Nekim čudom privučena, pronađoh jutros bilježnicu s tatinim bilješkama, započetu 18.11.1991. Dan kada su on i mama napustili Osijek i stigli u sigurnost svog prvog zagrebačkog utočišta.
(Tata svakodnevno piše dnevnik, najčešće redak ili dva, od svog 15. rođendana 6.aprila 1941., pa do dana današnjega.)
Prva 3 unosa:
Ponedjeljak, 18.XI 1991.
Ustali smo u 5 sati. M.L. nas je izvezao na stanicu i smjestio u vlak u pola 7. Sa strahom smo čekali polazak, zatim usput sve do Koprivnice. Imali smo 2 ugodna suputnika. Došli smo u Zagreb gotovo na vrijeme. B. nas je već čekao. Otišli smo k njima. Ondje je naišla M.Lj. i njen bratić iz Komletinaca. Oko 17h smo došli do G. i A., pa u M. i F. stan. B. je bio do 20:30h, a G. i A. do 21h. Lijepo smo se smjestili. Duška je nazvala A., a i nas. Nazvao i M., iz Osijeka. Ja sam zvao I., S., V.B. i S.(R.) R. Legli smo iza 22 sata. Čudno nam je - osvijetljen grad, nema gruvanja, pucnjave i tsl.
Utorak, 19.XI 1991.
Ustali u 9h. Privikavamo se na mir, ali nas je još strah. Spavali smo dobro, ali i mučno. Nadi (moja mama, op. d.) se raspala čaša dok ju je brisala, pa je gorko plakala. Sada je pola 12. Trebali bismo izaći do trgovine i brijačnice. Šišanje 230,00 din, a u trgovini 340,00 din. Za ručak falšsupa i zavijače. Vani tmurno, ali ne i prohladno. Zvao M. i B. Depresija u duši. Očistio sam dnevni boravak i oba balkona. Nazvao sam I. i S. U Osijeku se S. nisu javili. Nada je legla prije, a ja poslije 21 sat. Noćas je kišilo.
Srijeda, 20.XI 1991.
Nada je ustala u pola 8, a ja u 9. Nazvao B. i bio s mamom. Nazvala F. i M. Zvao S. Nada išla u samoposlugu. Osijek tuku još od jutros u 5 sati. Strašno nam je.