Dakle, ne bih sada da ulazim u suštinu onoga što ovih dana zastupa "Spona" jer odnosi u BIH nisu niti malo jednostavni, već mi je zanimljivije da pomenuti skup komentarišem po njegovom vizuelnom odrazu.
U prvim redovima, ali i brižljivo raspoređeni po masi bili su aktivisti "Spone" sa Putinovim slikama visoko uzdignutim iznad glave i među ćiriličnim parolama kojima se grdi zapad i traži očuvanje Republike Srpske.
Bože me prosti, kao da su iz nekoga "ideološkoga skladišta" izvađene motke i okviri za slike i parole, te na njih kaširani novi sadržaji i novi junaci. Kao u "najzlatnija vremena" antibirokratske revolucije.
Sad više nema Slobe, ali je tu Putin, parole su blago inovirane i sveže ispisane u skladu sa političkim zahtevima Dodika, Koštunice i Tadića.
Osnovni ton je potpuno antievropski i pun čežnje za jakim, moćnim vođom. Falila je još samo pesma "Pliva patka, pliva guska ova zemlja biće ruska".
Ne kažem da građani Republike Srpske nemaju razloga za brigu povodom izvesnih pokušaja unitarizacije BIH i da nema mesta njihovoj bojazni glede nekih signala koji dolaze od jednoga broja političara iz Sarajeva.
Međutim potpuno je pogrešna politička percepcija da je interese Republike Srpske i njenih građana moguće zaštititi tako što će ona biti oruđe za vitlanje i adut u rukama vlade Srbije u pregovorima oko Kosova, a još više da je garant njenoga opstanka i razvoja Putin i antizapadna histerija.
Dijalog sa zapadnim partnerima i dijalog unutar BIH sa drugim entitetom i drugim političkim snagama nemaju alternativu, a Republika Srpska bez ta dve pretpostavke nema budućnosti. Pa taman sledeće godine nosali pored Putinove slike i slike nekoga kineskoga lidera.