Ideja mi je bila da na mom blogu ugostim i one ljude i njihove tekstove sa kojima sse mozda i ne slazem uvijek. Zato sam ponudio Wukadinu da bude moj gost. Drago mi je sto je gostovanje prihvatio iako sam ostao uskracen za tekst sa kojim se necu sloziti.
O tome da li je pitanje kalendara tehnicko pitanje ili da li bi ga kao takvog trebali posmatrati za vas pise moj gost:
Wukadin
Evo jedne prigodne teme, a to je kalendar. U ovo doba godine se poneko u „javnosti" (čitaj medijima, jer oni su na sebe prisvojili da su javnost) još pojavi dilema zašto ili dokle ćemo da slavimo Božić po julijanskom kalendaru. Onda bude obrnutih reakcija, jer se u takvim „dilemama" vide neka druga značenja, a odakle dolaze bilo bi veće čudo da nema „učitavanja".
Da iznesem svoj stav, koji možda neke iznenadi. Ja to pre svega smatram tehničkim, a ne teološkim pitanjem, kako bi neki rekli. Bar mi nije poznata razlika u dogmi rumunske i gruzijske, ili grčke i srpske pravoslavna crkve, iako koriste različite kalendare. U tom tehničkom smislu kada bi to bilo SAMO tehničko pitanje (a videćemo zašto nije), uz neke modifikacije bio bih za promenu kalendara.
Prvo da kažem šta bi se time dobilo. Uzgred, pročitaćete bar dva puta da me nešto lično ne dotiče, ali (osim dokonosti) tu je i meni drago pitanje identiteta, koje ne propuštam. Zato ovaj blog. Ergo, mislim da bi dobra stvar bila što onaj ko posti pred Božić ne bi morao da se uzdržava od novogodišnje trpeze. Kažem, to me lično ne dotiče, u principu postim samo dva dana godišnje, ni tada ne postim „na vodi". Kad me lično ne dotiče, ne znam ni kakav je osećaj, možda je poseban podvig ostati dosledan postu kad je Nova godina. Mada i bez zvaničnog posta se može ignorisati komercijalno-hedonistička koncepcija godišnjeg praznika.
Drugo je što mislim da bi Božić dobio na značaju premeštanjem pre Nove godine. Mogao bi se ustaliti običaj poklanjanja za Božić. Mada, zanimljivo je da u katoličkoj Španiji pokloni se dele deci posle Nove godine, i ima veze sa malim Isusom - na praznik Tri kralja. Opet, pitanje je koliko bi to u praksi bilo dobro, a koliko bi vodilo komercijalizaciji Božića. Ali da ne ulazim u široko pitanje kako se sve slavi...
Dobro je i što bi u tom slučaju časna dijaspora mogla da doputuje kod nas baš na „naš" Božić, pošto ih puštaju na „njihov". Mislim da je ovo dobra stvar, bez ikakve ograde.
Šta bi trebalo „modifikovati". Ne znam da li je to moguće, mada kad je reč o konvencijama, a kalendar to jeste, moguće je praktično sve. LM, Srbi jedini slave Slavu, i to je značajni datum. Kako se tu ne moramo „uklapati" ni sa kim, što ne bi Slava (odnosno sveci) ostala po starom kalendaru. Prosečan čovek ne voli da menja navike, to je valjda jasno. Posebno ako nema potrebe. Što se tiče Vaskrsa, čini mi se da ga i pravoslavne crkve koje su usvojile promenu kalendara različito slave od katoličkih.
Osim toga, pravoslavne crkve su zvanično prešle na Milankovićev, a ne gregorijanski kalendar, što bi trebalo da nam služi na čast. I taj kalendar je precizniji. I SPC ga je usvojila, pa je primenu odložila. Dakle, to možemo zvati prelazak na Milankovićev kalendar.
