gost autor: mayo1
Potaknut blogom Srđana Fuchsa koji je počeo ratom u Gazi a završio u domaćim vodama klasičnog hrvatsko-srpskog blogovskog obračuna o krivcima i žrtvama rata u Hrvatskoj 1991-95, i određenim tvrdnjama i pitanjima koje su isplivali u raspravi, želim tu temu prikazati na drugačiji način.
Uobičajeni pristup obično koristi stereotipne termine, koji onda variraju na razne načine, ali se uglavnom svode na tvrdnje:
- da su Hrvati genocidni
- da je hrvatska država nastala protjerivanjem Srba
- da su Srbi isključive žrtve rata u Hrvatskoj
- da Hrvatska ništa ne čini na povratku izbjeglica
- izjednačavanje i povezivanje NDH i RH
...itd.
Ono što je najčešći povod prozivanju je [ne]povratak srpskih izbjeglica i [ne]voljnost hrvatske Vlade po tom pitanju, pa želim ukazati na neke činjenice koje možda mogu baciti i eventualno objasniti događaje i situacije.
Situacija u slobodnom dijelu Hrvatske
Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% nacionalnog teritorija Hrvatske. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija.
U ratu je u razdoblju 1991.-1995. godine Hrvatska imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno. Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja.
U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.
(Riječ je o Hrvatima, nesrbima i Srbima koji su se distancirali od pobune i tzv ''Krajine''.)
Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisuća koliko ih je bilo krajem 1991. godine na 386.264 u 1995. godini. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. (nakon ''Oluje'') počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.
Ukupni izdaci za obnovu i skrb o stradalnicima rata u razdoblju do 2000. godine:
Vrsta ulaganja ili izdataka Ukupna ulaganja
Obnova stambenih objekata,
komunalne i socijalne
infrastrukture 11.316.082.608,30
Obnova objekata i infrastrukture
javnih poduzeća 10.766.404.029,10
Izdaci za razminiranje 549.462.183,78
Izdaci za sudionike, žrtve i
stradalnike iz Dom. rata i
povratnika 36.373.283.798,70
Ukupno 59.005.232.619,88
Vidljivo je, dakle, da je 36,373 milijarde kuna ili 61,64% od ukupnih sredstava potrošeno na zbrinjavanje prognanika, izbjeglica i povratnika. Ostalo su bili izdaci za obnovu stambenih objekata, infrastrukture, javnih poduzeća i razminiranje.
Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.-1999. godine iznosila je 236,4 milijarde kuna ili 37,1 milijardi dolara... nestalo oko 14,9 posto stambenog fonda Hrvatske - od 1,4 milijuna stanova, 217.000 tisuća je uništeno.
Po podacima iz 2006. godine u Hrvatskoj je obnovljeno 131.700 razorenih ili oštećenih kuća i stanova, u iznosu od 14,9 milijardi kn.
Po procjenama, izravni troškovi rata 1991-95 (stvaranje,naoružavanje,opremanje i upotreba vojske) iznosili su više od 7 milijardi dolara.
Zbog boljeg razumijevanja, navest ću iznos proračuna za 2000.godinu: 50 milijardi kuna.
Uz sav taj teret, u Hrvatskoj na slobodnom teritoriju nije došlo do kolapsa društvenih službi i nacionalnog gospodarstva iako je životni standard značajno opao., a sve to (do 1995) u prometno nepovezanoj državi, reduciranog prihoda i proizvodnje. (1992. oko 9 milijardi dolara, 41% manje nego 1989.)
Financijska pomoć hrvatskih iseljenika je u tome odigrala značajnu ulogu.
Istovremeno je u posljednjih desetak godina izgrađeno više od 1000 km autocesta, u toku je gospodarski bolno prilagođavanje EU i izvršena je transformacija vojske prema NATO standardima.
I to sve ima svoju cijenu.
Zašto navodim sve te podatke?
Da se dobije slika o golemim izdacima koje je Hrvatska imala i kao rezultat neophodnost poduzimanja akcije ''Oluja'', jer stanje koje je vladalo do 1995. vodilo je ubrzano Hrvatsku u ekonomsku propast.
Za Hrvatsku ''Oluja'' je u prvom redu značila - opstanak.
Povratak prognanih i izbjeglih, prestanak ratnog stanja a time i smanjenje vojnih troškova, mogućnost normalnog razvoja gospodarstva i prometa i najvažnije - turizma kao važne dohodovne djelatnosti.
Prihod od turizma 1994. iznosio je 1,8 milijardi dolara, dok je 2008. premašio 7 milijardi dolara.
Podaci o povratku Srba
Po popisu stanovništva 1991. u Hrvatskoj je bilo 581.663 Srba (12,2%) , a na popisu iz 2001. 201.631 (4,5%).
