Ljudsko biće kada se rodi nije tabula raza (za budući život) kao što se to uobičajeno predpostavlja već je u potpunosti ekipirano za budući život, ali je zbilja tabula raza za svoju ulogu budućeg člana ljudske potpuno korumpiranih sumanutih ljudskih zajednica, jer je samim rođenjem u nekoj (bilo kojoj) sredini dobar deo (ako ne i ceo) njegov život več "programiran" sve do smrti.
Ako je rođeno u takozvanom bogatom društvu (bogati su samo pojedinci, nikako i nikada, društvo) život će mu svakako biti diktiran i doživljavan na sasvim drugi način nego prilikom rođenja u siromašnom društvu u kojem je nekolicina individua (ima bolja reč za ove) prigrabila većinu ili svo društveno bogatstvo i moć, što je slučaj u svim danas poznatim društvima. Srećna familija počinje već prvih dana teror nad novim članom kako porodice tako i šire zajednice, prvo uokvirene u manju grupu ljudi: poznanici, familjija, a negde i pleme, koji svoju radost i strepnju izražavaju pokušajem da svaki pokušaj deteta za samostalnošću ubiju u početku pa makar i batinom koja je za te prilike "izašla iz raja (može i iz Rajha). Budući član društva mora u potpunosti da odgovara sumanutim željama i snovima svojih gazda čitaj roditelja dok su sve različitosti okarakterisane kao nenormalna pojava.
U ranijim vremenima deca su bila objekt iživljavanja starijih,ogledanih u teškom fizičkom radu ( u najmanju ruku čuvanje stoke pa sve do rada u industriji i rudnicima) koja pojava je i dan danas nastavljena samo na drugom planu (škola) dok je težište sa kratkoročnog veštački pomereno na dugoročne staze.U novijim vremenima deca su refleksija promašenog životnog sadržaja starijih i bivaju korumpirana već od prvih dana svog postojanja, prvo od roditelja a onda od sistema u kojima roditelji provode svoj beznačajni život.
Obaveza učenja i ili obaveza školovanja (Lehr pflicht oder schhule pflicht) su dva različita prilaza kloniranju poslušnih sluga elitarnih sistema ( ne društva)već od početka nastajanja kompleksnjih potreba ljudske zajednice odnosno njenih brojem učesnika ograničenih delova i struktura prvo kao inovacija a kasnije kao najpogodniji način kloniranja ljudskih jedinki koji će svoj daljni život provesti kao sluge sistema koji istim upravlja. Sve što nije isto, je a priori neprijateljsko, je prvo što deca uče i kasnije se naravno kao odrasli ljudi tako i ponašaju.
Današnji čovek nije vaspitan = kloniran da bude deo ljudske zajednice već pokorni sluga nametnutog sistema na čijem čelu je uvek Elita = Avangarda, i da istoj služi ne obraćajući pažnju na ostatak ljudskog društva sa koji on/ona naravno zbog pripadnosti plemenu-državi- korporaciji, kao vlasništvo iste/istih nema osim fizičkog oblika ništa zajedničko. Odanost i lojalnost maloj grupi ili većoj (familija, zajednica, pleme, nacionalna ili korporativna država)uslovljava potpunu nezainteresovanost za sudbinu i realnost drugih članova ljudskih zajednica a sve što je strano se doživljava kao opasno i u krajnjem slučaju pogubno za društvo čiji je jedinka član.
Nadam se da će budućnost doneti promene i da ćemo u singularitetu ostatak čovečanstva van grupe kojoj pripadamo, nacija ili korporacija početi konačno da shvatamo da je ostatak "neprijateljskih" individua isto ako ne i bolje, kao i mi sami a da je vekovni razlog za strah od njih bio veštački nametnut od strane onog segmenta ljudskog društva (na vlasti) koji ni sebi a ni drugima nikada nije pomislio bilo šta dobro.
Učeći da se poistovećuje sa grupom kojoj "pripada" (neprirodna vlasnička indoktrinacija) dete već sa nastankom detinjstva uči da je, kao što rekoh, sve što izlazi iz strogo ograničenog šablona pripadništva, strano, neprijateljsko i opasno po život ili "naš način života" (uljuljkan, u sigurnosti familije, kasnije zajednice, plemena i države), koji je najsvetije što postoji na svetu i koji treba braniti po cenu života, i da je za ove "svete ideale" najnormalnije radosno otići u slavni patriotsku smrt.
Ovako definisan početak života ljudske jedinke na ovoj planeti je sve osim humanosti definisanoj kroz religiju (Hršćansku i druge) i suprotan je prirodnom nagonu održanja vrste, jer se preko istog korumpiraju sva ljudska (evulutivna saznanja) o potrebi održanja vrste jer ljudska vrsta ili ljudski rod podrazumeva sve svoje članove bez obzira na njihovo pripadništvo nekoj od do sumanutosti poremećenih ljudskih zajednica koje ne samo da preozbiljno ugrožavaju svoj opstanak već i opstanak celog ljudskog roda, pa čak i same planete.
Od osamdesetih godina promovisan globalizam kakav je i sada nije rezultat osvešnja ljudskog roda već naprotiv intenziviranje suprotnosti interesnih sfera onih koji u svojoj sumanutosti prednjače u podelama sveta na mnogo suptilniji i perfidniji i zločinačkiji način nego što je do sada bio slučaj sa ciljem da od bogatijih zajednica napravi još bogatija a da od siromašnih napravi još siromašnije ili ih po izboru ("pravo" jačeg) u potpunosti kao nepotrebne uništi. Odražavanje sumanutog principa "hleba i igara" definisanog pre već dve hiljade godina je u našem vremenu intenzivirano do krajnjih granica kao i komercijalizacija dečijeg života kroz najsumanutiji od svih društvenih nakaradnih stavova da su deca najbolji kupci. Da su produkti koji se deci nameću (naučene navike dece su rezultat nametanja od strane društva) proizvod nama "neprijateljskih" sistema (društava), recimo komunističkih (slučaj proizvoda kineske industrije igračaka) je zbog čisto komercijalno profitabilnih razloga potisnut iz stvarnosti i nikako ne može biti doveden u vezu sa strepnjom i opasnošću koja je obavezna jer je u pitanju produkt nama po svim konvencionalnim parametrima (nacionalne države) neprijateljskog društvakoja od potencijalnog smrtnog neprijatelja društvu i sistemu (kapitalističke nacionalne države) već se preliva u domen poželjnog i jedino zbog niske cene prihvatljivog objekta prisvajanja
Sve do svog polaska u vrtić = jaslice deca su u domenu tzv. roditeljske moći (u Srbiji je moć još uvek poistovećena sa vlasti?!) deca sa svojom okolinom nemaju mnogo dodira i korumpirana su samo od strane direktnih učesnika u njihovom životu.
Ovde treba primetiti da odomaćeni izraz za dečije vrtiće Jaslice grubo ukazuje da je u pitanju nerazumna stoka (ljudi ne jedu iz jasala već iz tanjira i drugih posuda) je već katastrofalan primer jezičkog neznanja = nepismenosti roditeljskog Esnafa, dok pojam dečiji vrtić je samo na prvi pogled zdravorazumskiji i kod Hrišćana i Muslimana asocira na neku podvrstu Raja ili Rajskkog Vrta.Da je u pitanju pomodarska nepotrebna i brutalna presija, prisila i divljaštvo nad decom nije potrebno dokazivati
dragan7557 cerski