Vegetarijanac sam 12 godina, ali se i dalje uvek spetljam kad me neko pita "zašto". Sviđa mi se, kažem, tako. - Ne voliš meso? Tu mi dodje da kažem nešto rosno, al ne kažem. Mislim, koji moj moram da imam versku, ideološku ili bar nutricionističku elaboraciju, ako sam vegetarijanac. Mesožderu nikad niko ne postavlja tako blesavo pitanje. Žderu meso kao ja tikvice i ne moraju da se pravdaju i objašnjavaju da ne uzimaju be dvanaest ni omega trojku i da neće da pevnu ili bar postanu anemični. Mislim, kako bi to bilo da sa svakim ko njupa šniclu otvaram debatu o prionima, holesterolu i dužini creva. Mada, ni vegetarijanci nisu mnogo bolji. Većina voli da ga gusla po temi i kad je okruženje na iglama od žvake. Skoro mi jedan vega poznanik drobio u radnji dok sam birala šnicle, užasnut. Kažem, alo bre, ja ne jedem meso, ali umem da ga spremam za one koji ga vole. - Kako možeš! - dahtao je, zgrožen. Duvaj ga, mislim se, čerečim ja i pile na delove sa sve tupim nožem i kuvam svinjeska srca i jezike za kuče, pa ih još držim uredno poređane u frižideru, kao da sam patolog za živuljke.
:)