Prema UNHCR-u, na području Jugoslavije, 1996. godine od 297.543 izbjegle osobe iz Hrvatske, 12% je hrvatsku državu napustilo 1991. godine, 8,4% 1992., 3,4% 1993., 2,3% 1994., 69,1% 1995. te 3,8% tijekom prve polovice 1996. godine.
Prema podacima UNHCR-a do 31.03.2008. u Hrvatsku se vratilo 130.818. Srba. No, više od pola broja povratnika odmah je i otišlo: procjenjuje se da je 60 tisuća tih ljudi prodalo imovinu i odselilo se u treće zemlje. U svojim domovima stalno živi oko 65 tisuća uglavnom starijih povratnika.
Prošlogodišnja studija pokazala je da oko 53 posto srpskih povratnika neprestano prebiva u Hrvatskoj, 11 posto ih je umrlo, a 43 posto dolazi samo jednom godišnje, živeći dvostruki život u susjednim zemljama, jer u Hrvatskoj još uvijek ne mogu riješiti stambene probleme.
U susjednim zemljama, pak, još je oko 80 tisuća izbjeglica iz Hrvatske: 70 tisuća u Srbiji, sedam tisuća u RS i 1,9 tisuća u Crnoj Gori.
Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade RH:
''Pomak nabolje je već sam koalicijski sporazum između HDZ-a i SDSS-a na osnovu kojeg je Vlada preuzela obavezu da se angažira na ključnim pitanjima povratka i razvoja.
Radi se o obnovi i razvoju povratničkih područja kroz obnovu infrastrukture, jačanje povratničkih općina, osnivanje zadruga i pokretanje posebnih razvojnih programa, prije svega u poljoprivredi i stočarstvu.
Neki od programa u tim sferama su dobro krenuli i u tome nam valja ustrajati. Evo i nekoliko podataka.
Do danas je obnovljeno i opremljeno 19.773 porodičnih kuća u više od dvije hiljade naselja. Na području od posebne državne skrbi u posljednjih nekoliko godina dodijeljeno je 4.346 stanova, a ove će ih godine biti dodijeljeno još hiljadu. Elektrificirano je oko 2.700 naselja. Izvan tih područja dodijeljeno je 408 stanova, a upravo je u toku dodjela još 400-tinjak stanova.
Nadležna ministarstva i državne ustanove, kako hrvatska tako i ona iz Srbije, mogu pomoći u pokretanju ekonomije, što neki od njih i čine. Već su pokrenuti konkretni projekti u proizvodnji, sakupljanju, preradi i skladištenju hrane.
Kao dobar primjer ističemo doprinos novosadskog Instituta za voćarstvo i ratarstvo. Ukupno uzevši, najviše je učinjeno u sferi poljoprivrede i stočarstva, ali ni tu ni približno onome što je potrebno.
Naša ministarstva pružaju različite oblike podrške infrastrukturnim i privrednim projektima. Ključni problem u realizaciji tih projekata jeste nedovoljan broj kompetentnih ljudi koji ih mogu realizirati''.
Prema podacima, povrat imovine je 97% završen, ono što trenutno najviše stvara problem su tzv. ''stanarska prava''.
Hrvatska je kao uvjet pristupa EU preuzela obvezu rješavanja pitanja stanarskog prava.
Kako u Hrvatskoj više ne postoji institut ''stanarskog prava'', 2006. je donesen poseban zakon koji regulira tu materiju.
Država će izgraditi ili kupiti stanove.
Ukratko, podneseno je 4425 zahtjeva za povrat stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi. U županijama gdje ima manje od 100 zahtjeva, stanovi će biti kupovani na tržištu, dok će ostali biti izgrađeni (3653).
Rok izgradnje je 2011.godina. gradit će se u Karlovcu, Osijeku, Petrinji, Puli, Rijeci, Sisku, Splitu, Zadru i Zagrebu.
Povratnici budući stanari bit će u statusu zaštićenog najmoprimca i plaćat će zaštićenu najamninu. Danas ona iznosi 2,54 kn/m2 (0,34€)
Zaključak
Povratak prognanika i izbjeglica je ekonomsko i političko pitanje.
Srbi se u Hrvatskoj više ne doživljavaju kao prijetnja hrvatskoj državnosti, stoga na državnom nivou nema problema sa odnosom prema njima. Što se Vlade tiče, mislim da je financijski moment glavni ograničavajući faktor.
Problema ima na lokalnom nivou, posebno tamo gdje je bilo sukoba.
Ljudi teško prihvaćaju da Hrvatska obnavlja sve štete, odnosno obnavlja i objekte onima protiv kojih su ratovali i koji su razarali Hrvatsku.
S druge strane, Hrvatskoj nitko nije nadoknadio štete koje su joj nesumnjivo učinjene.
U tom svijetlu treba gledati i Hrvatsku tužbu protiv Srbije. Optužba za genocid je samo maska za otvaranje sudske rasprave o umiješanosti Miloševićevog režima u rat u Hrvatskoj.