Edit (sreda): Posle svega što sam pročitala u današnjim novinama, ja moram nešto da kažem. Da ne bude posle da nisam rekla. Kada sam zamoljena da pomognem Anastasiji, pristala sam. Ali nisam pristala zato da bih sada gledala kako je bilo ko živu sahranjuje. Sve dok u njoj ima truna života i želje za životom, niko ne sme da se predaje u njeno ime. Niko.
Edit (sreda): Anastasija je još bolje. Normalno diše, i samo zbog drena u plućima je još uvek na intenzivnoj nezi. Čim joj izvade dren, što će najverovatnije biti ubrzo, preći će na obično pedijatrijsko odeljenje.
Jutros je sama jela plazmu i mleko. Popila celu čašu vode, sasvim normalno gutala. Nema nikakve bolove. Dobro je raspoložena. I smeje se :)
Lepo ja kažem, manite me se mora boje tirkiza i onih plaža na ljuljuškanje palmi koje dotično zapljuskuje, ko zna šta sve tamo živi, koliko je dugačko i kad je poslednji put jelo.
Pred obalom poznatog egipatskog letovališta Šarm el Šeik je morski pas napao četvoro turista iz Rusije i Ukrajine. Dve turistkinje su u napadu izgubile ekstremitete, jedna ruku i druga nogu. Sve plaže na jugu Sinajskog poluostrva su zbog toga u sredu zatvorili.
Prema navodima egipatskog ministarstva za životnu sredinu su, danas, uhvatili dva morska psa, koja su – ili bar jedan od njih – napali turiste. Manji je bio dug 2,25 metra i težak 150 kg, a veći je bio dug 2,5 metra i težak 250 kg.
Lažu da nije zdravo spavati u sobi u kojoj stoje knjige. Kao skupljaju prašinu, pa to utiče na naše udišuće-izdišuće sisteme i ostale cevke. Lažu. Ja ne spavam u sobi u kojoj stoje knjige. Ja spavam u sobi u kojoj žive knjige, a ja im dođem kao višak u formi moljca. Sticajem emotivno prostornih okolnosti, u toj sobi spava i Žmu, a svoje mesto uspeva da izbori i kućna fauna. Knjige stoje svuda, ali najmanje na polici na kojoj za sve njih odavno mesta nema, zbog čega jedna drugu pridržavaju, podmeću se i odguruju od ruba daske, sa strahom vireći odozgo. Većinski ostatak njihovog roda je svuda, po prozorskoj polici, na pisaćem stolu, baškari se po komodi, krije pod krevetom, ali i trudi da zauzme njegovu funkcionalnu površinu.
Najbolja drugarica i ja razmišljamo o tome da se tatuviramo. Molim da se ovaj glagol ne smatra pogrešnim i da ga lektori ostave na miru, jer je hibrid zasnovan na izvornoj reči »tatu«, nad kojom tapiju imaju Samuanci. Samua se traži bar tri dana na globusu, čak iako je isti u formi stone lampe. Inače, već godinama se ne može naći globus koji se ne uključuje u struju i ne svetli. Zbog toga će mnoga deca nakon učenja geografije na njima dobiti potpuno pogrešnu predstavu, ne samo o našoj planeti, već i svemiru. Zaprepastiće se kad shvate da Majka Zemlja ne pali na dugme i ne menja joj se sijalica, a još veći šok ih čeka kad shvate da u vasioni nema utičnica.
Negde u sitne večernje sate bambi je nestao sa programa za opuštanje, na kom je nikao napaljeni tetreb i, vukući krila po dnu ekrana, ripio na kokošku svoje vrste. Bakica skrhane ruke je sramežljivo spustila pogled, dobivši ten boje sveže lave. Njen prvi komšija, uprkos bolu u krvavoj nozi, raširio je oči u formu slavske tacne i, otvorenih usta, pažljivo pratio tetrebovu tehniku gaženja. Princeza se pubertetlijski zakikotala kao
U redu je, gospodo iz vlasti; slušajući moju mudru babu držim se životnog motoa da „ne ljubim svinje u dupe, makar se nikad ne najeo krmenadli“.
I vaše vreme će proći!
Za razliku od dobre književnosti...
Pre više od mesec dana je nadležni organ države Srbije obećao da će poraditi sve potrebno da roditelji dece sa Batenovom bolešću mogu lakše da dođu do hrane za svoju decu. Jedine hrane koju ta deca mogu da jedu. Hrane od koje zavisi život te dece. U međuvremenu je umrlo dvoje dece, nadležni organ još nije odradio obećani posao. Predlažem da se dotični zatvore u sobu bez hrane i vode dok ne urade obećano. A i zato da konačno shvate kako je to kada zavisiš od tuđe milosti i kako je to lagano umirati bez hrane...
Imate li duše?!
" Каже да је дете које је тренутно у болници тамо због тога што су му родитељи, у недостатку новца за набавку исте, уместо ентералне давали пасирану обичну храну. Дете није могло да је свари, а нити да је поврати, па ју је удахнуло у плућа и сада је због тога у животној опасности."
(edit)
Prenosim blog od razmisljam, jer ovo mora da bude na naslovnoj strani, ovo je najmanje što mi na blogu možemo da uradimo za tu jadnu decu:
Prepuštam reč Maloj Mami:
Ovo je nastavak priče o deci i roditeljima koji se bore protiv teške Batenove bolesti.
Dece ima 7-oro. Dvoje je umrlo za manje od 5 meseci. Trenutno je još jedno dete u bolnici (ime neću da spominjem jer je to želja roditelja ).
RFZO nije odobrio enteralnu hranu ovoj deci iako su čvrsto obećali da će je odobriti za deset dana ( obećanje je dato 28.2.2013).
Danas je 7.4. 2013. Hrana još uvek nije na pozitivnoj listi.
Otkako sebe pamtim, moj Otac me je vukao na sajmove knjiga. Tumarali smo svaki dan po malo i sa sajma se vraćali sa kesama teškim kao da se vraćamo sa sajma građevinarstva i novih betona. Posebna misija je bila ubaciti u štek dovučene zembilje pune knjiga i to u polovini prvog koraka na ulasku u stan. Da nas ne provali Roditeljica. Posle dva takva dana, pregradna hodnička zavesa je dobijala izgled trudnice u dvanaestom mesecu, neposredno pred rađanje trojki.
Sam sajamski svet za mene je, uz radost da tamo ima toliko knjiga i da sve smeš da ih pipneš i pomalo čitaš, bio