Sredinom marta sam se vratio u Evropu i skoro odmah otišao u Srbiju na kratko. Ukupan boravak 10 dana što je u potpunosti dovoljno da shvatim da se najbitnije stvari nisu promenile u toku mog odsustva.
Kada neku državu posetite posle višegodišnjeg odsustva, mnoge stvari vam padaju odmah u oči.
Meni su dve pale odmah u oči:
Enormna apatija svih sa kojima sam imao kontakt i kuknjava o nemaštini koja vlada.
Apatija ljudi svih intelektualnih nivo sa kojima sam se u toku boravka sreo je nadmašila apatiju koja je vladala za vreme Miloševićeve vlasti a nada u bolju budućnost kao i u stara "dobra Miškova vremena" koja je trenutno blesnula prilikom "revolucije" nije ostavila ni tračka za sobom.
Dreždenje nacije pred ekranima bilo "nacionalnog servisa" bilo privatnih TV-a, promotera maloumlja (čast izuzetcima kojih je vrlo malo) se neznatno izmenilo pošto je kasandru (namerno malo slovo) upravo tokom mog boravka zamenila farma sa sve izvesnom u drečavo lila ofarbanom džukelom.
Čovek tokom trajanja ove hm... nije u stanju da sa skoro polovinom nacije ostvari bilo kakav kontakt čak ni pismeni dok se usmeni kontakt pod uslovom da vas neko sluša, svodi samo na pozitivne komentare u vezi sa surealističkim ili još bolje sumanutim sadržajem seljačkog dobra iliti na novom srpskom farme. U slučaju da negativno komentarišete seosko domaćinstvo onda berite kožu za njbliži kolac pri tome čuvajući oči da vam ih ne iskopaju obožavatelji seoske pastorale (naziv je pozajmljen od nsarskog).
Pošto utisaka ima mnogo posvetiću im nekoliko blogova.
Za radoznale smršao sam 24 kilograma a program nastavljam kod kuće u Evropi sve do postizanja idealne težine.