I'm Monday hater. Mnogo nakupljenih obaveza za ponedeljak sam odbacila i ostavila za sutra. Obavila sam one neodložne. Smrzla sam se usput idući mnogo peške. Moja želja da što pre obučem lakši ogrtač od onog tipično zimskog, da se ne osećam ušnirano, zabarikadirano. Tako je već smešno gledati u uprljani sneg, a slušati gugutanje kumrija sa krova. Sve se namestilo za proleće, neka odlazi već jednom ova zima.
Grejala sam se ispijajući moj ČAJ kad sam došla u toplu sobu. Osnova je twinings earl grey, ostali čajevi su B.-ova tajna, uvek on sprema čaj. To bi mogla danas biti moja reč dana - parole du jour. Obožavam ga i popijem sigurno 3-4 šolje na dan. Rećićete da nisam umerena, ali bolje on nego neki sokovi, i makar šta. Moje male kesice proviruju iz kutije, i kažu mi...ljubaznost, ljupkost, pre svega u ponedeljak i uvek, onda sam sigurno winner, kao danas. Posle dođe poverenje, zahvalnost, ljubav i uspeh - snaga za dane ispred mene.
ČOVEK-ova drvo poza! I ova balansirajuća poza doprinosi da budeš dobitnik.
Mirno, lako, prirodno...to je ono na šta mogu da računam, sve ostalo u domenu balansiranja, razbaca me u sto pravaca.
U meni caruje ČEKANJE, poslednjih dana, i baš me čini nervoznom. Ako se zaglavim danima na jednom mestu, na neodređeno vreme. To je opis trenutnog stanja. Moram makar nekoliko desetina kilometara kod rodbine na kafu i divan, željna sam ih cele zime. Inače preti mi nepodnošljiva lakoća ČAMOTINJE, nostalgije,...saudade...anoranza...
ČOVEK, visok čovek i velik čovek. Imam nekoliko, blizu. Vrlo impresivno za mene, pomalo opsednuta njima.
Posle, ČOKOLADA! Čokolada, espreso, topla ruka...Ima li nešto lepše? Ne, nema...
I'm not Monday hater...