Moj omiljeni reditelj Bernardo Bertoluči najavio je da uskoro snima novi film prema romanu Nikola Amanitija „Io e te". Povodom aktuelne retrospektive njegovog filmskog stvaralaštva u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), koja je otpočela 15. decembra i traje do 12. januara, Bertoluči je do sada dao nekoliko kraćih intervjua koji mogu da se pronađu na internetu. Za blog sam odabrao i preveo razgovor za okruglim stolom povodom otvaranja retrospektive, dok su fotografije iz filmova slavnog reditelja preuzete sa zvaničnog sajta MoMA.
Ideja mi je bila da na mom blogu ugostim i one ljude i njihove tekstove sa kojima sse mozda i ne slazem uvijek. Zato sam ponudio Wukadinu da bude moj gost. Drago mi je sto je gostovanje prihvatio iako sam ostao uskracen za tekst sa kojim se necu sloziti.
O tome da li je pitanje kalendara tehnicko pitanje ili da li bi ga kao takvog trebali posmatrati za vas pise moj gost:
Wukadin
Evo jedne prigodne teme, a to je kalendar. U ovo doba godine se poneko u „javnosti" (čitaj medijima, jer oni su na sebe prisvojili da su javnost) još pojavi dilema
I dalje gostuje Anonimni Autor. Nova glava - prvi deo:
IMIROVI ZUBI
Toga dana, vreme je, kako im se činilo, vrlo sporo prolazilo. Izgledalo je da posle podne traje čitavu večnost. Konačno, posle malo mrmljanja sebi u bradu, Un se reši da razbije tišinu:
- Gde idemo, kada se toliko žurimo? Zar je toliko važno da noćimo baš tamo? -
- Nekoliko sati jahanja ka severu nalazi se jezero Ralk, koje se nastavlja u bezbroj močvara i zalazi duboko u ovu šumu. Na njegovoj istočnoj strani uzdižu se Mrtvi bregovi. Između njih su stare ruševine. Tamo ćemo se noćas ulogoriti. - objasni Kju precizno.
- Imirovi Zubi! - povika Un, stresavši se od straha - Na tom mestu nema ničeg dobrog. Mračne sile vazda se tu okupljaju na prokletom tlu. To je stanište utvara! -
Moja draga gošća, Houp :
Klub "Akademija," verovatno najznačajniji noćni klub u Beogradu od izuzetne važnosti za gradsku kulturu naše prestonice suočava se sa nestankom nakon 50 godina postojanja! Odlukom Privrednog suda u Beogradu, klub je 28. decembra 2010 dobio nalog za iseljenje, čime bi ova institucija velikog značaja za kulturu Beograda prestala da postoji.
Peticija protiv zatvaranja Akademije je na ovom linku:
http://www.petitiononline.com/AKDMBG/petition.html
Osnovana početkom 1961 godine kao Klub studenata
Sa velikim zadovoljstvom predstavljam vam mog dragog gosta, blogera lepog nika, dakle Nurudin:
EDIT: (upadica) Naziv KosMet i Metohija za Svetu Srpsku Zemlju te Branik Otadžbine i Srce Srbije nije greška niti slučajnost i ni slučajno nije izraz nepismenosti mog gosta. Naime, to je moje omiljeno ime za južnu srpsku pokrajinu - ja sam ovde nepismena a ne Nurudin i molim da se to ima na umu dok se čita ovaj sjajan tekst. Hvala.
Читав блог некоме ће деловати конфузно, али верујте да је стање
Evo i jedne kratke glave.
Autor je tu negde - ako ga viknete, verovatno se i pojavi!
SUSRET NA GAZU
Devojke su htele da postave još mnoga pitanja, ali Kju im reče da su iz njegove priče mogle da saznaju ono najvažnije. Činjenicu, da je magični prolaz zaista postojao, ali da ga vilenjaci nikad nisu koristili. Nisu znali kako.
Frija pomalo razočarano zaključi, kako je očito da postoji magija mnogo jača od vilinske, i da su ti ljudi-zmajevi po svemu sudeći, bili najmoćniji u tome.
Imam zadovoljstvo i čast da ustupim ovaj prostor blogeru alselone. Opustite se i uživajte!
Entropija
Entropija se definiše kao mera neuređenosti sistema. Šta to zapravo znači? Lep (a i gurmanski, jer koliko je poznato, blogeri su vrsni sladokusci) primer je supa. Sastojci za supu su prilično uređen sistem. Imamo šargarepu (uređenu), peršun, paštrnjak, celer, luk (zapečen na ringli, mljac!), šafran, juneće grudi, juneću kost, malo vegetice i biber. Sve uređeno, do uređenog (dobro, vegeta je malo manje uređena).
Gost autor “LJUBOTEN»
Dževdet i Marko – noć kada je prijateljstvo napustilo Orahovac
”Dževdet i Marko su bili susedi kako se samo može zamilsiti. Ni jednom, ni drugom nikada im nije bilo važno što je jedan Albanac, a drugi Srbin – njihovo dugogodišnje prijateljstvo bilo je daleko pametnije od toga. Uostalom, obojica su se služili i srpskim i albanskim jezikom...”
Ovako je izgledao početak teksta koji sam objavio septembra 2000.
gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Ako ste od onih što kritikuju religiju svako malo neko će vam se s neodobravanjem obratiti - „Ok, ne veruješ u boga ali bi mogao da pokažeš malo više poštovanja za one koji veruju." I možda ćete se zamisliti - „Hm, možda su u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom najobičniji strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva." To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja.Prošle godine beše Severina i "jedna jako uspešna godina" a sad me banalos' sterilnih rasprava na "ljevici, desnici, centralnom" (komitetu) al to ne spada u citat, učinila praznom i nemam onih slika što sam ih imala na Kosovu da vidim (pardom na Kosmetu i Metohiji) tako da mislim da je uzbudljivije bilo čekati sama Novu uz gromoglasne detonacije svakojakih eksplozivnih naprava te rafala kalašnjikovskih - nego ić' na beogradske žurove. No, nek se to upiše pod još ne zalečeni PTSP ili kako ga već zovu stručnjaci.
Evo kako je stvar išla. Sin na Iku Floridu, izvesni Saša