учмало.

Данас је позориште, што је важно, најпре елитистичка забава и прелепи коментатор и путоказ. А да ли је нешто више од тога? У то искрено сумњам. Време у ком је оно, захваљујући свом политичком ангажману, имало смислен и значајан друштвени утицај неповратно је прошло.

Свеједно, позориште је сјајно и дивно. Чак и кад му не приписујемо снагу и моћ које у друштву ипак нема. А понеком ретком и не нужно бољем појединцу оно ће ипак увек значити онолико колико ти кажеш.
nikola_kovac nikola_kovac 18:40 25.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

А понеком ретком и не нужно бољем, али (духовно) богатијем појединцу оно ће ипак увек значити онолико колико ти кажеш.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:38 25.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

nikola_kovac
А понеком ретком и не нужно бољем, али (духовно) богатијем појединцу оно ће ипак увек значити онолико колико ти кажеш.



Духовно богатијем?
Није нимало нужно, драги мој Никола. Нимало.
У то немам сумње.

Чак је и ону славну Гебелсову изреку да се он маши свог револвера кад чује реч култура смислио један литерата. (Литерате су гадна сорта, ја да ти кажем ;=)

П.С.
Идеја да уметност нужно оплемењује душу дивна је и племенита заблуда. Стога су, рецимо, идеолошки острашћени режими по фабрикама, коповима и на стадионима пуштали класичну музику. Ознојени рудари тако су се кући враћали звиждућући Бетовена и Моцарта, које ти, сигуран сам, волиш. Ко зна, можда је све ово на крају ипак дало неког ефекта, јер су ти идеолошки режими коначно пропали?! ;=)
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:45 26.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта


Колико, Бојана, верујеш у ово што си написала?
И колико си сигурна да је тачно?

Da, verujem, naravno.
Nisam ni u šta sigurna.
Време у ком је оно, захваљујући свом политичком ангажману, имало смислен и значајан друштвени утицај неповратно је прошло.

Nisam mislila na društveni uticaj zbog političkog angažmana. Naprotiv, mislila sam na lični, intimni uticaj.
Ali bez veze je da se sporimo. Jer, sve šta si napisao jeste tačno. I jeste samo jedan ugao gledanja.
Ne bih olako odustajala od uticaja pozorišta na društvo, jer bismo onda morali da počnemo od početka - a od religioznog značaja do umetničkog prošlo je bar nekoliko vekova. I taj se značaj menjao tokom 2400 godina. Ali uvek je postojao onaj lični, intimni uticaj.

Ako nešto ima jak uticaj na pojedinca, ima i na društvo.
A šta utiče na pojedince, govori ponešto i o društvu u kome žive.

Veliko hvala na dobronamernom gunđanju



cane.srbljanovic cane.srbljanovic 17:44 26.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

...Ili koje bi moglo da ima...


Mislim da je u ovome poenta. U stvarima koje bi 'mogle' da budu. A sada nisu. I svi, manje vishe, znamo da nisu.
Trebalo bi mozda ponovo prochitati Malkovichevu poruku. Skoro sam, na TV-u, gledao A Hopkinsa koji je na svoj specifichan, malo 'dry', nachin rekao neshto veoma slichno. Interesantno - J Goldbloom je u jednoj maloj 'student' predstavi, pre pochetka, govorio u istom tonu i sa istom porukom.

Pozorishte i umetnost generalno imaju potencijal da menjaju percepciju pojedinaca i drushtva, da 'pomere' ugao gledanja, da uzbude i pokrenu 'srca i misli' za nove ili drugachije ideje. A takve stvari menjaju svet.
Za mene je ovo 'statement of fact' a ne romantichna predstava.
A shto se tiche 'estradizacije umetnosti' - umetnici imaju ovu poruku Malkovicha, i ukoliko je 'uzmu k srcu' mozda bi to bio dobar pochetak.
Bojana Maljević Bojana Maljević 18:07 26.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

cane.srbljanovic
...Ili koje bi moglo da ima...


Mislim da je u ovome poenta. U stvarima koje bi \'mogle\' da budu. A sada nisu. I svi, manje vishe, znamo da nisu.

Pa jeste, jer kad kažem pozorište - ne mislim samo na pozorište u Srbiji.

DA DODAM OVDE (pošto ne znam da li ću moći da se ulogujem opet):
Ljudi, od noćas ne mogu da uđem na blog. Nijedan. Ovo je sad prvi put. Urednica mi je pisala, čujem da nisam jedina sa problemom. Server error je gori nego ikada, ni neulogovana nisam mogla da čitam ništa. Zato izvinite, potpuno je nepodnošljivo. I give up.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 19:57 27.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

Такође, мени је непознато да постоји утврђена веза између процвата позоришта и напредовања друштва.

nemačko pozorište je jedno od najjačih u svetu. ok, to nije baš odgovor na tvoje pitanje(?) ali je zanimljiv podatak kao odnos jakog pozorišta i jakog društva.

volim (uglavnom savremeno) pozorište ali retko uživam u srpskom pozorištu. ne mogu sad da objašnjavam sve ono što mi fali, ali evo dobrog primera za ono šta volim, a nema kod nas:

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:51 27.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

ok, to nije baš odgovor na tvoje pitanje(?)

Bojana Maljević Bojana Maljević 22:33 27.03.2012

Re: Добронамерно гунђање у славу позоришта

BebaOdLonchara
Такође, мени је непознато да постоји утврђена веза између процвата позоришта и напредовања друштва.

nemačko pozorište je jedno od najjačih u svetu. ok, to nije baš odgovor na tvoje pitanje(?) ali je zanimljiv podatak kao odnos jakog pozorišta i jakog društva.

Možda grešim ali razumela sam da je Predrag mislio na napredovanje našeg društva, dakle na srpsko pozorište, zbog naredne rečenice.
Gotovo sam bila uverena da ne misli da pozorište kao takvo, zato nisam ni reagovala.

Odličan primer si navela.
horheakimov horheakimov 21:10 25.03.2012

uzbrdice i nizbrdice

pozoriste je kao bicikl
u odnosu na film koji je motocikl
AlexDunja AlexDunja 00:28 26.03.2012

pozorište

je mnogo lepa, mnogo kompleksna,
mnogo multimedijalna i mnogo bitna umetnost,

i mnogo spremna da se menja,

i bez njega se ne može.
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:51 26.03.2012

Re: pozorište

i mnogo spremna da se menja,

i bez njega se ne može.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana