We approach the 2055th anniversary of the death of Gaius Julius Caesar at the hands of his friend Brutus. What has changed in the meantime?

Today, Mr. Caesar would be surrounded by a coterie of armed guards in dark glasses. He would probably not be walking around the forum unprotected and in a bed-sheet all by himself. He might not even talk to Messrs. Brutus, Casca, and Tillius directly, but rather have his people set up discussions (especially as the pretext was a petition which Tillius Cimber wanted to conference about on his exiled brother).

Beogradsko vreme protiče u sejanju posvuda okolo propagandnih usklika i poruka građanstvu i svakako već je svima u gradu dojavljeno i svi znaju da je namera vlastonosaca beogradskih da se gradi jarbol na Ušću visok stotinudvadeset metara ali i gondola koja bi da poveže prostor opet kod Ušća sa Kalemegdanom, da se ne zaborave i pedesetčetiri fontane kojekuda po gradu. Ideja se već koje vreme ugurava putem medija a dužnosnici gradski sa sve novim gradonačelnikom svako malo podsete građane o navedenim  poduhvatima.

Čemu će to da služi ne objašnjavaju osim po koji od njih prozbori ono o napretku turizma i tako to. Sve to košta kako kažu znatne gradske pare za koje bi se moglo izgraditi po neka zdravstvena ustanova ili prostori za čuvanje dece ili bar par stanova za one što ih, kako izgleda, na ulicu sele iz Bristola. Ima naravno u gradu još kojećega što je svakako preče od jarbola sa zastavom državnom na vrhu ali i od gondole koja treba da prevozi sa jedne obale reke na drugu ali je neizvesno i ne zna se koga i zašto.

Political stability has become boring, hasn't it?

After all, once we elect a parliament and they choose a government, the entertainment values drop rather dramatically in a politically stable environment. During the pre-election period, it is exciting. We get promises, wild accusations, insults, mud-slinging, and the very best of the Human Condition under pressure. But then the votes are counted (and recounted and contested), the names are read out and after we have laughed and cried and jumped for joy and sunk into despair, and we just have to get back to work and hope RTS and B92 come up with something equally entertaining for us to watch.

Domaći mediji manje-više korektno su preneli glavne revizione nalaze Državne revizorske institucije, saopštene na konferenciji za štampu juče u beogradskom Medija centru.

Međutim, ono što je ostalo između redova objašnjava kako su moguće i zašto su baš tolike zloupotrebe u raspolaganju sa javnim finansijama, dakle sa parama građanki i građana Srbije. Uzroci su, pre svega, nepostojanje odgovarajućih zakona i podzakonskih akata, zatim manjkavosti i nedorečenosti već donetih zakona i podzakonskih akata, pa nedovoljan broj revizora u DRI, nedelotvoran sistem interne kontrole i nepoštovanje zakonske obaveze organizovanja interne revizije.

U moru srpskih apsurda, čini mi se da je ovaj za "pinkicu" ipak sve nadskočio.

Naime, šef državne revizorske institucije, Radoslav Sretenović, ničim izazvan, saopštio je da  DRI neće kontrolisati poslovanje političkih stranaka. Navodno, nema kapaciteta. I niko da pisne. Oko ovog pitanja je politička klasa napravila

Ovi praznični dani - skoro dve nedelje odsustvovanja sa posla, jer svaka firma i ustanova gleda da spoji sva moguca crvena slova u kalendaru - posveceni su generalnom besposličarenju. Razmenjuju se posete rodbini i prijetaljima, jede se i pije preko svake mere dok onaj mali ostatak dana čovek provede usidren ispred TV-a ili kompjutera ubijajuci mamurluk ili gorušicu, gledajuci da kako-tako ubije vreme do sledece posete ili sledeceg prežderavanja i oblokavanja ...

 

Kako za koga, naravno!

 

Meni uvek toplo oko srca kad vidim da se domaći organi ističu znanjem, a vama?

 

O dokumentarnom filmu "Koreni zla" našeg poznatog reditelja Želimira Gvardiola pisao sam

 
          Bilo je izvesno samo to da će umreti. Način na koji će umreti, međutim, mogao je sam da odabere - mogao je sedeti i gledati prelepu panoramu Njujorka sve dok se ne uguši od dima ili dok ne izgori. Ako bi to preživeo nekim čudom, mogao je dočekati da se zgrada sruši. On je odabrao da se baci kroz prozor sa visine od skoro pola kilometra. Zašto?
          Ono što ovu fotografiju čini jezivom nije prizor