Piše: Boban Stojanović
Ma, ko još može da u Srbiji govori o moralu!?
Neki će svoju političku moć potvrditi pljuvanjem po pederima, drugi će ćutati o mržnji prema Ciganima.
Neki će ići u crkvu svakom prigodnom zgodom da bi se pokazali bogougodni, drugi idu na sve utakmice kako bi pokazali da zaista vole sve što je srpsko.
Među to sve srpsko, posebno spadaju SRPSKA DECA, i to ne sva, nego srpska.
Hijerarhija po pitanju dece je nevidljiva, o njoj se ne govori i ona predstavlja tabu.
Ali....možda je temu potrebno otvoriti.
Recimo, činjenicom da u našoj voljenoj zemlji žive srpska i ostala deca....
Priča o deci je priča u kojoj nema nevinih!
Tema može manje ili više biti teška, škatljiva, nepristojna, mada je ona u suštini nedodirljiva.
DECA.....
Slike po defaultu...deca se smeju, deca trče, majka i dete, deca u Africi....
Au, a tek bela kuga...koliko je to strašno.
Deca bez roditelja, bolesna deca....kome to ne izaziva sažaljenje.
Sve je lepo dok je vidljivo i dok je na površini.
Ali, uvek postoji neko ali....
Da li su sva deca jednaka?
Ne samo u pisanim pravima i klauzulama, već u našoj percepciji i opštem ophođenju.
Pa, naravno da nisu.
Posebno ne ovde, kod nas, gde sve pliva u različitim vrstama mržnje, nasilja, netrpeljivosti, selekcije, malograđanštine...
Ali, kako mogu da zaključim, Srbi su tradicionalno dobri roditelji, i ako nisu roditelji oni su roditelji, te stoga lišimo naše društvo svake sumnje i odgovornosti prema deci.
Godine su bile potrebne da se u zakonima i javnosti prepozna nasilje u porodici, nasilje nad decom...
Sada, kao, o tome govorimo i sprečavamo ovakve pojave...
I onda se pola naše političke elite slika sa nekim cigančićima, joj, pardon, malim Romima, i to je super...Hajde, Cigani, dajte nam glasove, a mi ćemo vama naše slike sa vašom decom...
Ah, šta je jedna bombona za nekoliko hiljada moje dnevnice...
To je zanimljivo, jer nikada nisam čuo da se svi ti pozeri zaista zalažu za tu cigansku decu. Samo govore o srpskoj deci. O srpskoj deci sa Kosova. Kada govore o problemima izbeglica, opet su tu srpska deca. Ivana Žigon stalno maklja neku decu sa sobom i potencira na tome da su to baš srpska deca. A gde su druga deca? Gde su deca tog drugog, ne-albanskog stanovništva sa Kosova! Ako su deca - deca, nevina i čista, gde su ta deca...
E, tu meni nešto škripi.
Sećam se osamdesetih godina, rađanja nacionalizma u Srbiji i bespoštednog korišćenja slika kosovskih Albanaca, njihovih protesta i dece u prvim redovima. O tome se puno pisalo i govorilo.
Međutim, kada smo mi to počeli da radimo, deca više nisu bila to što su bila.
Odmah su stavljena na nivo svetinje, nedodirljivosti i o manipulaciji decom u Srbiji nije moglo (niti sme) da se govori.
Jer, kako god okreneš, napadaju se deca, a to nije lepo.
U silnim slučajevima seksualnog zlostavljanja dece od strane popova, ovde se bavimo popovima, a ne decom. Kao, Božija pravda, ma bole me dupe...ja želim da se odredim prema nečijem bolu, a ne Božijoj pravdi.
Siluješ dete, lepo buraz, malo moli rešetke da se šire na tvoju radost...a ne da si na slobodi.
Ali, nama je Crkva opet važnija nego nevine žrtve.
Privilegije...pa i prema deci.
Eto, kaže Aleksandar Vučić da su kazne za huliganstvo preoštre. Kao, neko utrči na stadion, kaže Ustaše, i ode 10 godina na robiju...Pa, čim bi nekog uhvatili a da ima do 25 godina, bila bi to naša, SRPSKA deca....
Kao što su i DECA u rasponu od 15 do 35 godina tukla ljude na Gej paradi 2001, pa je Žarko Gavrilović govorio kako treba razumetio bes srpske dece...
Kao što su popovi govorili i kada su paljene džamije u Beogradu i Nišu...
I tu je glavna caka....u srpskoj deci...
Ta proklamovana srpska deca mogu a i mogla su sve: da truju, pljuju, ruše, siluju, tuku, ubijaju....sve samo zato što su besna i što im je dirnuta zemlja. Ta ista srpska deca su najavila neonacistički marš i nikome ništa....
Hm, kada se npr, Mađarska deca pobune, to se onda zove separatizam, jel’tako beše!?
Ima malo razlike u tome kada, npr, usred belog Beograda, ciganska deca žele da žive malo bolje. Onda se lepe, bele mame i tate okupe da zaštite svoju srpsku decu od lopovluka, bolesti, laži kojima su sklona ciganska deca...
Kada neka deca hoce da naprave Gej paradu, opet se skupe roditelji koji čuvaju svoju decu od nečastivog...
Licemreni smo....kao i valjda svako društvo, ali je važno da znamo da smo i MI ti koji su licemerni.
Kao što sam napisao na početku, u ovoj priči nema nevinih.
Ni jedna organizacija za prava deteta se nije oglasila povodom manipulacije Milicom Rakić koja je stradala od NATO bombardovanja, i koja je proglašena za novomučenicu... Zar to nije manipulacija od strane Crkve...i niko ništa.
Žao mi je što nijedna nevladina organizacija, posebno one čija se imena provlače kroz novine zbog izmišljenih skandala, neće imati hrabrosti da javnosti kaže ko je konstruisao skandal o lezbejskoj psihološkinji iz Incest trauma centra. Nekada je reći istinu, ma koliko ona ne fer i van naših ličnih politika bila, veoma važan korak napred. Ovako, stvaraće se još dugo slika o njima i nama, o dobrima i lošima, o domaćim i stranim plaćenicima....i tako....sve dok sopstvenu decu ne nau;imo da budu dovoljno za[ti’ena od drugih i veruju svojima...makar ubijala tu]u decu....
I da....namerno nisam bio fin, tj politički korektan. Reći gejevi ili Romi ne znači ništa ako pojmovi staju kontaminirani mržnjom i nerazumevanjem!
Pozz,
Boban Stojanović