Šta bi još trebalo ostaviti? Srpsku Novu godinu, čak i ako izgubi formalni smisao. Uostalom, da li se za sve što se slavi zna formalni razlog!? Ja nisam turistički radnik, pa ne znam tačne cifre, no prosta logika mi govori da tog dana Beograd (i drugi gradovi u Srbiji) nemaju konkurenciju na turističkoj mapi, a 31.12. je imaju. Mada famozni Slovenci i tad dolaze, a što Beograd a ne Rim, pitajte njih. Osim toga zašto sprečavati provod (ovo je u stvari pitanje za gradske vlasti ako je istina da žele provod uopšte da ograniče do 10 uveče). Ako vam baš treba povod za provod - pa recimo da obeležavamo sećanje na ogromni protestni koncert 13. januara 1997. A i nije loše da Nova godina padne na petak 13. Inače, ni ovo mi lično ne znači, od kad sutradan radim ovaj datum mi je izgubio dosta na značaju. A ni za „oficijelnom" Novom godinom (tako smo je nekad zvali) nisam preterano lud.
Međutim, nije to (samo) tehničko pitanje. Kad „Blic" pokreće tu temu, jasan je podtekst (a nekima se čak omakne da to iskreno kažu): „ako želimo u Evropu". Rekao bih da je to totalni bulšit i podaništvo. Ne samo što takav formalni uslov ne postoji, nego što „u Evropi" (za one koji nisu „druga Srbija" pa se čude o čemu pričam jer je Srbija već u Evropi, mislim naravno na EU) ima nacija sa različitim „navikama", da se tako odrazim. Uzmimo, na primer, metrički sistem koji se koristi u Engleskoj, meni inače simpatičan - jardi, milje, inči... Ili vožnju levom stranom. Dakle, različitosti nisu zabranjene!
Sa druge strane, neki bliski ovima „ako želimo u Evropu" će od ne-teološkog pitanja praviti teološko, pa to gurati kao neku afirmaciju ekumenizma, o čemu ne bih posebno pisao. Tako će videti potrebu za većim uticajem „Grka", nasuprot „Rusima", i slično. Rekoh, ne bih o tim temama, samo ću reći da mi se ne sviđa ništa što ide „na mala vrata". Ako nešto želite, sa tim zahtevom otvoreno istupite.
Sa suprotne strane čućemo dosta preterivanja. Tako profesor Antonić pre godinu dana, ni manje ni više, nego reče kako su Srbi u Jasenovcu ubijani „između ostalog" i zato što nisu promenili kalendar, odnosno kad slave Božić. Tu ima malo istine, sasvim je moguće da je kalendarska razlika bila povod nekima za božićne masakre, kojih je bilo u endehaziji. No, pitajmo se iskreno, da je SPC primenila Milankovićev kalendar, da li bi ipak bilo genocida nad Srbima u NDH?!
Dakle, da se ne bi takve stvari mešale, ili možda ponešto svesno podvaljivalo, ugledajmo se na pravoslavnu braću Grke, koji su promenili kalendar. Na šta tačno mislim? Na papinu posetu Grčkoj. Kažu naši wannabe reformisti crkve, ekumenisti i slični, da bi mnogo voleli papinu posetu Srbiji. Treba SPC da da „zeleno svetlo". Pominje se 2013. kad slavimo 1700 godina od edikta Konstantina Niškog. Pa profesor Antonić je lepo rekao - put pape u Srbiju vodi preko Jasenovca. Tu se sasvim slažem.
Znali su oni drugosrbijanci reći „pa nećemo se vraćati u praistoriju". Nećemo, Grci nateraše papu da se izvini za rušenje Konstantinopolja pre samo 800 i kusur godina. Dakle, voleo bih da vidim po tom pitanju jedinstven stav crkve, vernika, najzad cele nacije, bez obzira na mišljenje po drugim stvarima. U tom slučaju neće biti toliki problem promena kalendara, ne mora se na taj način dokazivati svoja posebnost i integritet. Kao što, verujem, ni gej parada ne bi bila toliki problem da je Srbija branila nacionalni interes kako je to radio Izrael.